Neću politiku u svoju udrugu

Neću politiku u svoju udrugu

Strukovne udruge redovito ne financiraju fakulteti, jer se mnogi fakulteti još ponašaju kao da su studenti nužno zlo koje ide uz profesorske plaće, a najčešća je isprika krizna situacija u zemlji

Mogu li studenti nešto učiniti, a da nije povezano s politikom, pitanje je koje si postavlja bilo koja osoba koja želi biti informiranija o studentskim prilikama. Najpoznatiji su studenti svakako u politici, ali je li to baš onako kako bi trebalo biti i nije li politika u svemu tome zapravo faktor kvaritelj, a ne faktor poticatelj?

Bitna razlika hrvatskih sveučilišta i sveučilišta u svijetu svakako nije u kvantiteti znanja nego više u kvaliteti. Mnogi će reći da je naše znanje kvalitetnije nego u Americi, no ta predrasuda pada u vodu već kad prvi put dođete u kontakt s nekim američkim studentom i na svoj užas ustanovile da je on itekako dobro informiran i obrazovan, a da je arhetip američkog glupana zapravo rezerviran za more Amerikanaca koji završe srednje škole u državnom vlasništvu. Već se oni koji završe škole u privatnom vlasništvu izrazito razlikuju od spomenutih.

Razlika se sastoji i u tome što tzv. mentorski sustav čovjeka tjera da se sam zalaže, da čita i istražuje sam, a mentor, profesor, tu je samo da nadgleda ili usmjeri u kriznoj situaciji. Student se tako nauči tražiti i boriti za informacije, a istodobno sam kontrolira svoj napredak uz svijest da je on kriv ako mu obrazovanje nije na visoku stupnju — jer se jednostavno nije dovoljno borio.

U toj borbi i traženju studentu su pri ruci nove informacije kao i čuda moderne tehnologije, sredstva koja mu olakšavaju rad. Tako se glavni rad odvija upravo u trenucima istraživanja, a ne u trenucima predavanja, što omogućuje i samom studentu da upamti više informacija, kao i da stekne samopouzdanje te, mnogo važnije, samopoštovanje. A istraživanje i uvijek svježe informacije koje slijede te akcije nositelji su zapadnog poretka jer se upotrebljavaju od firmi i korporacija — ipso facto, sveučilišta su vani pravi izvor moći. Ako nekom treba profesionalac on ga traži na sveučilištu.

Situacija na sveučilištima u Hrvatskoj posve je obrnuta — tek prije nekoliko godina profesori su se mogli aktivnije uključiti u društvene tokove kao savjetnici (engleski termin za profesora pri takvoj akciji je spin doctor), ali još izrazito rijetko za neke usluge privatnicima i tvrtkama, a baš nimalo vojsci ili tajnim službama, koje su vani osnovni poslodavac spin doctors. O zanimanju za studente ili štoviše o praćenju njihova razvoja u obrazovanju nema ni govora, a kamoli da bi se još razmišljalo o planiranom stipendiranju s ugovorom za radno mjesto. U takvim uvjetima, kombinirano s predavanjem ex cathedra — pri kojem u nemalo slučajeva profesori misle da su vrelo znanja, iako podaci kojima rukuju i knjige kojima se služe datiraju još iz pedesetih godina — obrazovanje se ne može razvijati jer niti ima mjesta, niti motivacije.

Studentski odgovor

Kako se onda studenti nose s time, ako se i pojavi neka želja da se napreduje i bavi svojom strukom? Pojavljuju se tzv. strukovne studentske udruge koje se osnivaju pri odsjecima ili pri fakultetima, a tiču se samo rada unutar struke. Takve udruge nerijetko se moraju boriti s politikom da bi preživjele, iako to često i ne vole, kao što je primjer sa SS FER-om (Elektrotehnika i računarstvo), IURIDICUM-om (Pravo), SSU-om (Filozofski) itd.

