Joni Mitchell, Both Sides Now, Reprise/Dancing Bear, 12 pjesama/52 min.

Joni Mitchell, Both Sides Now, Reprise/Dancing Bear, 12 pjesama/52 min.

Nakon završene hippie faze i folk kantautorskog rada Joni se posvetila različitim glazbenicima i različitim stilovima. Bilo je tu i fuzije, jazzyja, svega i svačega. Ovaj album nastavlja njezinu novu tradiciju. Jedino su pjesme ljubavne i samo ljubavne. Od njih dvanaest Joni je napisala samo dvije s tim da su Both Sides Now, iz starije faze i jedna od njezinih najljepših pjesama, te A Case Of You iz 1972. godine. Ostale su pjesme raznih autora, od kojih je najstarija iz 1925, a najmlađa iz 1954. Druge su iz tridesetih i četrdesetih godina. Sve pjesme, pa i one Jonine, orkestrirane su u tadašnjem ruhu i u rijetko koga mogu pobuditi nostalgiju. Ipak smo mlađi. Više je to okušavanje s jednim prohujalim zvukom i načinom komponiranja. No ploča je ipak dobra. Joni se dobrano potrudila da pjeva izgovarajući svaku riječ kao da ju je ona napisala i doživjela. Sve su one ljubavne i manje više o promašenim ljubavima. A njih je Kanađanka imala u izobilju. Kao da i njezin autoportret na omotu, na kojem ona gleda u prazno i drži zapaljenu cigaretu dok joj je palac zamotan u kosi, a ispred nje čaša crvenoga vina čeka da je ispije, sugerira što vas na albumu čeka. Pjesme su tužne, kao i njezina slika, i nikada dovršene, kao što ni vino ispred nje neće biti popijeno. Što više gledate u sliku, očekujete da će Joni ustati i otići, a iza nje će ostati izmoždena pjevačica na podiju koju prati nekoliko velikih mahera (Peter Erskine, Herbie Hancock, Mark Isham i Wayne Shorter) te golemi orkestar čiji svirači pogledavaju na sat i čekaju da se svjetla pogase, a oni odu kućama. Ovo je lijep album. Odličan izbor pjesama primjerenih Joni, njezinu glasu i interpretaciji. Ako me prevarila sa svojom tugom, onda je pravi profesionalac koji može napraviti sve. Ali ja ipak mislim da Joni nakon završetka snimanja nije otišla na fitness.

Krešimir Blažević