Plemenitost tiberskoga zvuka

Plemenitost tiberskoga zvuka

Osebujan glazbeni ciklus što ga priređuje grad Rim ima poetski naziv Anđeli nad Rimom i zapravo je alternativa koncertima ozbiljne glazbe. U okviru toga ciklusa svoju je večer u kazalištu Quirino priredio istaknuti skladatelj filmske glazbe Luis Bacalov. Neodređena forma i specifična funkcija filmske glazbe što ju je pisao, između ostalih, i za Fellinija, pokazala se kao prepreka u oblikovanju koncertnog rasporeda jer su svi glazbeni izbori djelovali nedorečeno

U glazbenom životu glavnoga grada Italije ističe se naročito mnogo komornih koncerata. Oni se, pored koncertnih prostora, redovito održavaju u crkvama i rimskim palačama. Tako se u palači, odnosno galeriji Doria Pamphilj, već dvadesetu sezonu održava ciklus komornih koncerata, kojih je pretežiti broj ove godine posvećen Johannu Sebastianu Bachu u povodu 250. obljetnice njegove smrti. Poseban ugođaj tih koncerata posjetiteljima pruža mogućnost da u stanci razgledaju bogatu umjetničku zbirku galerije Doria Pamphilj, jedne od najvećih rimskih palača, još i danas u privatnome vlasništvu. Među brojnim djelima Caravaggia, Lippija, Raffaella, Tiziana, Guercina i drugih posebno se ističe Velásquezov portret pape Inocenta X i Berninijev kip istoga modela.

Anglikanska crkva Svih svetih domaćin je devetnaeste koncertne sezone gudačkoga Međunarodnog komornog ansambla koji je 1980. pokrenuo i otada ga stalno vodi dirigent i profesor kompozicije na Glazbenom konzervatoriju Sv. Cecilije Francesco Carotenuto. Tijekom ožujka i travnja na programu su bila dva ciklusa Vivaldijeve glazbe — izvedbe Četiriju godišnjih doba te koncerata za orkestar i koncerata s jednim ili više solista. Presjek kroz bogato Vivaldijevo glazbeno stvaralaštvo u drugom ciklusu obuhvatio je, između ostaloga, Koncert u c-molu za gudače i čembalo, F. XI, br. 8, Koncert u a-molu za dvije violine, gudače i čembalo, F. I, br. 177, Simfoniju u h-molu za gudače, F. XI, br. 7, Koncert u B-duru za violinu, violončelo, gudače i čembalo, F. IV, br. 2, itd. Odabrane skladbe Međunarodni komorni ansambl izveo je stilski autentično i nadahnuto u zajedničkome muziciranju, osobito u polaganijim srednjim stavcima tople melodike i osjećajnosti. Solisti, violinisti Antonio Pellegrino, Giuliano Bisceglia i Prisca Amori te violončelist Antonio Ramous, ne mogu se ubrojiti u virtuoze, ali su svoje zadaće izveli profesionalno solidno.

Veliki jubilej 2000. godine potaknuo je bogatije glazbene priredbe negoli je uobičajeno. Tako je Uskršnji festival, ove godine treći po redu, počeo 18. ožujka i potrajat će do 25. lipnja sa šezdesetak priredbi u Rimu i okolnim gradovima. Raspon glazbenih događanja kreće se od nastupa sopranistice Katije Ricciarelli u Rossinijevoj Maloj svečanoj misi u Palestrini, preko premijere rok-opere Jesus Christ Superstar u kazalištu Olimpico, do nastupa Joséa Carrerasa u crkvi Sv. Marije Anđeoske. Ulaz na sve koncerte festivala što se održava pod pokroviteljstvom predsjednika Republike slobodan je.

