Plitvičkim jezerima prijeti katastrofa

Plitvičkim jezerima prijeti katastrofa

U zadnje vrijeme na Plitivicama su posječena brojna stabla čime je ogoljeno tlo, a erozija i kiše intenzivno su sprale zemlju u jezera i u jezerima danas imamo tone mulja koji pretvara jezera u baru. U tako muljevitoj vodi ne mogu više opstati sedrotvorci kojima treba čista voda, a kada nestane sedrotvoraca, sedrene barijere pretvaraju se u mrtvu kamenu masu koju jaki pritisak vode može srušiti

S Dragutinom Kišom, parkovnim arhitektom, razgovarali smo u povodu osvajanja prve nagrade za hrvatski izložbeni prostor na izložbi Japan Flora 2000 o koncepciji hrvatskog izložbenog prostora, preuređivanju Zrinjevca i Cvjetnog trga i o stanju prirodne baštine u Hrvatskoj.

Možete li nam ukratko opisati izložbu Japan Flora 2000 i reći nešto o sadržaju nagrađenoga hrvatskog izložbenog prostrora?

— Izložba Japan Flora 2000 otvorena je na otoku Akači u blizini našeg grada prijatelja Kiota 18. ožujka ove godine, a bit će zatvorena 18. rujna. Otvaranju je prisustvovao i japanski princ Akishino. Naš je izložbeni prostor stilizirano prikazao velebitski endemski kamenjarski vrt, primoštenski vinograd i morski žal.

Za potrebe izlaganja velebitskoga endemskog kamenjarskog vrta u Japan su otputovale tri gromade s Velebita, prirodne skulpture, teške od dvije do tri tone svaka, i još dvadeset manjih. Japanci su izradili naš izložbeni paviljon na temelju projekata koje smo dostavljali telefaksom, jer nismo imali dovoljno novca za dugotrajni boravak u Japanu. Smisao takve kompozicije našeg nastupa jest da se simbolički prikaže ono najvrednije što Hrvatska ima. U prirodnom smislu, to je Velebit, planina koja je svjetski rezervat biosfere. Velebit je uz Kretu najjače endemsko područje u Europi. On je dokaz postojanosti naših ekosustava.

Kao pandan velebitskom kamenjarskom endemskom vrtu izložen je primoštenski vinograd, koji mi zovemo primoštenskom kamenom čipkom. To je vrhunski objekt skladna odnosa čovjeka i prirode. Poznato je da je za vrijeme mandata Péreza de Cuéllara slika primoštenskih vinograda, velika dva puta tri metra, postavljena u sjedište UN-a u New Yorku kao simbol sklada ljudskih ruku i prirode. U Japanu smo vinograd prikazali živo, s gromačom, u čijem je produžetku fotografija Damira Fabijanića za koju je on dobio visoku europsku nagradu. Izložak objedinjuje snažnu imaginaciju majstora fotografije Fabijanića i živi dio gromače za koji su stari čokoti bili dostavljeni iz Primoštena.

Treća sekvencija dio je morskog žala s vodom. Za taj dio izložbe dao sam četrdeset kilograma oblutaka koje sam skupljao dulje od četrdeset godina.

Od velebitskog vrta kamenim se stubama dolazi na gornji kat izložbe gdje se nalazi kameni stol s uklesanim pleterom i šahovnicom koji nam je dao Pazin kamen.

Cijeli projekt pripremila je trojka koju čine: Nada Carev, Zvonko Pongrac i moja malenkost. Nada Carev otkrila izložbu, a s njom sam već nekoliko godina organizirao stručna putovanja na zapadni Mediteran sa svrhom da se uživo doživi ono što čini zapadni Mediteran tako učinkovitim u turizmu. Stožeri turizma zapadnog Meditarana su kultura, vrtovi i parkovi. Za neke se vrtove na Azurnoj obali, poput vrtova Rotshildovih, mora najaviti mjesec unaprijed, jer se inače u njih ne može ući. To je turizam koji traje cijele godine. Takav bi turizam nama trebao biti uzor. Godine 1990. zapadni Mediteran imao je više od sto dvadeset milijuna posjetilaca i više od osamdeset milijardi dolara prihoda. Riječ je o posjetima, naglašavam, a ne noćenjima, jer se u inozemstvu općenito smatra da brojenje noćenja nema nikakve veze s pameću. Naš je model nažalost sunce, more i spavanje. Dug je put da od turizma noćenja napravimo turizam događanja.

Kakva je bila konkurencija u Japanu?

