Dragi Slavko

Dragi Slavko

Uvijek s ponosom i sjetom (zar je doista prošlo toliko godina) ističem svoju suradnju s Tobom i »starim« (možda bolje: prvotnim) Liberom u sedamdesetim godinama. Tada smo ostvarili više izdavačkih, osobito reprinterskih pothvata, koji predstavljaju velike datume u povijesti hrvatskog nakladništva i tiskarstva, u povijesti hrvatske književnosti i jezikoslovlja. Oni na najbolji način pokazuju naš »odnos prema hrvatskoj kulturnoj baštini«. To je toliko jasno svakom tko se bavi našom strukom, koga zanima hrvatska kultura, da uopće nije važno što pojedinci možda misle drukčije.

Budući da kao dugogodišnji urednik imaš u tome poslu mnogo više iskustva od mene, onda dobro znaš da novine ne tiskaju samo one tekstove s kojima se slaže njihov glavni urednik, koje su na liniji njegovih razmišljanja. Žao mi je što Te uvrijedio tekst koji smo objavili. Vjerujem da to nije bila namjera njegove autorice. Zato u ovom broju tiskamo Tvoje pismo u integralnom obliku, bez ikakvih intervencija.

Srdačno Te pozdravlja Tvoj stari prijatelj

Mladen Kuzmanović