Osebujan glazbeni ciklus što ga priređuje grad Rim ima poetski naziv Anđeli nad Rimom i zapravo je alternativa koncertima ozbiljne glazbe. U okviru toga ciklusa svoju je večer u kazalištu Quirino priredio istaknuti skladatelj filmske glazbe Luis Bacalov. Neodređena forma i specifična funkcija filmske glazbe što ju je pisao, između ostalih, i za Fellinija, pokazala se kao prepreka u oblikovanju koncertnog rasporeda jer su svi glazbeni izbori djelovali nedorečeno. Bacalov glazbeni stil vrlo je blizak Enniju Morriconeu i Ninu Roti, kojih je nekoliko uradaka također uvrstio u program. Na koncertu je zablistao fenomenalni solist na bandoneonu Hector Ulises Passarella, uz odličnu pratnju manjeg Rimskog orkestra. U drugome dijelu programa Bacalov je predstavio svoj neobarokni Concerto Grosso u koji je uveo motive Vivaldijevih Godišnjih doba i tri ženska glasa te tako potpuno zastranio u artificijelnost. No, večer je zahvaljujući i njegovu pijanističkom umijeću protekla ugodno i opušteno te završila dodacima iz pera Astora Piazzolle i nizom popularnih tanga.

Najatraktivniji rimski glazbeni ansambli su ansambl Rimske opere te zbor i orkestar Nacionalne akademije Sv. Cecilije. Rimska opera ubraja se među vodeće operne kuće u Italiji. Posljednjih četvrt stoljeća zbog raznih financijskih i organizacijskih kriza njezino se značenje smanjilo. Unatrag godinu dana provedena je reorganizacija koja se ogleda i u imenu kazališne zgrade. Ona se ponovno naziva imenom hotelijera Costanzija, koji ju je izgradio 1880. godine. Od 1959. do 1960. izvedena je velika rekonstrukcija i tada je glavno pročelje premješteno na nadograđenu bočnu stranu zgrade. Rimska opera za svoje produkcije osim kazališta Costanzi koristi još dvije pozornice — obližnje kazalište Nazionale (donedavno nazivano sala Milloss) i kazalište Brancaccio. Vanjština kazališta Costanzi, najvećega u Rimu, prilično je neugledna, poput većine rimskih kazališta, ali će zato odmjerena raskoš i udobnost gledališta očarati posjetitelja.

Premijera Verdijeve Traviate poslije Uskrsa protekla je u znaku iščekivanja koja će se sopranistica pojaviti u naslovnoj ulozi. Predviđena je bila zvijezda operne današnjice Anglea Gheorghiu. Ona se razboljela, pa je njezinu poziciju trebala preuzeti alternacija Darina Takova. No, i ona se razboljela, tako da je na premijeri nastupila u međuvremenu pronađena alternacija za Takovu, izvrsna grčka sopranistica Dimitra Theodossiou. Blago kazalištu u kojemu alternacija za alternaciju može pjevati tako raskošno, bogatim mladodramskim glasom sposobnim za sve Violettine kolorature.

Orkestar Akademije Sv. Cecilije prvi je talijanski orkestar koji se posvetio isključivo simfonijskom repertoaru. Može se reći da on zajedno s pripadajućim zborom ima ulogu klasične filharmonije. Uskršnji koncert zbora i orkestra Akademije Sv. Cecilije održan u crkvi Sv. Marije Nebeskog Žrtvenika bio je posvećen hvalospjevima Bogu. Izvedena su tri Te Deuma, iz pera Wolfganga Amadeusa Mozarta, Marca Antoinea Charpentiera i Arva Pärta. Charpentierov Te Deum svakako je najpoznatiji, Mozartov je tipičan za njegovo stvaralaštvo duhovne glazbe, dok je za najveći dio publike koja je prepunila baziliku pravo otkriće bio Te Deum Arva Pärta, satkan od delikatne potke starih srednjovjekovnih kršćanskih napjeva prožetih silovitim orguljskim akordima. Zbor Akademije Sv. Cecilije (zborovođa je Roberto Gabbiani) magistralno je ostvario tri tako različita djela koja zajedno postavljaju iznimne vokalne zahtjeve. Boja njegova tona i plemenitost zvuka najljepši su što se može zamisliti. Zbor je sastavljen od rasnih, velikih glasova koji svoj imanentno operni vibrato mogu lako modulirati u smjeru vokalno-instrumentalne i oratorijske literature kojom se bave te talijanske polifonije. Pored toga, svaki je član zbora, odnosno glas, odabran s najvećom pomnošću, kako ne bi poremetio sklad cjeline, nego mu, naprotiv, pridonio. Na programu je bio i stavak Sanctus iz Verdijeva Requiema, u kojemu su se izvođači još jednom potvrdili kao glazbeni anđeli Rima.

