Vijenac 162

Glazba

CD MOZAIK

Neal Casal, Anytime Tomorrow, Glitterhouse Rec./Dancing Bear, 12 pjesama/51 min.

CD MOZAIK

Neal Casal, Anytime Tomorrow, Glitterhouse Rec./Dancing Bear, 12 pjesama/51 min.

Neal Casal trenutno je najveća zvijezda tvrtke Glitterhouse. I evo najboljega primjera kako od nazovimo ih alternativnima (onima po strani, onima koji se ne priklanjaju trendovima, nego furaju svoj film) nastaju srednjostrujaške zvijezde. Ova ploča jednostavni je country-rock. Malo sliči Eaglesima, malo starima Flying Burrito Brothers, ali najviše na najslabiji izdanak toga žanra, grupu Poco. Pjesma Willow Jane već je, vjerojatno, hit u Americi, a i u nas se, kako saznajem dobro prodaje. Jednostavan tekst, jake gitare, malo country melodije, i to je recept za dobru prođu. Stari ideali su, ponovno, ustuknuli pred izazovom zelembaća. No dobro. Nije to za kritiku. Svakom čovjeku, pa tako i glazbeniku, jer i oni su ljudi (barem sami sebe takvima smatraju, iako oni što drže lovu misle drukčije) dodija živjeti u bijedi i neimaštini. Ovaj je album dobar. Osim naslovnoga hita spomenuo bih, meni bolje Fell On Hard Times (tako lijepo podsjeća na stari hit Stay), Luckystars (country ritmična mekanica) ili potpuni country ugođaj pjesme Camarillo.


Casal nije veliki pjevač, nije ni bogzna kakav gitarist, ali uz dobru produkciju i, ipak to moram spomenuti, sladunjave pjesmice, pretendira na dobar život baveći se isključivo glazbom. U današnje vrijeme i iz naše hrvatske perspektive to zvuči nestvarno. No tamo u onom drugom svijetu gdje industrija odluči lansirati ljepuškasta momka koji ima barem malo talenta to je moguće. A i tržište im je veće. Za bilo koju vrst glazbe. Pa zašto onda nema naše vrsti glazbe? Zato što se i u glazbi ponašamo kao čovjek koji je otvorio kafić i hoće za nekoliko mjeseci vratiti uloženo, zaraditi za kuću, auto i da mu još nešto ostane na banci. To je birtašu možda i moguće. U glazbi, ali i drugoj vrsti umjetnosti, takav razvoj događaja nije moguć. Osim kod ekstrema. Neal Casal to nije. On je stvorio svoj put da zaradi za život. I za to mu ne treba zamjeriti što se otisnuo u komercijalnije vode.

Krešimir Blažević

Vijenac 162

162 - 18. svibnja 2000. | Arhiva

Klikni za povratak