Ima nade

Ima nade

Dani hrvatske glazbe, 10-20. travnja, Varaždin, Zagreb, Dubrovnik

Sve što se oko nas događa može se tumačiti kao ispunjenje nekih želja, a što više želja nađe svoje ispunjenje u nekom događaju, to će on biti zanimljiviji i značajniji. Čini mi se da je to okvir u kojem bi trebalo razmišljati i o Danima hrvatske glazbe, manifestaciji koja se nakon nekoliko godina zamrlosti ove godine dvadeset i treći put probudila. Što, kako i kada? Riječ je o sedam glazbenih priredbi koje su se od 10. do 20. travnja održale u Varaždinu, Zagrebu i Dubrovniku. Priča je započela komornom glazbom za gudače u varaždinskom HNK, gdje su izvedena djela Miroslava Miletića, Adalberta Markovića, Anđelka Klobučara, Antuna Dobronića, Davora Bobića i Jure Tkalčića (izvođači Christoph i Paul Angerer, Snježana Rucner i Katarina Krpan). Zagrebački početak dogodio se u Hrvatskom glazbenom zavodu 12. travnja izvedbom djela Zlatka Grgoševića u povodu autorove 100. obljetnice rođenja. Slušali smo uglavnom zborska djela u raznim izvedbama (Zagrebački dječaci i Jasenka Ostojić, Mješoviti zbor Ivan pl. Zajc i Zlatan Sindičić, Mješoviti zbor HRT i Igor Kuljerić) te jedna glasovirska skladba (Žanina Carić) i dvije solo pjesme (Martina i Lana Zadro). Događanje se nastavlja sljedećeg dana u Muzeju Mimara s prvim dijelom koncerta posvećenim djelima Miroslava Miletića u povodu 75. obljetnice rođenja (izvođači Ugo Orlandi, Ennio Gueratto, Giorgio Blasco, Maja Dešpalj Begović, Miroslava Ghera, Pietro Cavaliere) te drugim dijelom posvećenim glazbi za gudače s djelima Anđelka Igreca, Rudolfa Bručija i Srećka Bradića (Kvartet Sebastijan, Kvartet Rucner, Dragan Rucner). U petak, 14. travnja, ponovno smo u Hrvatskom glazbenom zavodu s djelima mladih skladatelja Sanje Stojanović, Frane Đ urovića, Krešimira Seletkovića, Vjekoslava Nježića i Diane Bukvić (Simfonijski puhački orkestar HV pod ravnanjem Tomislava Facinija). U subotu su održana dva koncerta. Prijepodne orguljski koncert u Bazilici Srca Isusova (djela Branka Lazarina, Sanje Drakulić, Adalberta Markovića, Emila Cossetta, Marka Ruždjaka i Josipa Magdića izveli su orguljaši Elizabeta Zalović, Gorana Vidnjević, Josip Magdić i tenor Aleksandar Pavišić), a navečer u Glazbenom zavodu izvođena su djela Miljenka Prohaske u povodu 75. obljetnice autorova rođenja (Branko Kralj, Gabi Novak, Komorni ansambl Salona Očić, Zagrebački kvartet saksofona, Zagrebački solisti, Big Band HRT pod ravnanjem Miljenka Prohaske). I to je kraj zagrebačke priče, a pravi kraj bio je nastup Dubrovačkog simfonijskog orkestra i dirigenta Ive Dražinića u Dubrovniku u Dvorani Crijević Pucić. Izvedena su djela Frane Paraća, Borisa Papandopula, Pere Šiše i Ivana Brkanovića. Nadam se da vam se nije zavrtjelo u glavi od nabrajanja, ali ono mi je bilo potrebno zbog pitanja koje vam želim postaviti: Koliko od navedenih imena, pogotovo skladateljskih, poznajete? To pitam zbog toga što mnoga od njih ni ja kao glazbeni profesionalac koji sam svakodnevno u kontaktu s osobama i djelima iz hrvatskoga glazbenog života ne poznajem. Zbog toga mi je temeljni poriv za odlazak na sve te priredbe bila radoznalost. Konačna bilanca nakon svega odslušanog više je nego pozitivna. Imamo sjajnih skladatelja i sjajnih izvođača, moramo samo biti mnogo pametniji i sistematičniji u njihovoj afirmaciji jer njihov uspjeh u svijetu je uspjeh svih nas. Naravno, ne smije se zapadati u krajnost pa tvrditi kako je sve što se moglo čuti bilo sjajno, nasuprot, bilo je i situacija gdje bi nakon izvedbe bilo najnormalnije čuti javnu ispriku skladatelja i izvođača. Ništa strašno, takve stvari uvijek valja gledati sa zabavnije strane.

Kupujte hrvatsko — slušajte hrvatsko

Gledano s praktične strane, za nas u Hrvatskoj svaki bi dan trebao biti dan hrvatske glazbe, a manifestacija pod tako gordim imenom morala bi biti nešto što dolazi kao vrhunac. Da se vratim na početak i ispunjavanje želja, ovi su dani u prvom redu ispunili dvije važne želje: želju skladatelja da budu izvođeni i želju izvođača da nastupaju. Ako pogledate sva nabrojena imena, nije malo. Dakako, uvijek dolazi do gužve u malom prostoru pa se pitamo zašto baš ovi skladatelji, a ne neki drugi itd. itd., ali i takva pitanja mogu potaknuti na razmišljanje i dovesti do još kvalitetnijih rješenja. Uspješnost pokušaja Hrvatskog društva skladatelja i organizacijskog odbora (Stanko Horvat, voditelj, Miroslav Miletić, Sanda Božić i Vjekoslav Nježić, producenti, Nenad Turkalj, press, Borko Špoljarić, suradnik) da ožive gotovo zaboravljenu manifestaciju vidljiva je i prostim okom. Jednostavno, sva događanja bila su prožeta pozitivnim nabojem, program 23. Dana hrvatske glazbe mirisao je na koncepciju, a situacija u dvoranama na atmosferu. Ukratko, ima nade.

Ivan Živanović