Strukovne udruge redovito ne financiraju fakulteti (iako su gore navedeni SS FER i IURIDICUM iznimke), jer se mnogi fakulteti još ponašaju kao da su studenti nužno zlo koje ide uz profesorske plaće, a najčešća je isprika krizna situacija u zemlji. Jedina pomoć koja se dobiva jest od strane šačice blagonaklonih profesora koji imaju vremena doći i govoriti — najčešće besplatno — na tribinama koje studenti organiziraju. Svojevrsna znanstvena simbioza studenata i profesora u obliku pomoćnih ruku koje pod mentorskim okom provode istraživanja zasad su rijetka, a kad se i provedu, medij kojim se takve vijesti prenose najčešće su kafići.

Sljedeći problem ipak dolazi od studenata jer se oni rijetko odvažuju na veće projekte, tako da se sve svodi na tribine, kružoke, okrugle stolove, dok je recimo iznimno teško naći desetak volontera koji bi proveli, recimo, anketu u cijelom gradu. O nekakvoj suradnji da se ta hipotetska anketa također provede u nekom drugom gradu nema ni govora. Tako arhetip studenta u Hrvatskoj pati od PMS (predavanja — menza — stan) sindroma i nema nikakvog interesa za dodatno obrazovanje ni istraživanje jer mu nitko ne jamči posao zbog toga. Iz ovog razloga strukovne udruge trpe od velikog broja fantomskih članova koji su jednom bili na sastanku i upisali se u članstvo te se nikad više nisu ni pojavili. Sve to dosljedno vodi do nedostatka ljudi koji obavljaju zadatke pa zatim u demoralizaciju ljudi koji ih obavljaju i koji se trude.

Samo za ilustraciju, odabrali smo nekoliko strukovnih udruga na raznim prirodnim i društvenim smjerovima koje sjajno oslikavaju stanje stvari na terenu i, da stvar bude bolja, jedne su od rijetkih koje se svojski trude.

DISKREPANCIJA

Diskrepancija je jedna od niza udruga Filozofskog fakulteta u Zagrebu, smjer sociologija. Iako Filozofski ima dosta odsjeka, a najveći dio njih ima studentsku udrugu, prema našim saznanjima nijednu ne financira uprava fakulteta, koja se u prošlosti još i oštro borila da im oduzme prostore. Jedna je od udruga koja ima sreću da joj nisu za razvoj i istraživanja esencijalne retorte, plamenovi, elementi i neelementi i ostala potrošna roba, pa joj je i lakše koncentrirati se oko svoje društvene struke. Tako je u prošlosti uspjela organizirati tribine, simpozije i tzv. brdske škole — studenti se najprije sastanu da planinare, a onda u planinarskom domu održavaju okrugle stolove. Proslavili su se simpozijem Kraj stoljeća: položaj i perspektiva čovjeka 1999. te tribinom O slobodi medija, koja u to doba nije održana na fakultetu jer su je fakultetske vlasti zabranile. Kao i kod ostalih udruga, sve se tribine održavaju na fakultetu, a to je upravi najčešće maksimalan doseg pomoći nekoj udruzi.

Posljednji projekt kojim se Diskrepancija bavi ambiciozan je časopis za studentske znanstvene pokušaje, isključivo za studente društveno-humanističkih znanosti. Tako je ideja da časopis izlazi jednom u semestru te da bude jednotematski — tema radova kolidira s tom temom. Prvi broj trebao bi izaći za nekoliko tjedana, a tema bi trebala biti Kulturna tranzicija. Također, u toku je i provedba serije od četiri tribine Droga i društvo u kojoj bi se trebali obuhvatiti svi aspekti tog socijalnog problema, od policijskih do narkomanskih.

