Uz prvo hrvatsko postavljanje rock-opere Jesus Christ Superstar

Uz prvo hrvatsko postavljanje rock-opere Jesus Christ Superstar

Andrew Lloyd Webber, Jesus Christ Superstar, Gradsko kazalište Komedija, premijera u koncertnoj dvorani Vatroslav Lisinski, 5. travnja 2000.

Mjuzikl Jesus Christ Superstar Andrewa Lloyda Webbera pripovijeda priču o sedam posljednjih dana Isusova života — priču koja prati zbivanja za Cvijetne nedjelje, Isusovo liječenje bolesnih, molitvu na Maslinskoj gori te suđenje, križni put, raspeće i smrt. Međutim, kao što ni priča nije obična, tako ni mjuzikl nije bio uobičajen. Godine 1969, kada je nastao, Jesus Christ Superstar bio je prvi u cijelosti pjevan mjuzikl koji je, osim toga, nastao na zasadama rock glazbe. Tada, početkom sedamdesetih, rock opera zasnovana na religijskoj priči bila je nešto sasvim novo, a njezini su autori — skladatelj Andrew Lloyd Webber i tekstopisac Tim Rice — riskirali da ih publika i kritičari napadnu zbog preslobodnog (rock) pristupa religijskom sadržaju.

No to se nije dogodilo. Rock opera Jesus Christ Superstar, koja je zauvijek promijenila način skladanja, ali i opće shvaćanje kazališnoga mjuzikla, praizvedena je 12. listopada 1971. u Kazalištu Mark Hellinger na Broadwayu. Doživjela je velik uspjeh i prikazivala se do godine 1973. Prema kritičarima, bio je to »najbolji engleski mjuzikl godine 1971«. Od 9. kolovoza 1972. Jesus Christ Superstar se počeo prikazivati i u Londonu. Ta je produkcija (s Paulom Nicholasom, Stephenom Tateom i Danom Gillespie u glavnim ulogama) najviše zadovoljila autore, a i publiku. Jesus Christ je punio kazalište »Palace« na londonskom West Endu punih osam godina (1972-1980) i tu je doživio čak 3358 predstava.

Osim na Broadwayu i u Londonu, mjuzikl Jesus Christ Superstar mogla je vidjeti publika u više od petnaest zemalja; godine 1973. prema mjuziklu je snimljen istoimeni film; a ove se godine, za Uskrs 2000, priprema videosnimka predstave koju su izveli članovi kazališta Lyceum s londonskog West Enda i koja se još izvodi u Essenu u Njemačkoj.

Za Uskrs 2000. zagrebačko kazalište Komedija također je odlučilo izvesti popularni mjuzikl. Ljubiteljima na dar, a u koprodukciji i prema dogovoru s Two Knights Rights Limited, kazalište »Komedija« predstavilo je Zagrebu prvi put rock operu Andrewa Lloyda Webbera i Tima Ricea Jesus Christ Superstar. Tijekom četiri pretpremijere 1, 2, 3. i 4. travnja, dvije premijere 5. i 6. travnja te nekoliko redovitih predstava, Zagrepčani su imali priliku prvi put uživo vidjeti i čuti slavno djelo Andrewa Lloyda Webbera. Nadamo se da navedeni datumi neće ostati osamljeni i da će Komedija češće počastiti gledateljstvo poslasticom zvanom Jesus Christ Superstar. Jer, promatrajući gužvu pred ulazom u koncertnu dvoranu Lisinski, nije nam teško zaključiti da je zagrebačka publika željna takvih projekata.

U režiji Vlade Štefančića, pod dirigentskom palicom Veseljka Barešića, Komedija je za izvedbu Jesus Christ Superstar, uz svoje »konstante« — orkestar, zbor i plesni ansambl — u goste pozvala nekoliko slavnih i poznatih te nekoliko manje poznatih, ali podjednako zanimljivih mladih ljudi. Među »slavne i poznate« ubrajamo zvijezdu showa — Giuliana, koji je, i sâm veliki obožavatelj Webberovih djela, s oduševljenjem prihvatio glavnu ulogu Isusa. Uz njega, u ulozi Isusa nastupaju Ivan Mikulić i Đ ani Stipančićev. Nepravedno nazvana sporednom, a zapravo važnija od uloge Isusa, uloga izdajice, pokajnika i pripovjedača Jude pripala je također trojici — Ervinu Baučiću, Dejanu Cvijetiću i Nevenu Palačeku-Papagenu. Kada spominjemo ulogu Jude, a ne želeći podcijeniti rad ostale dvojice, moramo izdvojiti iznimno energičan, glasovno snažan i nadasve uvjerljiv nastup Ervina Baučića (ime je relativno nepoznato u glazbenim vodama, ali ne sumnjamo da ćemo za njega još čuti), koji je izvedbom svih, a naročito glazbenog broja Superstar, podigao publiku na noge.

Tri su Marije Magdalene: Jasna Bilušić, Mila Elegović-Balić i Nikita, a svaka je posebna na svoj način. Trima različitim interpretacijama Marija Magdalena doista je oživila pozornicu Koncertne dvorane Vatroslav Lisinski. Također ostajemo ugodno iznenađeni izvedbama Dražena Čučeka i Dražena Bratulića u ulozi Poncija Pilata: oni su se istaknuli ne samo u glazbenom nego i u govornom smislu. Naime, za razliku od engleskog izgovora većine pjevača, njihovo je pjevanje na engleskom bilo jasno razumljivo i bez pogledavanja na publici ponuđen prijevod na malom platnu iznad pozornice.

Teško je nabrojati sve sudionike velikog projekta Jesus Christ Superstar. Sigurno nećemo pogriješiti ako još istaknemo ime Branka Blaće, Komedijinog veterana u ulozi Caphiasa, Vida Baloga u ulozi kralja Heroda te dvanaest apostola, posebice Roberta Boškovića (Petar) i Dragana Peku (Šimun), koji su svojim mladenačkim glasovima osvježili izvedbu glazbenih brojeva What's the Buzz, Poor Jerusalem i Peter's Denial.

Kao i u svakoj predstavi, osim pohvala našlo bi se, dakako, i prigovora. Na primjer, loš puhački korpus orkestra, povremena mikrofonija te opći dojam da je drugi dio nekako bolji i energičniji od prvog. No, sve ćemo prigovore zaboraviti ako nam uprava Kazališta Komedija obeća još koju izvedbu Webberova Jesus Christ Superstar (i, možda, još ponekog uvezenog djela te vrste). Jer, publika je jasno pokazala koliko žeđa za ovakvim i sličnim spektaklima.

Irena Paulus