Melodije misli

Melodije misli

Helga de la Motte-Haber, Psihologija glazbe, prev. Pavel Rojko, Naklada Slap, Jastrebarsko, 1999.

Psihologija glazbe — što je to i kojim se pitanjima bavi? Već je sam naziv, koji povezuje znanost i umjetnost, dovoljno privlačan da izazove čitateljevu znatiželju. Kriju li se u tom području ozbiljni znanstveni rezultati ili tek teoretske spekulacije? Autorica Helga de la Motte-Haber nudi na svega 144 stranice sjajan sažetak problematike i dosadašnjih postignuća psihologije glazbe. Da su čitatelji prepoznali vrijednost te knjižice svjedoče čak tri izdanja njemačkog originala koji je nastao prije petnaestak godina. Dok u svijetu postoji dosta literature, osobito na njemačkom i engleskom govornom području, u Hrvatskoj je ovo prvo objavljeno djelo o psihologiji glazbe. Stoga domaći izdavač zaslužuje dvostruku pohvalu: za izbor znanstvenog područja i za izbor reprezentativnog djela.

Knjiga — kao svojevrstan osobni opis cjelokupnoga naslovljenog područja — u osam poglavlja vodi čitatelja kroz bitnu glazbenopsihologijsku građu: od povijesnog razvoja, preko pružanja uvida u suvremene znanstvene rezultate, sve do ukazivanja na mnoštvo otvorenih problema kao mogućih pravaca budućih istraživanja.

Povijest psihologije glazbe, koje nastanak autorica smješta u drugu polovicu prošlog stoljeća, tijesno je povezana s razvojem opće psihologije. Zbog osobitosti interdisciplinarnog pristupa, tim su se područjem bavili samo malobrojni istraživači te je ovaj povijesni pregled zapravo predstavljanje djela pojedinih istraživača. Oni su širili predmet istraživanja, od kvalitete tona kao zvukovne materije do ispitivanja sluha, muzikalnosti, muzičke inspiracije i dr. Također su tražili i mijenjali načine primjene osnovnih psihologijskih metoda — promatranja i eksperimenta — na glazbena istraživanja.

Nekoliko sljedećih poglavlja bavi se fiziologijom slušnog opažanja. Potpuni odgovor na pitanje kako i zašto čujemo različite visine, jačine i boje tonova danas još ne postoji, premda nabrojane teorije sluha daju djelomično rješenje. Odnosom vanjskog podražaja i čovjekova doživljaja bavi se psihofizika. Mjeri se prag osjetljivosti te opažanje najmanjih razlika visine i jačine tonova. Istražuje se i čovjekov slušni doživljaj dva ili više istovremena tona, osobito u vezi s podjelom na konsonance i disonance.

Možda bi običnom čitatelju bliža bila poglavlja koja govore o estetskoj prosudbi glazbenih djela, o ispitivanju glazbene nadarenosti te o primjenjenoj psihologiji glazbe. Pitanje zašto prosuđujemo neko glazbeno djelo vrednijim od drugog vrlo je složeno jer ovisi o brojnim elementima, između ostalih o uporabi glazbenih pojmova kojima opisujemo glazbu, o naobrazbi, osobinama ličnosti i dr. Želja za većom objektivnosti estetske procjene potaknula je glazbene psihologe da kvalitetu umjetničkog djela pokušaju odrediti s pomoću točno izračunatih vrijednosti. Pokušali su to učiniti primjenom teorije informacija na glazbene elemente. Unatoč zanimljivim nastojanjima, za sada je umjetničku vrijednost nemoguće izraziti jednom formulom.

Svi smo barem koji put u životu poželjeli biti glazbeno nadareni. Što je glazbena nadarenost i može li se mjeriti? Glazbeni psiholozi načinili su brojne testove muzikalnosti za ispitivanje razlikovanja visine, glasnoće, trajanja, tonskih boja te pamćenje ritamskih i glazbenih motiva. Bilo bi zgodno okušati se u nekom od opisanih testova, premda nije potpuno jasno što bi procjenjivao postignuti rezultat. Naime, muzikalnost nije jednoznačno povezana s postignućima u testovima.

Psihologija glazbe našla je praktičnu primjenu u glazboterapiji, uporabi glazbe u industriji i propagandi. Može li glazba pomoći u liječenju, podizanju radnog učinka i boljem pamćenju reklamiranih proizvoda — pitanja su koja je autorica ilustrirala zanimljivim primjerima.

Prijevod tako koncentrirana teksta zahtijevao je podjednako veliku stručnost u glazbi i psihologiji. Posebne komplimente zato upućujemo prevodiocu Pavelu Rojku, kako zbog jasne terminologije tako i zbog dobro vođene logike i čitkosti dugih rečenica.

Možda bi na kraju trebalo postaviti pitanje komu je namijenjena ova knjižica? U svakom slučaju, za njezino puno razumijevanje bilo bi potrebno imati solidno predznanje iz psihologije. Toplo je preporučujemo ponajprije glazbenim pedagozima, muzikolozima, praktičnim glazbenicima, psiholozima, ali i svakom ambicioznijem čitatelju. Iskreno se nadamo nastavku ovog projekta i prijevodu barem jednog od velikana glazbene psihologije, možda Kurtha, Révésza ili Seashorea.

Ljiljana Ščedrov