Budući su projekti ljetna sociološka škola u lipnju ove godine, zamišljena kao studentsko-profesorski skup, te projekt osnivanja Europske studentske sociološke asocijacije (ESSA), za koji već dulje vremena skupljaju novac. Ta praksa, pri kojoj se novac skuplja više godina za neki ambiciozniji projekt vlada u mnogim udrugama.

EPSA (European Pharmaceutical Students' Association)

Na Epsinu primjeru ta se praksa štednje najbolje vidi — oni za svoj planirani kongres farmaceuta već dvije godine skupljaju novac. Osnovani tek 1994, pokazuju još jednu praksu, ovaj put pozitivnu — da se studentske strukovne udruge u Hrvatskoj povremeno osnivaju kao antene neke strukovne udruge u Europi ili svijetu te da ona pomaže koliko može (najčešće je to opet moralna potpora, ali je to ipak kakva-takva internacionalna povezanost i suradnja). Osnovno im je da se bave razmjenom studenata i slanjem stranih farmaceuta na praksu, najčešće samo jedan mjesec. Zanimljiv je podatak da tim pridošlim studentima poduzeće kod kojeg su na praksi plaća smještaj i hranu, pa se iz toga može iščitati i učestalost razmjena.

Uspjeli su međutim organizirati internacionalnu ljetnu školu s temom Enzimi, te nekoliko brucošijada kojima su pribavili nešto džeparca. Uz to, već dvije godine izlazi im časopis »KID«.

BIUS i fizikalni odjel

BIUS, udruga studenata biološkog odjela na Prirodoslovno matematičkom fakultetu, kao i sve strukovne udruge prirodnog smjera u mnogo je težoj situaciji jer su im nužna tehnička sredstva, najčešće skupa. Slično je i sa Epsom, ali kod ovih se to naročito manifestira. BIUS su uspjeli organizirati samo ljetnu školu Paklenica u Paklenici gdje su studenti u ranu zoru s maskama na očima promatrali spolno razmnožavanje sifonalnih algi, što je bilo i tema ljetne škole. Uspjeli su organizirati i kongres na temu Simbioza koji su posjetili čak i strani studenti.

Fizičari su se posvetili izlasku časopisa JIAPS (»Journal of international association of physic students«), koji, kako mu i ime kaže, izlazi internacionalno, a specifičnost mu je da ga svake godine uređuje druga zemlja. Također, i oni su kupili štednu kasicu za međunarodni susret u Zadru na ljeto, koji bi stajao petsto tisuća kuna.

ZOON POLITIKON

Iako u naslovu ima politikon, termin ograničen na politiku, ipak ta udruga okuplja i studente novinarstva pri Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu. Formalni status im nije udruga studenata, ni udruga građana — pravilo u studentskih udruga — nego podružnica Hrvatskog politološkog društva, s time da ih matica slabo financira. (Ne)srećom po njih, struka im je upravo ono što druge udruge pokušavaju izbjeći, politika koja se uvlači u sve pore života u državi — to im daje građe za istraživanje. Tako osnovani potkraj 1998, počinju s istraživanjem Političke socijalizacije, informiranosti i političke apstinencije studenata na Zagrebačkom sveučilištu (sredina 1999) anketa koja je provedena na osam fakulteta i čak publicirana u »Globusu«. Planira se još tri ovakva sveobuhvatna projekta, na temu stajališta studenata o problemima nacionalne sigurnosti, o povjerenju u političke i društvene institucije u Hrvatskoj te o problemima zaštite okoliša i ekologije. Organizirana je dosad i jedna tribina, Politička budućnost Hrvatske, a planira ih se još nekoliko, od evaluacije nove vlade do evaluacije samih izbora 2000.

SOCIUS

Osnovan je 31. ožujka 1995. kao studentska organizacija i dobio prostorije koje dijeli s podružnicom Studentskog zbora pri tom fakultetu (još jedno od pravila — rijetko se događa da podružnica studentskog zbora i strukovna udruga imaju separirane prostorije) te i donaciju od Instituta Otvoreno društvo Hrvatska u obliku nekoliko računala (i to je pravilo — dva su glavna sponzora studentskih projekata Studentski zbor i Institut Otvoreno Društvo; na drugom mjestu dolazio je HDZ).

