Polit'ka je zvanje s neba

Polit'ka je zvanje s neba

Kako stare pop pjesme o vitezovima govore o aktualnoj političkoj komunikaciji

Stare stvari su dobre. To priznaju mnogi diskofili. No, danas svatko zna da je konzervativizam u pitanjima ukusa samo socijalizirani oblik nekrofilije. Ja svejedno ostajem toliko denuncijantski uporan da kažem: među mojim prijateljima ima i takvih koji slušaju stare pjesme. Nove stvari nisu im toliko dobre, ni ne slušaju ih baš pažljivo. Imaju svoje mišljenje. Imaju i svoj krug pjesama. Ponavljam — ima takvih koji slušaju stare stvari. Nije to tolika frka: nekad je možda bilo zazorno, na trenutak subverzivno, a sada nije više čak ni izazovno — radi se o privatnoj naklonosti i privatnom emocionalnom stanju na koje imaju pravo čak i saborski zastupnici.

Moj je gramofon više nerabljen nego star. Koristim ga rijetko jer imam samo stare ploče. Vidio sam na Internetu da su neki albumi koji se sada izdaju na gramofonskim pločama, za audiofile koji preferiraju analogne uređaje, veoma skupi. Dok neki poznavaoci istančana ukusa kupuju nove gramofone, klinci na stare gramofone stavljaju izgrebanu »Azru« i uživaju kao bebe u zasranim pelenama.

Bog ima telefon

Nedavno sam s balkona koji gleda na Zapruđe, slušao pjesmu Idola Moja si s albuma Odbrana i posljednji dani. U hladnoj reciklaži nekog materijala o promociji srednjovjekovnog viteza, u opetovanim ritualnim formulama »Idoli« nude građu za razumijevanje paranoidne otkačenosti današnjih političara. U tome kako današnji političari doživljavaju sebe, ima nešto što je među pop umjetnicima najkonciznije izrazio Jura iz SK, koji reče da bi volio biti ANTENA na Sljemenu, jer bi tada širio i odašiljao, što je upravo suprotno od primao i skupljao.

Znalo se oduvijek da je važno moći primiti poruku. No, realnost nam je dala tek mnoštvo nesuđenih Ivanki koje su treperile spremne primiti svoju poruku, recimo da krenu i oslobode zemlju od Engleza. Problem je bio toliko očigledan da je zadirao i u svakodnevicu, u bonton. U različitim uredima, za vrijeme različitih režima, sve do danas, spravica koja zvrči — telefon — višeg je reda važnosti od nazočnog pojedinca koji je ušao i sada, dok se činovnik odaziva telefonu, mirno čeka. Činovnici i Ivanke su uvijek bili spremni primiti poruku s više instance, pa tako i oni od naroda izabrani — saborski.

Ovih dana predsjednik Zastupničkog doma po enti put moli, »...isključite mobitele«. Uključeni mobiteli u dvorani pokazuju otvorenost za poruku s višeg nivoa.

Uz miris kadulje i ružina ulja u pjesmi Moja si iskazuje se i osnovni mehanizam zamjene, esencijalan za svakog političara profesionalca: »on bi volio biti ta devojka/on bi volio da ga vole drugovi«. Dao bi sebe za to, dao svoj identitet. Ili sitnije udrobljeno — uz prihvatljivi cash — pristaje na sve, recimo reći: »Ja sam danas Berlinac«. Noćas smo s vama. Rentgenska snimka instant naturaliziranog Berlinca kaže: zarađujem time što bih volio biti jedan od vas, a najradije odašiljem poruke o tome.

Poruka je rika

Među prvima je svijest o vlastitoj emisionoj konstanti širila ženka Madlenka. Širila i uzorno proširila. Mnogi su se u nju ugledali pa i oni žele biti pošiljaoci poruke. Tako je bivši ministar vanjskih poslova redovno odašiljao jasne poruke. Nema kontradikcije u jasnoj poruci. Snolike i sjenolike utvare srednjovjekovnih rituala pjesme Moja si igraju svakodnevno oko naših političara i omogućuju im da, čim se priključe, mogu slati poruke, tj. dokazivati da imaju vezu s generatorom višeg reda. A samo takva veza može krajnjim slušaocima, fraktalnom biračkom tijelu, jamčiti miran san. U najdubljoj sferi intime, kao u Moja si, u kupaonici, u zrcalu, on prima savjete i poruke.

Srednjovjekovni parametri pritajili su se u jeziku: politika kao zvanje je poziv s neba. U bliskoj budućnosti pristići ćemo Njemačku gdje su najbolje plaćeni zubari i političari, oni koji su najbliže... jeziku.

Cijela mudrost novije politike sastoji se u poznavanju procedure: flagelantski pregovori spuštaju se po algoritmima debiliteta. Onaj tko razumije poruku zapravo zna da se dijalog ne očekuje. Političara ne zanima razmjena (ideja). Njega zanima zamjena (mjesta i teza). Zato je njihova poruka — rika. I obrnuto — rika je poruka. A rika se poziva jedino na pravo jačega. Oni koji šire poruke na temelju tog prava drže do sebe. Ali i više od toga. Oni idu na određena mjesta, tamo iskazuju poklonstvo Sili i to im daje još veću snagu.

Na kraju ću ipak priznati: ja osobno više volim CD-player jer mi omogućuje da više puta slušam istu pjesmu, bez straha i bez opasnosti da ću ogrebati ploču iglom, jer, istinu govoreći, ruka uvijek pomalo drhti.

Dobrivoj Žutinić