Sjećanje: Antun Nizeteo (5. veljače 1913-4. travnja 2000)

Malo je danas onih u Hrvatskoj koji su poznavali Antuna Nizetea, te se i njegov povratak u domovinu zbio bez velike pozornosti, kao što su i njegova smrt i sahrana prošli tiho i bez zapaženijih prikaza ili osvrta.

Antun Nizeteo rodio se u Zadru 5. veljače 1913. Klasičnu gimnaziju završio je u Splitu. Diplomirao je na Pravnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu 1936. U travnju 1941. primljen je u Ministarstvo vanjskih poslova Nezavisne Države Hrvatske, te je u službi izaslanika za kulturne veze pridodan hrvatskom poslanstvu u Rimu. Na toj je službi bio do 1943. Ističu da je njegovom zaslugom u Rimu s uspjehom gostovala Hrvatska opera s Gotovčevim »Erom« kao i to da je B. Gigli gostovao u Zagrebu. Nakon svršetka rata otišao je u Sjedinjene Američke Države te 1954. stiče naslov Master of Arts (M. A.) iz povijesti. Završava i studij Istočne Europe i bibliotekarstva te je nakon toga kao bibliotekar radio na Cornell University, u Ithaci, N. Y. do umirovljenja, a od tada do povratka u domovinu živio je u Washingtonu.

Prve pjesme objavio je 1927, a 1935. u knjizi Lirika, koju je dijelio s Ivanom Dončevićem, Ivom Kozarčaninom i Radovanom Žilićem njegov je ciklus pjesama Zelena harfa. Knjiga je izašla u izdanju »Hrvatske revije«, to jest Matice hrvatske. Samostalna knjiga pjesama Uspavanka vremenu izašla je 1938. u izdanju Matice hrvatske, u onom znamenitom grozdu od deset knjiga lirike. Zbirka pripovjedaka Nevjesta na otoku također je izašla u Matici hrvatskoj (1939). U HIBZ-u je bila za tisak spremna njegova zbirka pripovjedaka Vrijeme ljubavi (1944), ali knjiga nije ugledala svjetlost dana. Posljednji njegov glas u domovini bilo je sudjelovanje u zborniku pjesama Između dva rata — Novija hrvatska lirika koju je uredio Vinko Nikolić. U tom je zborniku zastupljen s deset pjesama, koliko ih imaju svi koji su u tom zborniku sudjelovali.

U »Hrvatskoj reviji« sudjelovao je od njezina početka, 1951. do 1985. U antologiji Pod tuđim nebom. Hrvatsko emigrantsko pjesništvo, koju je uredio Vinko Nikolić, 1957. Antun Nizeteo zastupljen je sa sedam pjesama. Posebnu je pozornost privukla pjesma Supilo. U Knjižnici »Hrvatske revije« 1957. objavljena je njegova zbirka pripovjedaka Bez povratka.

Prvi je kod nas upozorio na talijanskog pisca Itala Sveva te je za Zabavnu biblioteku preveo njegov roman Mlada starost.

U brojnim pjesmama, napisanim u izgnanstvu bolno je sanjao domovinu želeći povratak kao izlječenje i prijelaz, preko mosta smrti, u vječnost jer je vječnost ljubav, pa i ljubav prema domovini, onako kako je zapisao u pjesmi Nađena domovina:

Mnogi su Te sanjali

Iz daljine, Hrvatska!

O koliko je ljepši san

O Tebi nedosanjan,

Nego stvarnost Tvoje kobi...

Josip Braulić