Bicikl naš svagdašnji

Bicikl naš svagdašnji

Razglednica iz Kopenhagena, poštanski žig: 20. VI. 1958.

Dragi prijatelju: odmah da ti kažem ono najvažnije — Kopenhagen se još uvijek vozi na starom, zahrđalom biciklu! Star je on, istina, jer ga već dugo voze, i zahrđao je, da, jer zub vremena nagriza i njega makar da je naoko vječan. Pa iako u ovome gradu spomenika nema spomenika neznanom biciklu, kao jednu od glavnih znamenitosti grada spominju ga svi! I tko god dođe u prijestolnicu Danske, a hoće je zaista upoznati, mora upoznati njega — kopenhaški bicikl. Nepregledno mnoštvo neka ga nimalo ne zbuni. Dovoljno je upoznati jedan da se upoznaju svi. Po okrutnom zakonu selekcije na cesti se zadržao samo on, jer je za život bio najsposobniji i kao takav nosi u sebi sve odlike svoje vitalne rase! Crn je i ozbiljan. Sjedalo mu je sasvim nisko kao klupčica u kupaonici na kojoj se tako udobno skidaju cipele. Upravljač — naprotiv: visoko je podignut te se u blagoj krivulji — čiji je uzor očito bio rog najmiroljubivije danske krave — podmeće pod same ruke vozača, tako da se za vrijeme vožnje ne mora baš nimalo sagnuti. Ona dva na biciklu inače podmukla mjesta — zadnji kotač, što tako rado zgrabi okrajak kaputa ili suknje, i lanac, koji samo čeka da ščepa rub nogavice na hlačama, kod njega su ukroćeni: kotač — sa svake strane napetim platnom; lanac — limenim oklopom. A kako on osim svoga vlasnika mora prevoziti i sve ono za što se baš ne moraju uzeti špediterska kola, opskrbljen je i prostorom za teret. Otraga — ravnom plohom za terete teške, kabaste; u sredini — rešetkastim sandučićem za stvari krhke: staklariju i djecu; naprijed — košaricom za povrće, kruh i novine.

Takav kakav jest za postizanje velikih brzina ne može se reći da je baš najprikladniji, ali za vožnju onu udobnu, najudobniju teško da bi se uopće dalo smisliti išta bolje.

I zato nije čudo što svaki drugi stanovnik ovoga milijunskog grada ima po jedan primjerak toga čudesnog vozila, koje u sebi tako sretno sjedinjuje osobine i dobroga konja i dobroga magarca! Veće je čudo, zapravo, da ga nema svaki!

Tvoj Karlo

Razglednicu našao i prepisao

Dragutin Horkić