Romansirani Bach

Romansirani Bach

Esther Meynell, Mali ljetopis Anne Magdalene Bach, Hrvatsko društvo glazbenih teoretičara, Zagreb, 2000.

Na sam rođendan Johanna Sebastiana Bacha, 21. ožujka, predstavljena je ova knjiga u glazbenoj školi Vatroslava Lisinskoga, a sljedećega dana u Gradskoj knjižnici na Starčevićevu trgu u Zagrebu. Urednik Tihomir Petrović i prevoditeljica Vesna Vančik, koja je i sama glazbenica, predstavili su slušateljstvu romansiranu biografiju legendarnoga skladatelja ili, još bolje rečeno, djelce apokrifne književnosti iz pera slabo poznate engleske spisateljice Esther Meynell. Štoviše, događalo se, kako je isticano i na promociji, da njezino autorstvo uopće ne bude navedeno, tako da se čak djelo predstavljalo kao autentična memoarska proza same Anne Magdalene. To je bio slučaj i s prijevodom što ga je 1990. u bivšoj državi objavio Glas iz Banje Luke. Dakle, nakon više od sedamdeset godina od njegova nastanka (godina još nije točno utvrđena!) hrvatska čitalačka publika dobila je prvo izdanje romana na hrvatskom jeziku.

Građa romana podijeljena je u sedam poglavlja, kojima prethodi Predgovor prvom hrvatskom izdanju iz pera urednika Tihomira Petrovića, a za kojima slijedi bilješka o piscu naslovljena Tko je Esther Meynell iz pera uglednoga hrvatskog muzikologa Nikše Gliga. Tako iz Petrovićeva Predgovora saznajemo da se u ovoj knjizi »ne nude harmonijske, kontrapunktne i oblikovne analize njegovih djela, nego upoznavanje samoga Johanna Sebastiana Bacha kao skladatelja i glazbenog učitelja, oca i muža«, te da je autorica »iznijela muzikološki, biografski i psihološki vjernu sliku, koja tijekom svih sedamdesetak godina čitanja knjige nije poreknuta.« U izvorni se tekst interveniralo samo umetanjem BWV (Bach Werke Verzeichnis) oznaka kod prvih spominjanja Bachovih djela, ako se moglo točno odrediti o kojem je djelu riječ. Gligo pak progovara o nevjerojatno malobrojnim poznatim podacima o spisateljici (nije poznata čak ni godina njezina rođenja!) i sam zaključujući da je »Mali ljetopis... najpopularnija 'književnost' o Johannu Sebastianu, daleko popularnija od mnogih itekako autoritativnih i znanstveno pouzdanih i provjerljivijih studija — unatoč tomu što je to jednostavno ljetopis njegove supruge kako ga je zamislila Esther Meynell.«

Ne dvojeći o popularnosti ovoga štiva, pitamo se međutim je li to baš najsretniji izbor za prvo monografsko izdanje mladog, strukovnog udruženja, Hrvatskoga društva glazbenih teoretičara, koje je osnovano 1997, a predsjednik mu je istaknuti hrvatski glazbeni teoretičar Tihomir Petrović. Još k tomu, kako reče i napisa sâm Petrović, navedeno društvo knjigu objavljuje kao svoj prinos obilježavanju 250. obljetnice smrti Johanna Sebastiana Bacha. Uvjerenja sam naime da je društvo koje je osnovano »u želji da okupi i poveže sve kojima je glazbena teorija prirasla srcu i da što bolje usmjeri njihovo djelovanje« (s poleđine pozivnice na predstavljanje), ako je već htjelo da mu prvo monografsko izdanje bude prijevod, moglo učiniti primjereniji izbor iz mnoštva knjiga o J. S. Bachu i njegovoj glazbi. Takvim bi postupkom na respektabilniji način odgovorilo potrebama obilježavanja Bachove obljetnice, ali i potrebama glazbeno obrazovane stručne publike u Hrvatskoj, kojoj zaista takva literatura nedostaje, a upravo se njoj navedeno društvo ponajprije obraća.

Sanja Majer-Bobetko