Kako privući publiku

Kako privući publiku

Festival Sv. Marka 2000, Zagreb, 25. travnja-10. svibnja

Festival sv. Marka nova je glazbena manifestacija u Zagrebu, koja se ove godine održala drugi put. Pokušaj je to i nastojanje inauguracije još jednoga koncertnog programa i njegova ugrađivanja u sezonu već postojećih i tradicionalnih ciklusa zagrebačke glazbene scene. Relativno duga trajanja (otprilike dva i pol tjedna) i otvorene programske koncepcije, Festival je okupio izvođače raznih usmjerenja i kvalitete, a koncerti su se održavali u crkvi sv. Marka, sv. Katarine, u HNK-u, HGZ-u, Muzeju za umjetnost i obrt, Ilirskoj dvorani, crkvi sv. Terezije u Požegi i crkvi sv. Anastazije u Samoboru. Nastupili su Berlinski filharmonijski oktet, Jens Lohman & Ars Preciosa, Copenhagen Saxophone Quartett, Ensemble Villancico, Paul Esswood & Musicke Companye, The English Romantics, Silvia Weiss & Holger Groschopp, Trio Mozarteum i Zagrebački solisti. Međutim, publika, osim na prvom koncertu, nije pokazala osobit interes, čak ni za koncerte koji su bili sustavno najavljivani i promovirani svojom zajamčenom kvalitetom preko radija ili televizije, iako su u realizaciji, pa i promociji, ovogodišnjeg Festivala sudjelovali brojni sponzori, čiji je popis (zahvale u programskoj knjižici) zadivio i brojnošću i kvalitetom.

The Musicke Companye

Neosporne zvijezde ovog festivala bili su Paul Esswood, vrhunski kontratenor koji je nastupio u ansamblu The Musicke Companye i švedski Ensemble Villancico. Njihovi su nastupi bili posebno zanimljivi zbog programa odnosno glazbenih razdoblja kojima se bave. Riječ je o tradiciji proučavanja i izvođenja takozvane rane glazbe, kojoj pripada glazba srednjega vijeka, renesanse i baroka, a koja u Hrvatskoj, iako upravo na tom području naše glazbeno nasljeđe bilježi skromna, ali najautentičnija ostvarenja, gotovo da ne postoji. (Hrvatski barokni ansambl, osnovan prije otprilike godinu dana, prvi je pokušaj sustavnog bavljenja tim područjem u Hrvatskoj, a Katarina Livljanić u Francuskoj vrlo uspješno vodi ansambl Dialogus.) Britanski kontratenor Paul Esswood jedan je od osnivača i članova legendarnog ansambla Pro Cantione Antiqua (koji smo nekoliko puta čuli na Glazbenim večerima sv. Donata, a i u Zagrebu), no njegov rad vezan je i uz projekte suvremene glazbe (Britten, San ljetne noći, Glass, Akhnaten, Penderecki, Izgubljeni raj, Magnificat, Scnittke, Faust Cantata, Druga simfonija) odnosno drugih glazbenih stilova (Mozart, Haydn, Schumann). Unatoč nevjerojatnu umijeću izvodilaštva barokne glazbe (na Royal Academy of Music Esswood predaje baroknu vokalnu interpretaciju), u čemu Englezi imaju posebnu tradiciju koja počiva i izrasta iz stalnoga njegovanja crkvenog pjevanja (dječački crkveni zborovi) i iz specifična odnosa i razumijevanja kazališta i kazališne, predstavljačke umjetnosti, Esswood to svoje nataloženo znanje i vještinu obnavlja i produbljuje upravo izvodeći i djela drugih razdoblja, posve drukčijih zakonitosti. Takav pristup vrlo je čest, no ne smije ga se miješati sa svaštarenjem. Esswoodovo umijeće čvrsto je ukorijenjeno i izvire iz vrlo specifičnih i jasnih odrednica barokne materije i principa. Na programu dvaju zagrebačkih koncerata The Musicke Company (Gillian Keith, sopran upravo je dobila uglednu nagradu Kathleen Ferrier, Paul Esswood, kontratenor, Jennifer Janse, violončelo, Helen Rogers, čembalo) bila su djela H. Purcella, A. Vivaldija, J. S. Bacha, H. Shuetza, D. Scarlattija, M. Taylora, C. Monteverdija, G. F. Haendela, A. Grandia, F. Couperina, J. Blowa i P. F. Cavallia. Najuspješnije izvedbe ostvarili su duetima za sopran i kontratenor D. Scarlattija: Salve Regina, H. Purcella: Sing Ye Druids, All Your Voices Raise i No, Resistance Is But Vain, G. F. Haendela: Langue, geme, P. F. Cavallia: O Bone Jesu, J. S. Bacha: Wir eilen mit schwachen i C. Monteverdija: Krunidba Popeje (završni duet). U tim su se duetima spojili iskustvo i kontratenorski senzibilitet te svjetonazor Paula Esswooda s mladom i nadarenom sopranisticom Gillian Keith, dok su u solističkim nastupima bili posebno nadahnuti u izvedbi Monteverdija (Exulta Fillia Sion) — Gillian Keith i Shuetza (Bringt her dem Herren), Monteverdija i Bacha (In Deine Haende) — Esswood. Odlična čembalistica Helen Rogers predstavila se kao postojani temelj i suradnik te kao vrstan poznavatelj čembala i njegovih mogućnosti, koje se vrlo često svode samo na uredno »odsviravanje« i »praćenje« u kojemu je invencija (što je dijametralno suprotno ideji continua) svedena na najmanju mjeru, a njezina suradnja sa čelisticom Jennifer Janse činila je onaj pravi okvirni i provodni continuo baroknoga jezika.

