Snaga spontanosti

Snaga spontanosti

Outsideri 2, Muzej suvremene umjetnosti, Zagreb, 30. ožujka — 16. travnja 2000.

U gornjogradskom Muzeju suvremene umjetnosti u prvoj polovici travnja bila je postavljena vrlo zanimljiva izložba. Outsideri 2. Ona je opširno najavljena u jednom od prošlih brojeva našeg časopisa i toj se najavi gotovo da i nema što dodati. Riječ je o drugom postavljanju takva tipa izložbe u Zagrebu. Prva se dogodila 1998.

U čemu leži njezina posebnost? Svakako da je jedna od posebnosti ta što ni jedan predstavljen autor ili autorica nisu školovani umjetnici. Oni su laici, samouki likovnjaci, zaljubljenici u umjetnost. Spontanost, nevinost i sloboda njihova su najjača oružja.

Sjetimo se malo, svatko svojega, djetinjstva. Najčešće smo kao mala djeca šarali po papiru, po sobnim tapetama, gnječili blato po parkovima i livadama, gradili tornjeve u pješčaniku... Poslije smo u školi, za vrijeme nastave, kad je bilo dosadno, najčešće črčkali po posljednjim stranicama bilježnice ili šarali po udžbenicima pretvarajući Shakespearea u gusara ili Rilkea u zatvorskog čuvara. I uvijek bismo se dobro zabavljali. Jesmo li onda bili umjetnici???

Zaista, tko se može danas smatrati pozvanim odrediti tko je umjetnik, a tko to nije? Umjetnost je toliko svojstvena čovjekova osobina. Osobina svakog od nas. Bez prava na degradaciju onih koji nisu školovani za umjetnost. Uostalom... škola za umjetnost??? Temelji možda da, dok je nadogradnja ono što se razlikuje čovjeka od čovjeka, umjetnika od umjetnika.

Pred sobom smo na izložbi imali osamnaest umjetnika koji su ljubav prema toj ljudskoj potrebi pretvorili u djelo. Redom su to: Tonči Adulmar, Ljiljana Arar, Zvonko Bratić, Nenad Burcar, Božidar Štef Golub, Gojislav Kalapač — Goja, Krešimir Hlup, Krešimir Krapec, Melita Kraus, Igor P. Lasić, Vinko Maričević, Roman Mičuda, Simon Petkovich, Dubravko Sertić, Drago Trumbetaš, Margareta Vidmar — Matić, Nino Vraneković i Davorka Zdjelar. Svatko se od njih predstavio s nekoliko radova. Bilo je tu ulja, kolaža, olovki, skulptura, asemblagea, instalacija i kompjutorskih crteža. I sve je njih povezalo iznimno htijenje za izražavanjem vlastitih unutrašnjih iskustava koja se često poklapaju s našim, a da toga ni mi ni oni nisu svjesni. U katalogu Nada Vrkljan Križić piše: »Ovo stvaralaštvo nije odslika stvarnosti ili pojavnoga svijeta, ono je zamjena za stvarnost.«

Praćeni različitim motivima u kreaciji umjetničkog djela, autori su se našli na zajedničkoj liniji obraćanja gledatelju kako bi on mogao dokučiti izrečeno. Raznolikost tematike, svjetovne i duhovne, različitost tehnike i hrabrost koju ti autori ulažu u svoj rad prepoznata je danas u svijetu kao jedinstveni umjetnički pravac. Naveliko se pišu knjige o utsider artu i radovima koji su već na početku ovoga stoljeća opčinjavali i nadahnjivali mnoge vrsne umjetnike.

U sklopu izložbe objavljena je zbirka 7 kockica za rock'n'roll u kojoj se nalaze reprodukcije radova Krešimira Hlupa i poezija Igora P. Lasića. Mala zanimljiva knjižica puna dobrohotne energije na simpatičan način povezuje dva autora. Lirika kao da ispada iz slikarstva. Još ju je svojom glazbom uresio Drago Mlinarec.

Oblikovanje vlastitog prostora slobode takvom zanimljivom stvaralačkom energijom stavlja te umjetnike često u istu razinu estetskih tablica sa školovanim slikarima i kiparima.

Kako onda nazvati takvu umjetnost? Umjetnost marginalaca, brutalaca, naivaca ili samoukih? Čini se da niti outsideri nije baš pogodan naziv za te umjetnike koji su itekako in.

Marko Kružić