Za čiste proračune

Za čiste proračune

Što je to bilo i ostalo mutno u riječi transparentno da ona nikad nije u/posvojena?

Dok datumi igraju ritam rugalice ponavljajući se, riječi se javljaju i nadolaze skrivene u plimi, ponekad odlazeći nezapažene i nepotrošene kao licitarski konji na kirbaju.

Požuriše konji naši, nekamo, daleko, u povijest, ali mi hoćemo, unatoč njihovu divljem galopu, bolje prikazati neiscrpnost divljega životinjskog kraljevstva.

Naš sponzor, osiguravajuće društvo, zato je označilo privjeskom — s radijskim odašiljačem — losa, i omogućilo nam tako praćenje izdaleka i ponovno nalaženje jedinke.

Slično tomu, navodno je državna služba sigurnosti u DDR-u označavala tekstove i ljude radioaktivnim impregnatom kako bi mogla pratiti »cirkulaciju ideja« i kako bi se postigli uvjeti da pozornik s Geiger-Müllerovim brojačem promptno detektira sumnjivca.

Spomenimo, barem, još i ovo. Nizozemci su potkraj pedesetih godina radioaktivnim zračenjem (umjesto tubereita) tretirali krumpir da bi se spriječilo proklijavanje, rad bakterija i plijesni uopće. Sada, doduše, ne pišu o tome, ali nekoć su bili toliko ponosni na vrijednu metodu da su se njome hvalili u knjigama. Rezultat je bio vidljiv na slici: zdravi, veliki tretirani krumpir i žgoljavi, pljesnivi, netretirani. Zamüšljam kako je propuštena prilika za obuhvatniju spoznaju: nekim se detektorom moglo po gradu i svijetu pronaći kuhinje koje priređuju tretirani krumpir jer je on zračio proporcionalno količini... Takva me zamüsao osvojila iako je rezultat koji se nakon isljeđivanja dobiva zapravo banalan, podudara se s popisom izdatnica i otpremnica radioaktivnog skladišta.

Tov u mutnom

Slično tomu, kad bismo mogli obojiti riječ kao vodu rijeke ponornice, po boji bismo je mogli prepoznati. Kad tamna voda izvire.

Tako sam u müslima slijedio riječ netransparentno koja u opoziciji prema prozirnom pokriva ono što je mutno. U doba lovne privrede takav je bio, na primjer, lov u mutnom. Pokušajmo u vlastitim, svakodnevnim, da ne kažem mliječnim i jutarnjim, müslima locirati pojavu netransparentnosti u širem, gdje joj je i rodno mjesto, društvenom kontekstu.

Čini se da je u ovom slučaju postojao privilegirani gledalac, ali, isto tako, izgleda da nije bio kolociran s privilegiranim govornikom. Naime, netransparentno, eto, do dana današnjeg, nije nadomješteno nekom sočnijom, izvornijom, arhaičnijom ili ljepšom riječju koja bi bolje odisala duhom jezika i bila razumljivija našem, friško samoprepoznatom, pučaninu.

Moment pojave netransparentnog i činjenica da ta riječ nije rastopljena u pojmovnom aparatu oslonjenom na domaće korijene znači da na visokom nivou zapravo nije bila blagovremeno u/posvojena, kao što se, primjerice, riječ budget pretvorila u riječ proračun. To znači da je istaknutom domaćem govorniku riječ zapela u grlu kao velikoj ribi kost ili, možda bolje, kao kost velike ribe. A bio jednom jedan ministar koji je racionalnost postignutu u jednom sektoru htio proširiti na drugi. Pridjev »transparentan« vezao je uz proračun — ali — vezivanje nije bilo prihvaćeno.

Rent a djeva

Svi se služimo riječima i bilo bi dobro da Kapetan Zaspan i usrednjena mladež imenuju isljednika za riječi koji će vrebati na onoga tko uzme čistu i značenjem bogatu riječ, a vrati je kontaminiranu ili izlizanu. Još je J. B. Štulić pjevao da u tom uzimanju i vraćanju ima neka mračna tajna, jer te »vrate ugašenog, kao mrtvu haringu«.

Navodno tu ništa nije čudno; govoreći u tom vampirskom slangu o domaćim poduzećima — političar, ne bez dlaka na obrazu — kaže: neki isisano poduzeće žele vratiti nazad. Kao da su riječi ili poduzeća seoske djevojke koje smo bez odgovornosti uzeli na probu. Iznenada, događa se povijesni preokret; njegovi suučesnici u isprobavanju priskrbljuju si porotničke kape, a pajdaši uz pjesmu donose nove akreditive. Zatišje je to pred novu buru, a onda se grijeh gubi u buci grešaka i graji novopečenih porotnika-volontera. A priznanje je moguće samo u solilokviju. Nikako drugačije. Samo jasno, naglas, pred sobom i drugima koji će te razgovijetno čuti.

U travnju ove godine (sad kad je ljubav prošla, a s djevama drugi očijukaju?) poduzetni govornik vraća se na moment čistog računa i opisuje da je i on sam »zaslužan« za jedan odvjetnički račun koji po formalnim ili birokratskim kriterijima nije sasvim čist. No, iako je to pravno bilo mutno, tj. netransparentno i nejasno, taj izuzetni slučaj solilokvija bio je moralno opravdan. Nema nikakve sumnje da moralni razlozi, ako su pravi — ne mogu biti ni mutni ni mračni. Prije bismo rekli da su oni nevidljivi i dostupni samo »trećem oku«. Moralni razlozi vode nas u višu razinu, koja izmiče pitanju »transparentnosti«. Jer, jedino ako si čist pred samim sobom, vlastiti su ti postupci razumljivi i sam si sebi transparentan. Transparentan/proziran kao oko, ili treće oko, kad si mu vlasnik.

Dobrivoj Žutinić