Pogibeljna žudnja

Stanka Gjurić, Lekcija o drskosti, Biblioteka Ceres, Zagreb, 2000.

Autorica knjiga pjesama Sedmi pečat, Treći čin, Dječak, Ključarev sin i Protuotrov ili njegovanje ludila još jednom je potvrdila svoj izraz u ženskoj književnosti upravo Lekcijom o drskosti.

Koliko god naslov djelovao školski poučno, sadržaj ipak ne ostavlja dojam priručnika koji bi nas, poput životne kuharice, primjerima uputio kako i s koliko drskosti začiniti ponašanje u različitim životnim situacijama. Korisnih savjeta bi se, dakako, moglo pronaći, ali ova knjiga zapravo je zbirka reminiscencija iz autoričine osobne prošlosti, splet, u podsvijesti ponovno proživljenih, prošlih događaja i komentara koji proizlaze iz odnosa toga prošlog prema ovom sadašnjem. Mogli bismo ovu knjigu nazvati zbirkom eseja, kojom je Stanka Gjurić pokrila sva najintimnija područja ljudskoga duha i tijela, počevši od osvrta na prvu ljubav, preko istančana opisa erogenosti, ljepote, straha, sve do iznijansiranih osjećaja ushita i ravnodušnosti (koji su slikovito razjašnjeni na primjeru dijametralno suprotne percepcije obične nogometne utakmice u muškarca i žene).

Autorica Lekcije o drskosti otvoreno, mogli bismo reći — drsko, raspravlja o pitanjima koja Hrvatice čuvaju iza čvrsto stisnutih usana ili pak diskretno traže odgovore u svijetu koji je za njih još zagonetka, u muškom svijetu. Zašto je seks roditelja za nas tabu tema, koji su strahovi djevojčice u tijelu dječaka, nije li pornografija oblik zaostalosti, kako se manifestira duhovna različitost muškaraca i žena te postoji li naposljetku muško — žensko prijateljstvo, samo su neke od Stankinih preokupacija. Ona se ne zadržava samo na odnosu među spolovima i problemima koji iz tog odnosa proizlaze, nego zadire i u metafiziku, razmišljajući o smrti, vječnosti, tajnovitim snovima, metamorfozi bića i onostranom. Za nju su dragovoljno samovanje, vladavina osrednjosti, prezir, zavist, laž, ljubomora i živuće zlo pojmovi koji su toliko stvarni i opipljivi da ih ne možemo jednostavno ugurati u kategoriju apstraktnog, ne razmišljajući o posljedicama.

Ipak, neki naslovi u ovoj knjizi kriju pismo koje ne slijedi autoričinu britku misao i otvorenu kritiku ljudskoga, nerijetko kukavičjeg, ponašanja. Tragom mirisa, Trosjed, Jelena ili maštanje, Hooperova ljubav, Putovanja, Sjećanje i samoobzir autobiografski su isječci, koji sadrže atribute lirske poezije pa se stilom približavaju pjesmi u prozi. To su možda i najtopliji dijelovi knjige jer Stanka, pišući o sebi, svoj stil prožima zapanjujućom iskrenošću. Prisjećajući se djetinjih fantazija, vješto iznosi najintimnije životne činjenice, živahno ih kombinirajući s neobuzdanim osjećajima. Tako su u Lekciji mali užici poput češkanja i aseksualnog milovanja spretno secirani i izdvojeni kao rijetko spominjan fenomen, koji nikad nije prešao granice prijateljskih i obiteljskih krugova, da ne govorimo o nepostojećoj literaturi na tu temu. Valjda zatrpani informacijama o očuvanju i njegovanju mladolikosti te zbog odanosti uglavnom bizarnim užicima, jednostavno počinjemo zaboravljati koliku sreću možemo otkriti u malim stvarima, kao što je to primjerice — češkanje.

U ovoj knjizi postoji i nešto što ne mogu nazvati reminiscencijom, intimnom ispovijedi niti praktičnim savjetom. To je dio u kojem autorica kombinira maštu i osjećaje, dio u kojem se osjeća udaljavanje od činjeničnoga svijeta u Đ avolski san. Otklon od zbilje u fikciju ovdje odaje drukčiji stil, čija poetičnost izbija iz svake rečenice. Možda je to samo još jedno od brojnih autoričinih lica, a možda i jedan u nizu izleta kojima će Stanka ubuduće obogaćivati svoj poetički vrt. Stanka Gjurić je i u ovoj knjizi potvrdila svoj poseban dar zapažanja, vještinom psihologa (a vjerojatno i zahvaljujući ženskoj intuiciji) razotkrila je najsloženiji mehanizam postojanja, potrebu jedinstva muškarca i žene u traganju za ljudskom srećom i potrebu svakoga čovjeka da bude voljen. Lekcija o drskosti ne pruža neke moralne pouke, ali potiče na razmišljanje.

Iz ovih redaka uistinu zrači tipično ženska nostalgija za prošlošću, putovanjima, pogibeljna žudnja za ljubavlju (duhovnom i fizičkom), obožavanjem, glad za ljepotom. Ali sve su to činjenice koje proizlaze iz ženskog duha i stoga djeluju možda ponešto prenaglašeno, izazivajući u suprotnoga spola djetinji strah pred navirućom bujicom osjećaja koja besramno očituje svoj cilj, ali i podsmijeh zbog prevelike tankoćutnosti u izricanju najintimnijih i najmračnijih misli. Žensko čitateljstvo morat će pak prihvatiti još jedno poetično razotkrivanje zajedničkoga vrutka intimnosti. Ono što u svemu tome izaziva blagu nelagodu jest detaljno razrađen emocionalni svijet žene koji se izlaže muškom pogledu, što je nit vodilja Lekcije o drskosti. Intuicija upisana u genima govori mi da neke stvari ipak moraju ostati tajna.

Nives Mikelić