Od Strossmayera do Krleže

Od Strossmayera do Krleže

Akademijinu nagradu dobile su i dvije Matičine knjige: Hrvatski govori, filolozi, pisci Josipa Lisca za filologiju i Razmicanje paučine Nikice Petraka za književnost

U petak, 28. travnja, povodom dana Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, održana je svečana sjednica u atriju Akademijine središnje zgrade na Zrinjevcu, koja je, upravo obnovljena, otvorila svoja vrata brojnim uglednicima iz umjetničkoga, znanstvenog i političkog života. U skladu s tradicijom, tom su prigodom uručene Akademijine nagrade za najviša znanstvena i umjetnička dostignuća u Republici Hrvatskoj u godini 1999.

Sjednicu je otvorio Akademijin predsjednik Ivo Padovan govorom u kojem se vratio na same početke ustanove kojoj je na čelu — u posljednji mjesec godine 1860. kada je đakovački biskup Josip Juraj Strossmayer dao prvi novčani polog kao temelj osnivanja visoke znanstvene i kulturne ustanove.

Akademijin dan obilježava se 29. travnja, jer toga je nadnevka godine 1861. hrvatski sabor prihvatio Strossmayerov prijedlog da se osnuje akademija znanosti i umjetnosti. Pravila o njenu radu prihvaćena su pet godina kasnije — 1866, a iste godine održana je i prva sjednica na kojoj je biskup Strossmayer proglašen pokroviteljem, a Franjo Rački prvim predsjednikom. Prvo Akademijino sjedište bilo je u Narodnome domu (Opatička 18), dok je palača na Trgu Zrinskoga izgrađena desetljeće kasnije: 1877-1880. Galerija starih majstora svečano je otvorena 1884.

S konca 19. st., Padovan slušatelje odvodi u godinu 1947. kada je »palača Akademije bila radikalno uređena iznutra, velikim zalaganjem tadašnjeg predsjednika Akademije Andrije Štampara i potpredsjednika Miroslava Krleže. Tada je potpuno bio preuređen glavni ulaz i cjelokupno stubište sve do drugog kata.« Krleža je, navodi dalje Padovan, zaslužan za uređenje salona u prvome katu, za preseljenje knjižnične građe iz prvoga kata u prizemlje »što je iziskivalo velike troškove, ali je tada sređena velika biblioteka koja danas ima 11.000 metara polica punih knjiga u nekoliko katova polica«.

Od tada pa do 1990. zgrada je više puta uređivana u svrhu modernizacije (poboljšanja električnih i telefonskih instalacija, statičkog osiguranja i dr.). Nagrižena zubom vremena, njena su pročelja, zbog odlamanja kamenih dijelova, postala opasna za prolaznike. Stoga je 1997. započela obnova svih njenih pročelja.

Nakon povijesnoga pregleda (u kojem je istaknuta uloga Akademije u »očuvanju identiteta hrvatskoga naroda«, ali i strog zahtjev da ona »mora ostati nestranačka institucija«), te osvrta na najnoviju obnovu zgrade, Padovan je ukratko ukazao na Akademijinu ulogu u posljednjem desetljeću: »Kao i u nekim drugim prigodama, kada su hrvatski nacionalni interesi bili dovedeni u pitanje, hrvatska je akademija na čelu s uvaženim akademikom Ivanom Supekom — ratne 1992. pokrenula projekt Hrvatska s ciljem, da u toj povijesnoj prekretnici ukaže na Hrvatsku kakva je bila i kakva jest, na njezine mogućnosti i planove. Podsjećam da je prvi izvještaj tog projekta Hrvatska akademija objavila 1992. u knjizi Hrvatska — zadanosti i usmjerenja. I danas, osam godina nakon toga, ocijenili smo da je Hrvatska opet u značajnom trenutku svoga razvitka i da stoga valja opet ukazati na kontinuitet s našim ranijim stavovima, koje su nove mogućnosti otvorene razvitkom, ali i koji novi rizici prijete na tom putu. Zbog toga sam — pred nepuna dva mjeseca — osnovao ad hoc radnu grupu od predstavnika gotovo svih razreda Akademije, čiji su članovi velikim trudom i angažmanom — vrlo brzo pripremili dokument pod naslovom Hrvatska na pragu trećeg tisućljeća.« Nakon što Akademijini razredi dadnu eventualne dopune, ovaj će dokument biti »redigiran i objavljen«, najavio je predsjednik Padovan. Na kraju, predsjednik je podsjetio i na velike obljetnice sabrane u 2000.: 185. obljetnica rođenja i 95. obljetnica smrti J. J. Strossmayera, što će Akademija obilježiti »prigodnim svečanostima u Zagrebu i Đ akovu u jesen ove godine«; devet stoljeća Bašćanske ploče, »prve stranice hrvatske književnosti« (koja je sudionicima sjednice bila na dohvat oka, desetak metara udaljena od govornika); te, konačno, Marulićeve obljetnice — »550 godina od njegova rođenja, a sljedeće će se 2001. godine navršiti 500 godina od tiskanja (sic!) prvog izdanja slavne Judite«. »O djelu Marka Marulića progovaraju i ovih dana mnogi članci i knjige članova Hrvatske akademije, pa se na taj, radni način priključujemo proslavi oca hrvatske književnosti«, završio je svečani govor Ivo Padovan.

Potom je uslijedio središnji dio svečane sjednice: dodijeljene su Akademijine nagrade. Nagrada je ukupno devet, koliko je i Akademijinih razreda za pojedina područja znanosti i umjetnosti. Nakon što su tajnici razredâ ukratko obrazložili odluku razreda nadležnog za pojedinu nagradu te sažeto predstavili laureate, Akademijin je predsjednik uručio nagrade trinaestorici umjetnika i znanstvenika. Za područje društvenih znanosti nagradu je dobila skupina autora knjige Stvarno pravo — Vlado Belaj, Nikola Gavella, Igor Gliha, Tatjana Josipović i Zlatan Stipković. Nikola Šerman dobitnik je za područje tehničkih znanosti, Antun Tucak za područje medicinskih znanosti, Josip Lisac za filologiju (knjiga Hrvatski govori, filolozi, pisci), Nikica Petrak za književnost (zbirka Razmicanje paučine), Igor Kuljerić za područje glazbene umjetnosti, Ivan Picelj za likovne umjetnosti, Mladen Juračić i Zorica Veksli za područja prirodnih znanosti i matematike.

Snježana Mostarkić