Michael Weston King, God Shaped Hole, Glitterhouse Records/Dancing Bear, 10 pjesama/34 min.

Michael Weston King, God Shaped Hole, Glitterhouse Records/Dancing Bear, 10 pjesama/34 min.

Dakle, trubaduri nisu izumrli. Još ima ljudi koji su spremni samo pjevati pjesme i pisati stihove bez obzira što tu nema kruha u estradnoj zemlji morskih pasa i zmija. Michael Weston King proživio je 1998. dvije velike tragedije. Umalo je poginuo u automobilskoj nesreći skupa sa svojim sastavom, a ubrzo nakon toga ostavila ga je žena. Bez novca, ali s mnogo nadahnuća, otišao je u studio i uz pratnju klavijaturista i čelista te prateći se sam na gitari snimio ovaj album.

Odmah treba reći da Michael nije ni Robert Zimmerman, ni Leonard Cohen, a daleko je i od Jusufa Islamija i Brucea Springsteena u njegovim akustičarskim fazama. Međutim, od svakoga od njih on je pokupio nešto i pokušao sklopiti vlastiti izraz. Kažem pokušao, jer u tome nije uspio. Njegove su harmonije jednostavne, pjesme predvidljive, a glas kojim pjeva svoje turobne pjesme nije poseban ni lako pamtljiv. Ipak, samo približno uspoređivanje s navedenim velikanima truverima daje naslutiti da tu ipak ima nečega. Album je crn da crnji valjda ne može biti. Tek pokoja zraka svjetlosti izroni iz guste tame Westonove glazbe. Zato ovaj album nije dobro slušati ako ste u problemima ili ako baš ne stojite najbolje sa živcima. Stanje će vam se sigurno pogoršati. No ako zanemarite brige i posvetite se slušanju uz čitanje Weston King vam neće zasmetati. Pjesme su ujednačene i tek naslovna God Shaped Hole odskače nešto većom kvalitetom, ali i optimizmom, jer u njoj Michael pjeva o novoj ljubavi. Ostale pjesme odnose se na Michaelove odnose s Bogom i bivšom ženom. Iako možda nije najbolja, meni se najviše svidjela upravo pjesma Live The Lights On. Jest da se čini kao da je prepisana iz neke Dylanove zaboravljene bilježnice, ali to uopće nije loše. Štoviše, mislim da ponekoga i potakne da posluša ovaj mirni i tihi album u vrijeme medijskoga urlanja i zaurlavanja.

Krešimir Blažević