— Hrvatska je dobila zlatnu plaketu u konkurenciji šezdeset zemalja. Dvadeset i šest zemalja imalo je jake izložbene prostore, dok su ostali bili raspoređeni u paviljonima. Nagrada će biti dodijeljena za Dan Hrvatske na izložbi, koji će biti 19. lipnja. Japanci su predložili da toga dana predstavimo i hrvatski nacionalni cvijet. Sada užurbano radimo na tom projektu, u koji smo uključili i HAZU. U prvom se času činilo da nema dileme da bi to trebala biti velebitska degenija, jedinstven endem koji raste isključivo na malom području Velebita. No, upozorili su nas da naš nacionalni cvijet mora biti i marketinški upotrebljiv. Velebitska degenija se nažalost može vidjeti samo na slici i rijetki su oni koji mogu snimiti taj cvijet.

Bilo bi dobro razmišljati o marketinški prihvatljivoj verziji. O tome će se dogovoriti stručnjaci, a prijedlog inicijativne grupe jest da to bude jadranska perunika.

Za razliku od degenije, koju je nemoguće uzgojiti izvan njezina prirodnog staništa, jadransku je peruniku moguće uzgajati i u loncima i u vrtovima, što bi omogućilo njezinu daljnju promociju. U Japanu je perunika gotovo nacionalni cvijet, i tu vezu između Japana i Hrvatske možemo učvrstiti upravo ako imamo takav nacionalni cvijet.

Hrvatska može postati europski cvjetnjak, jer se u njoj dodiruju tri temeljne biljnogeografske zone: kontinentalna, alpska i mediteranska. Iz te činjenice proizlazi bogatstvo vrijednosti, pa su nam Japanci predlagali da pored hrvatskog cvijeta izaberemo i cvijet Zagreba i cvijet Dubrovnika

Tko vam je financijski omogućio nastup u Japanu?

— Naš glavni sponzor je gospodin Kamaso, japanski gospodarstvenik. Shingo Nishiguchi, generalni direktor izložbe, boravio je tri dana u Hrvatskoj, i zaljubio se u Plitvice i Hrvatsku. On je zamolio gospodina Kamasa da sponzorira naš nastup. Preko Kompasa išli su svi faksevi, a Pazin kamen obavio je brojne poslove za koje još nisu plaćeni. Ivo Valek sponzorirao je vodu za morski žal.

Naša izložba ima snažne popratne učinke, pa je tako gospodin Kamaso boravio tjedan dana u Hrvatskoj kako bi ugovorio kupnju vrhunskih hrvatskih vina. Vino je za Hrvatsku vrlo važan izvozni proizvod. Poznato je da je prvo vino koje je engleska kraljica popila nakon svog ustoličenja bilo iločki traminac.

Zašto ste odlučili predstaviti Hrvatsku kamenom?

— Mnogi su prigovarali zbog slanja kamena na izložbu. No, u Japanu je kamen vrhunska kategorija oblikovanja, i vrtova i krajolika, dok je u nas to slučajni geološki nalaz. Najpoznatiji budistički vrt u Kiotu sastoji se samo od pet kamenova, bez ijedne biljke. Japansko je kamenje eruptivno, tamne boje, a naš bijeli vapnenački kamen u Japanu je vrhunska atrakcija. Teško možemo Nizozemcima konkurirati cvijećem, no nagrada je dokaz da smo pogodili.

Nakon zatvaranja izložbe prostor će biti pretvoren u posebni oblik nacionalnog parka sa svrhom istraživanja opstanka ljudi te odnosa čovjeka i prirode. Naš izložak bit će nam stalni prirodni ambasador u Japanu.

Je li ta izložba imala za svrhu ukazati i na očuvanje Velebita, primoštenskih vinograda i hrvatske prirodne baštine?

— Svakako. Primoštenski je vinograd zapušten i, ako se nešto ne poduzme, on će uskoro nestati. To je ručni rad, vrhunski hrvatski simbol, koji se ne smije prepustiti zaboravu.

Kad govorimo o prirodnoj baštini, treba napomenuti još jednu vrlo važnu stvar: Plitvicama prijeti posvemašnja katastrofa. Plitvice su nastale prije ljudske vrste i milijunima godinama stvarale se i dinamično obnavljale, a u čistoj su vodi sedrotvorci stvarali sedrene barijere. U zadnje vrijeme, a naročito tijekom okupacije tog područja, posječena su brojna stabla, ponajprije bukve, od kojih su neke bile visoke i do četrdseset metara. Time je ogoljeno tlo, a erozija i kiše intenzivno su sprale zemlju u jezera i u jezerima danas imamo tone mulja. Taj mulj pretvara jezera u baru. U tako muljevitoj vodi ne mogu više opstati sedrotvorci. Sedrene barijere živi su organizam koji može opstati samo ako se preko njega prelijeva čista voda. Kad zbog mulja u vodi nestane sedrotvoraca, sedrene barijere pretvaraju se u mrtvu kamenu masu koju jaki pritisak vode može srušiti.

Taj proces može se vrlo teško zaustaviti. Trebalo bi odstraniti sav mulj iz jezera, što je golem i skup posao. Nakon toga treba usljediti sadnja stabala koja bi zaštitila tlo od ispiranja. U prošloj vlasti, koja je srećom iza nas, zaštita okoliša nije funkcionirala.

