Velebit i Primošten

Dijelovi teksta generalnog kataloga izložbe Japan, Flora 2000 pripremljenih za tu namjenu. Katalog izdan u milijunskoj nakladi.

Velebit je najljepša hrvatska planina od posebnog nacionalnog značenja. To je golemi prirodni bedem dug 145 km koji se izdiže neposredno iz mora, po čemu je jedinstven na Mediteranu. Zahvaljujući izrazitosti vapnenačke građe Velebit je jedinstven i po broju te raznolikostima oblika u slici krajolika. Priroda se ovdje pokazala kao veliki umjetnik, kipar, stvarajući pomoću vode, kroz milenije, maštovite i bizarne oblike, prave prirodne skulpture često veličanstvenih dimenzija...

Fizionomska različitost očituje se i u bogatstvu vegetacijskog pokrova... Ono što Velebit čini posebnim to je brojnost endemskih biljnih vrsta čije značenje uveliko prelazi granice Hrvatske i može u daljim istraživanjima poslužiti za potpunije razumijevanje nastanka i održavanja cijelog europskog potkontinenta. Tako npr. deset endema nosi ime velebiticus, pet dalmatica, a petnaest croatica itd.

Velebit je i dokaz neuništivosti prirode: drveće raste, gotovo iz golih stijena odolijevajući olujnim burama i vjetrovima, velikim razlikama u temperaturi, snjegovima i nesmiljenoj žezi. Velika količina vode koja padne slijeva se u podzemlje stvarajući rijeke ponornice i druge kraške speleološke fenomene. Treba se samo zamisliti koliko je milenija bilo potrebno da se ostvare kanjonski prodori — divovski klanci Velike i Male Paklenice s petstotinjak metara visokim liticama, gdje se u punom smislu ostvaruje japansko načelo poimanja prirode da je čovjek malen, a priroda velika i veličanstvena.

U širem području Velebita prema moru, a i u cijelom hrvatskom Sredozemlju raste pa i uzgaja se jedna biljka koja povezuje Hrvatsku i Japan: to je buhač (Crysanthemum cinerariefolium). Biljka je veoma poznata po učinkovitu korištenju u borbi protiv štetnih insekata. Taj hrvatski endem bio je svojevremeno uvezen u Japan, a ranija međunarodna statistika bilježila je tada dva glavna svjetska proizvodna područja: Hrvatsku i Japan. U Japanu je tada uzgoj buhača pokrivao 28.784 ha površine, a u Hrvatskoj cijelo primorsko područje.

Primoštenski vinograd jedinstven je svjetski primjer harmoničnog suglasja između djela ljudskih ruku i prirode. Ovaj navod potvrđuje velika slika tog vinograda u zgradi Ujedinjenih naroda.

Hrvatski čovjek, pučki graditelj, stoljećima se održao na škrtom kamenjaru zahvaljujući svojoj sposobnosti da svaki dlan plodne zemlje trajno sačuva od ispiranja i gubitaka — uzgajajući na tom dlanu ono što mu je bilo potrebno za održivi razvoj pa i plemenitu vinovu lozu koja mu je podarila vrhunsko vino. Vino okrepe i radosti življenja.

Uz taj ekološko-gospodarski učinak postigao je još jednu neprocjenjivu vrijednost: dodatnu ljepotu krajolika ostvarenu znalačkim umijećem pučkoga graditelja, onog istog iz kog su potekli veliki renesansni klesari i graditelji katedrala, kao što su npr. Juraj Dalmatinac, majstor Radovan i drugi.

Pučko-tradicijski suhozid zvan gromača, često korišten kao naznaka granice posjeda, a ujedno i kao zaštita od uljeza, iskorišten je u slučaju primoštenskoga vinograda u oblikovanju cijeloga sustava zaštite plodnog tla od ispiranja. Potaknuti ljepotom ritmički oblikovana suhozida takav smo vinograd nazvali primoštenskom kamenom čipkom. Kvadratična polja plodne zemlje crvenice posuta pločastim kamenčićima da bi se spriječilo isušivanje nose u sebi po jedan ili više čokota vinove loze. Tako su se našli ljepota, oblikovanje prirode i ekologija u funkciji održivog razvoja.