Maršal

Maršal

Vinko Brešan jedini je hrvatski filmaš koji je tijekom devedesetih uspio pomiriti vlastiti autorski svjetonazor, umjetničke pretenzije i vrlo bitan element komercijalnosti. Ukratko: zadovoljio je i sebe i kritiku i publiku, a to je odlika koju zbilja treba cijeniti, posebno u Hrvatskoj. Iako je Maršal manje hrabar i manje provokativan film od njegova prvenca Kako je počeo rat na mom otoku i dalje je riječ o djelu koje se suvereno izdiže iznad hrvatske filmske produkcije devedesetih. Za razliku od Ogreste, koji u turobnoj i pretencioznoj Crvenoj prašini fingira nekakvu društveno provokativnu socijalku, dok istodobno snima promidžbene spotove za HDZ, Brešan shvaća da je Hrvatska u posljednjih deset godina bila bliža cirkusu nego ozbiljnoj državi i zato je u Maršalu sve parodija i karikatura: i povijest i sadašnjost, i duhovi prošlosti i vampiri sadašnjosti.

Stjepan Hundić