Protiv poreza na vakuum

Protiv poreza na vakuum

Sjećanje na Vesnu, kao prizivanje demokratskoga proljeća elektronskih medija

Došlo je proljeće i lirski se sjećamo visibaba. Ljudi raspravljaju. Bude se nade. Sokovi će krenuti iz korijena. Sunce će opet sjati.

Vesna A. je u okviru rasprava o radiju i televiziji iznijela svoju viziju onoga što je veće i bolje. »Ja bih voljela da nova vlada iznenadi i mene i druge«... da se pokaže... »demokratičnije i bolje.«

Javna TV-kuća

Unatoč proljeću, čudan i nestvaran zadah šire oko sebe jučerašnje istine, pa i prazne parole, pogotovo ako nisu posve zaboravljene. U dvadesetom se stoljeću uspravio punoljetni div, odbacivši tradiciju i znanje, prezrevši ne samo sjećanje nego i dijakroniju kao takvu, kao nešto što nas više ničemu ne može naučiti. Približavamo se novom vremenu i već je vidljivo da će ono živjeti u zaboravu osnovne relacije da samo vatra razuma (koja se s mjerom pali) može sačuvati od kuge neznanja i gluparenja. Slast moći i mehanizam vlasti gluparenje ne ukidaju nego ga pojačavaju. Dvadeset prvo stoljeće bit će stoljeće quasi naive — samo ishodište terora smješta se u slijepu pjegu slike.

Ako nas sjećanje ne vara, ista je Vesna branila dječaka u kratkim hlačama kad su ga napale Vještice iz Brazila i htjele mu odgristi... ne, nije to bio onaj dječak iz AC/DC, bilo je to nešto nedoraslo, a starmalo, što je nosilo u sebi duh demokracije i duh vremena (92-94). Kako sunca zapravo nema, iznijeti na svjetlo znači iznijeti pod uski snop Maglica lampe, doživjeli smo — vjerojatno zasluženo — da nam ista Vesna iskazuje sada svoja očekivanja od javne televizije.

Pretvorba etera u katetere

Nasuprot očekivanju da nas vlada iznenadi (glede televizije) predlažem da se sami iznenadimo. Zato podsjećam na divni lik Henrija Davida Thoreaua i na priliku jednog bivšeg opozicionara — Tomčića — koji je prije nekoliko mjeseci spominjao poziv na neplaćanje pretplate. Daleko od apela ili nekog poziva na uskratu plaćanja, predlažem žurno izražavanje kreativnog mišljenja, koje glasi: Plaćat ćemo samo za digitalni i kodirani signal, ostalo: ne — i to zbog krucijalnog razloga koji kaže da vakuum pripada svima. Drugim riječima, pretvorimo eter u katetere kojima će do nas curiti signal.

Nitko — pa ni država — ne može svojatati pravo na vakuum, jer ako ga netko i kupi, ugovor ćemo smatrati nevažećim. Ministarstva mogu prodavati frekvencije, ali ne i moj dio vakuuma. Vrijeme je da se krene od toga: moj čisti, nezagađeni dio vakuuma čini dio jezgre mog humaniteta i neću nikom delegirati pravo da time upravlja i da to eksploatira.

Kao što su neki momenti u bolesti vezani uz kolanje fluida, tako i u oživljavanju zaribane privrede postoji jedan trenutak u kome titravo igra volja ljudi da se prevlada nelikvidnost: to je moment kad izranjaju zaboravljena ili prešućena ugovorna prava. To je moment kad se ljudi sami pitaju ono što ih nitko ne pita. Jedno takvo pitanje jest: Zašto da plaćam televiziju da bi država time upravljala? Nije okupacija, dakle, neka si uzmu i plate koliko im treba, sat-dva dnevno, a ostatak opreme neka iznajme. Osoblje koje imaju neka bace u bazen iz kojeg će isplivati oni koji se mogu prilagoditi tržišnim uvjetima. Osiromašena država ne bi trebala rasipati tuđe novce na kojekakve antidarvinističke pokuse i pokušaje. Morfološko bogatstvo simbioze laži i režima ne stoji tako skupo kao što smo iskusili, ako se gleda u stranim filmovima.

Režim u svojim porama ovisi o participaciji svih nas, tu nam je relaciju otkrio oporbeni Tomčić, a ona je po funkciji takva da je se ne bi stidio ni M. Kangrga. Oporba je bila voljna prodiskutirati uskratu ili ukidanje TV-pretplate — taj detalj u sjećanju trebaju zadržati svi siromašni i svi koji pošteno zarađuju svoj novac. Zašto svoj novac dati za nekodirani TV-program? Nijednom mišlju nećemo povrijediti sudove, ali nećemo na miru ostaviti zakonodavce. Nadamo se da oni mogu shvatiti napredak u svijesti o tome da vakuum pripada svima, da suvremena tehnologija, narodno zdravlje i povijest prisiljavaju misliti: Ono što prosječno selo izdvaja svakoga mjeseca za nametnutu TV-pretplatu dovoljno je da se pokrene mala lokalna televizija. Ukratko: Prosto zrakom signal leti.

Budući da mišljenje stotina tisuća pretplatnika i stotina državnih činovnika još nije iskazano, predlažem polovično, pomirljivo rješenje: oni koji imaju satelitsku antenu oslobađaju se na osnovi vidljiva dokaza od plaćanja polovice iznosa pretplate.

Netko važan otvorio je diskusiju, netko određen će je i zaključiti. Ovo nije poziv na neposluh, ovo je sjećanje na H. D. Thoreaua prelomljeno kroz lik oporbenoga Tomčića.

Dobrivoj Žutinić