Šteta je što su ansambli Akademije Sv. Cecilije trenutno po strani diskografske industrije koja favorizira orkestre poput Bečke, Berlinske i još pokoje druge filharmonije. Njima je orkestar Akademije Sv. Cecilije apsolutno ravan, o čemu svjedoči i činjenica da mu je na čelu već tri godine ugledni i poznati maestro, Koreanac Myung-Whun Chung. Možda će se situacija promijeniti jer je Uskršnji koncert snimila diskografska kuća Deutsche Grammophon te će ga izdati na jesen. Maestro Chung nedavno je s Deutsche Grammophon produljio ekskluzivni ugovor za snimanja do kraja 2002.

Myung-Whun Chung rođen je 1953. Već u dobi od sedam godina debitirao je kao pijanist uz Seoulsku filharmoniju. Osvojio je drugu nagradu na natjecanju Čajkovski u Moskvi 1974. U međuvremenu se posvetio studiju dirigiranja i od 1978. asistira Carlu Mariji Giuliniju u Losangeleskoj filharmoniji. Uz suradnju s vodećim svjetskim orkestrima bilježi petogodišnje razdoblje glazbenog ravnatelja Pariške opere. Domovina mu je dodijelila prvu titulu počasnog ambasadora kulture Koreje.

Myung-Whun Chung u prvome redu njeguje bogatstvo zvuka orkestra Akademije Sv. Cecilije. Kontakt koji je ostvario odaje da ga poznaje u dušu, kako cjelinu, tako i svakog pojedinog člana, te da je to doista njegov orkestar. Istančanom dirigentskom tehnikom i redovito dirigirajući napamet, uranja u glazbu, ostvarujući plemenitu homogenost zvuka dionica kao kod zbora.

Maestro Chung, pored Uskršnjeg koncerta, dirigirao je koncertni program koji je tri puta ponovljen u tjednu nakon Uskrsa u dvorani u Via della conciliazione. Kao solistica nastupila je mlada, sedamnaestogodišnja, ali nevjerojatno zrela violončelistica Han-Na Chang iz Sjedinjenih Država, rođena u Koreji. Svirala je Prvi koncert za violončelo i orkestar u a-molu, op. 33 Camillea Saint-Saensa, što ga je već snimila prije nekoliko godina za EMI. Nježna glazbenica, čiju muzikalnost i tehničko savršenstvo ne treba naglašavati, svira na Guadagninijevu violončelu iz 1757. godine. Han-Na Chang primjer je glazbenice srasle s glazbalom, preko kojeg je, vođena iskonskim osjećajem, pjevala tipično eklektičku glazbu omiljenoga Saint-Saensova Prvog koncerta za violončelo.

Myung-Whun Chung uvrstio je u drugi dio tog otmjenog programa Četvrtu simfoniju u e-molu, op. 98, Johannesa Brahmsa. U prvome stavku (Allegro non troppo) uzburkanost je prerasla u dramatičnost, naročito iznošenjem druge teme, za razliku od drugoga stavka (Andante moderato) u kojemu je već uvod rogova navijestio njegovu mirnoću. Treći stavak (Allegro giocoso) skercoznošću je korespondirao sjajnoj izvedbi uvertire Rimski karneval, op. 9, Hectora Berlioza na početku koncerta, zahvaljujući energično odrješitoj dirigentskoj gesti. Koncert je završio strastvenim zamahom četvrtoga stavka (Allegro energico e passionato), nakon čega je zavladala znakovita tišina prije aplauza.

Sljedećih tjedana orkestrom Akademije Sv. Cecilije dirigiraju Roberto Abbado, Hans Vonk, Djansug Kakhidze i Dmitrij Kitaenko. Kao solisti pojavljuju se violonist Uto Ughi, bandoneonist Richard Galliano te pijanist Dmitrij Aleksejev. Koncert sa zborom održat će Michele Campanella, dok će u komornom ciklusu recitale održati sopranistica Karita Mattila i pijanist András Schiff.

Davor Schopf