Floraartom obnoviti Maksimir

Floraartom obnoviti Maksimir

Organizacijom izložbe u prostoru Maksimira izložba bi se smjestila u ambijentalno primjeren prostor, a grad bi napokon za isti novac trajno obnovio, osmislio i oživio park Maksimir

Maksimir je nekada davno, prije više od dvjesto godina, bio hrastova šuma. Onda su zagrebački biskupi i kardinali s dobrim sluhom za potrebe svoga vremena staru hrastovu šumu pretvorili u park da bi se postupnim zapuštanjem taj park jedinstvene ljepote ugođaja ponovno vratio u šumu tek s blijedim naznakama nekadašnje raskoši — pravoga javnog šetališta u ovom dijelu Europe.

U prošlim vremenima koja su nam nešto bliža bilo je brojnih pokušaja da se krene s obnovom parka Maksimir, pokušaja opterećenih često jalovim dobronamjernim, ali i manje dobronamjernim raspravama i stajalištima, osporavanjima i nesporazumima (blago rečeno), što je sve zajedno dovelo do pat-pozicije u kojoj manje-više svi govore o veličanstvenosti parka (a koji je zapravo bliže šuma nego park), ali se gotovo nitko više i ne usuđuje profesionalno i stručno pomaknuti polugu njegove temeljne obnove.

Osnovano je i poduzeće parka Maksimir (dugo se rađalo), izrađena je i tzv. povijesna matrica, a postoje i brojni stručno obrađeni dokumenti oko same prirode parka (geološka, pedološka, klimatološka, vegetacijska i druge studije), što je sve zajedno dobar temelj za budući rad na obnovi parka.

Treba pretpostaviti da je obnova ovakva parka nešto dugotrajniji posao, pri čemu etapnost izvedbe odgovara i pretpostavljenim materijalnim uvjetima, ali i određenom korektivu prilagodbe kako povijesnoj matrici tako i realnim mogućnostima stvarnoga stanja i potrebama milijunskog grada (park shvaćen kao veliki dnevni boravak grada).

U tom smislu ideja organiziranja cvjetnih izložbi Floraart mogla bi dobro poslužiti ne samo zbog promocije florikulture u novom okružju nego i zbog obnove parka, a slijedom dobre europske prakse, prema kojoj gotovo svaka velika cvjetno-parkovna izložba (kao što su: Internationale Gargenbauansstelung i sl.) iza sebe ostavi veći ili manji udio trajnog uređenja parka ili grada. U tom je smislu veoma poučan primjer IGA 83 u Münchenu (28. travnja — 9. listopada 1983), IV. internacionalna izložba koja je iza sebe ostavila uređen veliki gradski park u čijoj je okolici i cijena gradskog zemljišta višestruko porasla. Ili primjer povijesnoga parka u Mannheimu, Luisen-park, koji je podignut 1892-1894, a cjelovito obnovljen upravo sustavom velikih cvjetno-parkovnih izložbi.

Sadašnja lokacija cvjetne izložbe Floraart u skučenom, ograničenom i neodgovarajućem prostoru između savskog nasipa i dvorane Boćarskog doma te neke čudne nezgrapne hale na Prisavlju u najmanju je ruku ambijentalno neprimjerena. Kad se tome doda koncepcija vrtne izložbe koja svake godine u istoj maniri dekorira određeni prostor mahom ljetnicama, koje potkraj sezone završe na kompostu, a da gotovo ništa trajno ne ostane gradu, onda je u citiranom smislu promašaj potpun.

U ovih desetak godina trajno je na Prisavlju uređeno dječje igralište i nekoliko detalja. Sav utrošen novac tijekom ovih godina nepovratno je utrošen.

Preseljenjem vrtne izložbe u Maksimir dobio bi se potreban ambijent kakav zaslužuje takva izložba. Iz godine u godinu planski bi se novac koji izdvaja grad za te potrebe dijelom trošio za obnovu pojedinih segmenata parka, a dijelom za popratne manifestacije, a sve u sklopu jedinstvene izložbe. Dakle, svake godine Maksimir bi a tako i grad, dobio trajno uređen parkovni segment. U tom slučaju logično bi bilo da poduzeće Maksimir postane organizator vrtne izložbe te kao nezavisni subjekt raspisuje uvjete sudjelovanja i natjecanja. Dosadašnji način organizacije dopuštao je organizatoru da sebi izabire najatraktivnije zone izlaganja te da si redovito dodjeljuje glavne nagrade. Neovisni organizator mogao bi također za pojedine segmente obnove Maksimira organizitati natječaje za najbolja idejna rješenja koja bi se realizirala u sklopu i o trošku izložbe. Dakle, možemo zaključiti kako sadašnji učinci cvjetne izložbe Floraart na prostoru Prisavlja nisu zadovoljavajući s obzirom na uložen novac.

Organizacijom izložbe u prostoru Maksimira izložba bi se smjestila u ambijentalno primjeren prostor, a grad bi napokon za isti novac trajno obnovio, osmislio i oživio park Maksimir.

Zvonko Pongrac