Potrebno je pokrenuti svjetsku akciju za očuvanje Plitvica, jer ako Hrvatska izgubi Plitvička jezera, izgubit će dušu. Japan nam u tome može pomoći. U Japanu je priroda vrhunska vrijednost, a mi takvu prirodu imamo, i ona je veliki mamac za japanske turiste. Iz našeg nastupa u Japanu proizlaze neprocjenjive koristi koje nam mogu pomoći i za spas Plitvica. Tu je izložbu u Japanu posjetilo više od milijun ljudi, od kojih su se mnogi odlučili za putovanje u Hrvatsku.

Možete li komentirati preuređenje ili bolje rečeno, uništenje Perivoja Roberta Visianija, nekad najvećeg i naljepšeg šibenskog parka?

— Nedopustiv je bio način pristupa povijesnom perivoju. Staro drvo spona je između prošlosti, sadašnjosti i budućnosti i ono se ne smije maknuti. Kada se pristupa obnovi starog perivoja, prvi je korak uključivanje postojećeg drveća u buduću kompoziciju. Obnova povijesnog perivoja nije obnova fasade stare palače, jer je perivoj živi organizam. Da bi se povijesni duh perivoja mogao obnoviti, potrebno je poštivati postojeći fundus vegetacije. U bivšoj Jugoslaviji parkove se i perivoje nazivalo zelenim površinama, a zelene površine daleko su od onoga što se naziva parkovna umjetnost, kreativnost čovjeka izražena posredovanjem prirode. Parkovi su umjetnička djela. U slučaju Šibenika nije poštivan povijesni duh parka, posječena su sva stara stabla, uklonjeno je pamćenje parka. Ta stabla nisu bila dotrajala kao što se tvrdilo i ako je neko od njih bilo bolesno, trebalo ga je liječiti. Preuređenje šibenskog parka primjer je kako se ne smije raditi. Čudim se zaštitarskim službama u Šibeniku koje su to dopustile.

Kako u kontekstu komentirate uklanjanje starih stabala s Cvjetnog trga?

— Politiziranje slučaja Cvjetnog trga bilo je potpuno neprikladno i neprimjereno. Na Cvjetnom trgu prije preuređenja bio je mladi drvored od srebrnolisnog javora. To nije domaći javor, već strani, i to vrsta koja je vrlo neprikladna za gradske uvjete. Ta stabla su, iako mlada, već bila trula. Na Cvjetnom trgu morale su se promijeniti kompletne instalacije, a srebrnolisni javor ni u kom slučaju ne bi mogao preživjeti vibracije tog preuređenja. Da sam imao pomoć svih onih koji su se protivili preuređenju Cvjetnog trga, mogli smo posaditi petnaest metara visok domaći javor koji raste na Medvednici.

Zbog medijske halabuke Zrinjevac je u zadnji čas morao posaditi vrlo mlada stabla domaćeg javora. Uz platanu i lipu domaći javor najpogodnija je vrsta za gradske uvjete, a prijašnja stabla srebrnolisnog javora bila su potpuno nepodesna. Važan je stručni i profesionalni pristup i tu je Zelena akcija jako pogriješila.

Kao komentirate najnovije preuređenje Zrinjevca kojim su asfaltirani svi putovi unutar parka? Nije li to zločin prema stablima i parku kao pješačkoj zoni u srcu urbanog tkiva Zagreba?

— Platane, koje se nalaze u Zrinjevcu, vrlo su dugovječna vrsta. To je vrsta dobro prilagođena uvjetima gradskog života i te su platane najvažniji dio Zrinjevca. Platana za opstanak traži dvije važne stvari: zrak na korijenu i vodu. Rekli su mi da će biti izgrađeni sustavi natapanja, ali ja ih nisam vidio.

No, asfalt je iznimno loše rješenje. On je prikladan samo za automobilsku gumu, a automobilska guma nema što tražiti na Zrinjevcu. Osim toga, u vrućim danima može biti i kancerogen pri isparavanju. Asfalt sada platanama smanjuje mogućnost dolaska zraka korijenu. U slučaju parkova moraju se raditi opločenja ili šljunak, a nikako asfalt. Nasipana sipina oko stabala je dobra, ali nije dovoljna. U Europi, čak i u Bugarskoj, u parkovima postoje opločni elementi. Oni su zgodni i za mijenjaje instalacija, jer se jednostavno dignu i vrate, a nakon trganja asfalta ostaju ružne rupe i zakrpe. To je doslovno rugoba.

Budimo konačno iskreni, asfalt je vrlo ružan materijal. On može biti lijep samo nekom tko je došao iz područja u kojem je asfalt alfa i omega civilizacije.

Razgovarao Zlatko Vidačković