Zločini u prostoru su najvidljiviji i ne zastarijevaju

Zločini u prostoru su najvidljiviji i ne zastarijevaju

Blasfemično zadiranje u strukovni lanac sreće

U trenutku kada je nadbiskup Bozanić ukazao na »grijeh struktura«, Radovan Ivančević poistovjetio »zločine u postoru« s onima prema čovječanstvu i kada je počeo fizički obračun s »tajkunarama«, smjena uredništva časopisa »Čovjek i prostor« logička je posljedica kraha jednoga sustava koji se grčevito bori za svoju opstojnost. Rubrika Komisija za prelijepo, u kojoj je naziv »tajkunara« i iskovan, koju smo pokrenuli kada smo uvidjeli da nam je preostala jedino satira, budući da se vlast putem svojih dodvornika i ulizica prema javnoj stručnoj kritici odnosila s indolencijom i bahatošću, samo je površinska koprena puno korjenitijim razlozima pokušaja onemogućavanja javnoga djelovanja redakcije. Smjena je došla u trenutku kada smo od »struktura« kanili zatražiti polaganje računa desetgodišnjega djelovanja u prostoru Zagreba i Hrvatske. Već pripremljeni formulari koji su od tajništva časopisa, ujedno i tajništva Udruženja hrvatskih arhitekata, trebali biti odaslani svim relevantnim državnim, županijskim i gradskim institucijama nikada nisu prema njima i krenuli. Putem tih su upitnika porezni obveznici, odnosno javnost, trebali saznati kuda i kako su se njihovi novci odlijevali u domeni arhitektonske struke, procesa planiranja i građenja — što se radilo, kako se radilo, tko je projektirao, tko naručivao, tko kanalizirao i koliko ih je sve to koštalo? Time smo dirnuli u »strukovni lanac sreće« koji je donedavno besprijekorno funkcionirao — lanac korupcije, ucjene i nemorala — u kojemu su vlast, parastrukovne institucije i podobni arhitekti vršili represiju nad građanima i prostorom. Zbog toga smo akta »svetogrđa« morali biti kažnjeni upravo u trenutku kada su počele pucati njegove prve karike. Smjenu je potaknuo za neke očigledno neočekivani tijek događaja koji je započeo 3. siječnja, nastavljen brzim padom gradske skupštine početkom ožujka, s nastavkom, koji bi mogao biti i svojevrsnim epilogom, 7. svibnja. U tome je »lancu sreće« nestajala neviđena količina poreznoga novca, a budući da svakom totalitarnom sustavu javnost ne odgovara, sve se događalo »ispod stola«, daleko od njezinih očiju i ušiju. Zato treba dobro zapamtiti ime čovjeka koji stoji na čelu grupacije koja je prvi put u povijesti Udruženja, u ime i za račun svojih posrnulih mentora, izvela egzekuciju nad slobodom javnoga arhitektonskoga govora — Nenad Fabijanić. Kada mu nije uspjelo uvesti tihu cenzuru, izvršio je čin kršenja Ustava »dekaptiranjem« cijeloga uredništva. Nova će gradska vlast svoju vjerodostojnost, stoga, iskazati promptnim micanjem sa scene arhitektonskih Pašalića i Kosovaca, čime će učiniti prvi korak k suzbijanju nelagode među građanima koji su bili predmetom maltretiranja u našoj branši, te ih putem istražne komisije i povjerenstva za suzbijanje korupcije i kriminala u procesu građenja pozvati na zajedničku akciju razotkrivanja »lanca sreće« te njegova efikasnoga suzbijanja. Jer, strukovna odgovornost, kao ni bilo koja druga, ne može biti kolektivna, već isključivo pojedinačna — imena i cifre. Ovo je uredništvo časopisa »Čovjek i prostor« definitivno prekinulo hrvatsku arhitektonsku šutnju, ukazalo na probleme puno prije demokratskih promjena, a oni koji su na vlast u Udruženju došli poznatim »velikim maršem gradskih činovnika« svojim ju represivnim metodama neće uspjeti ponovno uspostaviti.