Ivana Müller, plesna umjetnica, nakon završenog studija komparativne književnosti i francuskog jezika u Zagrebu odlazi na školovanje u Amsterdam, gdje i danas živi i radi.

Ivana Müller, plesna umjetnica, nakon završenog studija komparativne književnosti i francuskog jezika u Zagrebu odlazi na školovanje u Amsterdam, gdje i danas živi i radi.

Kako bi nam predstavila koreografiju Indivisible View s kojom si sudjelovala na ovogodišnjem ljubljanskom festivalu BREAK 21, s kojom ćeš nastupiti i na Tjednu suvremenog plesa 2000 i ujedno prvi put stati pred zagrebačku publiku?

— Riječ je o tridesetminutnoj solopredstavi u kojoj ravnopravno koristeći tri medija, tijelo, tekst i slajdove, nastojim ispričati priču o ženskom karakteru koja ima strukturu bajke. Predstava je nastla na posljednjoj godini moga studija na School For New Dance Development u Amsterdamu, gdje je u prosincu 1998. premijerno i izvedena.

Na koji način stvaraš svoje predstave i od čega polaziš?

— Od samog početka znala sam da će koreografija trajati trideset minuta te sam to trajanje poštovala već u prvim improvizacijama, znači svaki dan na probi igrala bih tridesetminutnu predstavu. Neki elementi svaki bi se sljedeći put vraćali, zato jer su imali smisla. Njih bih zadržala i na taj način predstava se sama organski izgradila. U svom stvaranju nastojim si unaprijed zadati proces kroz koji će predstava nastati. Ako je proces rada jasan, tada je i predstava jasna. Ples je tu sredstvo izraza, fizički jezik koji pritom koristim. Jednako kao što postoji inteligencija slike ili teksta, mislim da postoji i fizička (plesna) inteligencija. Stoga ples u mojim projektima nije nikada dekorativan ili jedino apstraktan.

Budući projekti?

— Htjela bi napraviti trilogiju solo predstava i dalje se baviti ženskim karakterima te s time otići iz kazališta u neke nove prostore, publiku i performans smjestiti u institucije kao što su školski razred ili hotelska soba.