Prevedeni preko Sutle

Prevedeni preko Sutle

Časopisni prijevodi hrvatske književnosti na slovenski; »Dialogi«, 9/10, 1999. Nova hrvatska proza (ur. r. Perišić); »Apokalipsa«, br. 34/35/36, 2000. Mlada hrvatska poezija (ur. J. Hudolin)

Kada se u našim kulturnim uvjetima na stranom jeziku u kratkom roku pojave dva izbora iz hrvatske književnosti, riječ je o presedanu, a ne o činjenici koju bi trebalo tek pribilježiti. Mehanizam državne reprezentacije nacionalne književnosti, uz časnu, ali nedostatnu iznimku časopisa »Bridge«, u nas ne funkcionira, pa su naši pisci koji su osjetili slast prijema u drugim jezicima to dočekali koristeći kojekakve zaobilazne strategije. Za ekologiju tj. globalizaciju hrvatske književnosti uglavnom se brine s margina, koje onda, naravno, napučuju središnje, rodno prazno, što nam daje za pravo da spomenemo i ginekologiju, bez ikakvih seksističkih primisli. Marginekologija je poželjni model.

Dakle, za inojezične prijevode naše književnosti zaslužni su s naše strane privatni kontakti autora, izdavača ili prevoditelja u zaleđu kojih stoji državna ignorancija.

Isti je slučaj sa slovenskim premijerama naše književnosti, tematom Nova hrvaška proza u izboru Roberta Perišića, objavljenom u časopisu »Dialogi« (revija za kulturo in družbo), br. 9/10 za 1999. godinu i tematom Mlada hrvaška poezija, u izboru Jurija Hudolina objavljenom u časopisu »Apokalipsa« (revija za preboj v živo kulturo), br. 34/35/36, za 2000. godinu.

Perišić je na pedesetak stranica probrao našu književnost 90-tih, popratio to odličnim, karakteristično zaigranim, lucidnim i gaziranim uvodom, a bogami i lijepim poetičkim crticama kojima je obogatio bio-bibliografije devetorice odabranih iz devedesetih, abecedom: Z. Ferića, M. Jergovića, S. Karuze, M. Mjedenjaka, J. Pavičića, A. Puplina, B. Radakovića, A. Tomića, dok je on kao izbornik, osim dvije priče, dobio fusnotu.

Temat »Apokalipse« Mlada hrvatska poezija manje je sretno nazvan, jer u poeziji se stari brže nego u prozi, a ovdje uz većinu zapravo dvojbeno mladih autora (najmlađem je 27 godina) nalazimo i klasike kalibra D. Rešickog i doministra B. Čegeca, koji sa svojih četrdesetak i više na grbači nikako neće pripadati mladima. Ispriku možemo ponuditi u činjenici da je u Hrvatskoj, prema općem novom konsenzusu, vrijeme za deset HDZ-ovih godina stalo, premda je moj dojam da se u tih deset godina mnogo brže, doduše prisilno, sazrijevalo i starilo.

Uobičajeni uvodni esej je zaglavio negdje u prekratkim rokovima, pa će — odg. ur. »Apokalipse« Jurij Hudolin to obećava — biti objavljen u sljedećem broju. U tematu je na sto stranica kratkim bio-bibliografskim bilješkama i izborom iz poezije predstavljen 21 autor, redom, po godinama rođenja: B. Čegec, D. Rešicki, M. Mićanović, K. Bagić, B. Zoko, D. Šodan, S. Mraović, K. Mićanović, R. Jarak, T. Bajsić, R. Perišić, S. Balent, T. Vuković, I. Prtenjača, E. Jahić, K. Pintarić, T. Gromača, K. Mažuran, L. Stamać i T. Bogdan.

Tako je na smjeni milenija 29 Hrvata prevedeno preko Sutle.

Kruno Lokotar