Cancionero de Uppsala

Švedski ansambl Villancico osnovan je 1995. godine, a njihova je djelatnost započela izvođenjem djela iz renesansne zbirke Cancionero de Uppsala. To je zbirka vokalnih skladbi — villancicosa — podrijetlom iz Španjolske, koja je tiskana u Veneciji 1556. godine, a u upsalskoj sveučilišnoj knjižnici pronašao ju je španjolski diplomat i muzikolog Rafael Mitjana, 1906. godine. Na koncertu smo čuli izvedbe Božićnih villancicosa i nekoliko pjesama svjetovnog sadržaja te Baroknu knjigu o džungli (Latinoameričke skladbe iz razdoblja renesanse i baroka), a to su skladbe zanimljive na nekoliko razina. Napisali su ih većinom europski skladatelji, no pod velikim utjecajem onodobnog autentičnog glazbenog jezika Meksika, Guatemale, Bolivije i Perua, odnosno kulture Maya (na čijem su jeziku neke od njih i napisane), a njihovi su zapisi nanovo pronađeni i u južnoameričkim crkvama i prvostolnicama. Utjecaj glazbene kulture tog područja vrlo je snažan i blizak izvornoj glazbi, koja se i danas može čuti, a spoj europskog nasljeđa i svojevrsnog etnoelementa izvođačima je pravi izazov. Potreban otklon od europske izvodilačke tradicije, ali i otkrivanje poveznih slojeva i međuslojeva, kao i privlačivost i magnetizam boja i ritmova dalekog juga, obilježili su izvedbu švedskog ansambla. Skupina od dvanaest mladih glazbenica i glazbenika izraz je pronašla u neposrednosti i otvorenosti (čiji temelj jest klasična škola vokalne interpretacije rane glazbe), ali bez pretencioznosti i imperativa savršenosti.

Njihov višeglasni slog bio je vrlo pregledan i pažljivo vođen, sa vrlo decentnim naglašavanjima dramatskih i stilskih akcenata, a bilo je očito da ih posebno nadahnjuje upravo glazba toga drugoga svijeta — a to su posebnosti nepatvorenosti i autentičnosti neeuropskih kultura. No, nasuprot uobičajenoj europskoj naklonosti prema egzotičnom, Šveđani su svojim nastupom pokazali mjeru ljudskog načela, jednostavnosti i stvarnog nastojanja prihvaćanja nečeg sasvim različitog.

Dodi Komanov