Socius kao i Iuridicum i ELSA (European Law Students Association) tri su udruge u mnogo boljem položaju od ostalih na drugim fakultetima jer je uprava Pravnog fakulteta tradicionalno zabrinuta za studentske pokušaje te ih velikodušno financira. Tako je dosad isplatila npr. međunarodnu suradnju, časopis »Socius«, telefonske račune, odlaske studenata na seminare itd.

Da ipak računi za telefone i putovanja studenata nisu bili uzaludno bačen novac, pokazuju rezultati: Socius je sudjelovao u lipnju 1995. u Münchenu na sajmu pod naslovom Imagepflege für Social Arbeit (ISA) na kojem je predstavljen i studij socijalnog rada u Zagrebu (a s njime i Pravni fakultet), ugostio je prof. H. Schwalba, prorektora katoličke visoke škole socijalnog rada u veljači 1997. te organizirao susret sa studentima s Visoke škole za socijalno delo iz Ljubljane.

O veličini Sociusova članstva svjedoči i mnoštvo sekcija — volonterska (povezivanje studenata socijalnog rada s različitim udrugama i organizacijama koje se bave humanitarnom djelatnošću), sekcija za organiziranje tribina (Zakon o prekidu trudnoće — da ili ne, Socijalna politika i stambeno zbrinjavanje mladih itd.), sekcija za organiziranje zabava (u prošlosti organizirali brucošijade, kao i jednu pjesničku večer) te internetska skupina i istraživačka grupa. Kuriozitet je da je posljednja organizirana na inicijativu dr. Kneževića da okupi studente koji su zainteresirani za istraživanje društvenih pojava te su provedeni Evaluacija rada socijalnih radnika, psihologa, psihijatara u prognaničkim i izbjegličkim naseljima, Kognitivne sposobnosti, aspiracijaki motivi i vrijednosti studenata socijalnog rada, Razlike u vrijednostima između studenata socijalnog rada, ekonomije, medicine i elektrotehnike i Usporedba znanja, stavova i ponašanja u području seksualnosti adolescenata i njihovih roditelja. Trenutačno se ne provodi nijedno istraživanje.

Socius također izdaje istoimeni časopis, a dosad je izašlo sedam brojeva, osmi se očekuje na početku svibnja, pri čemu je Zagrebačka banka financirala dva broja. Isto tako, u planu je i organizacija Međunarodnog kongresa studenata socijalnog rada.

I na kraju još samo...

Kako se vidi iz priloženog, studentske strukovne udruge uglavnom se aktiviraju oko kružoka i tribina, zatim oko ljetnih škola i putovanja te na kraju oko izdavanja časopisa. Sve te aktivnosti upućuju na dvije stvari: na težnju za što nižim troškovima zbog opće loše situacije — sudbina koja ih priječi u bilo kojem ambicioznijem projektu, te osuđuje na nisku razinu manualnog, tehničkog dijela posla. Jedino što je svuda besprijekorno prisutno jest međunarodna suradnja i kontakti s drugim studentskim udrugama te redovito posjećivanje tih udruga. Indikativno je da je studentu strancu lakše doći ovamo na simpozij ili u ljetnu školu, nego hrvatskom studentu na isti događaj otići van.

No čak i kad bi postojao veliki odaziv, kad bi se studenti i počeli aktivnije brinuti oko svog obrazovanja, zahtijevati višu razinu ili novije programe, pa makar i prosvjedima (potpuno nemoguće — student danas izlazi na prosvjed jedino ako mu je budućnost fakulteta, dakle papira-diplome, ugrožena), vrlo je slaba logistička potpora od strane fakultetskih vlasti i profesora, koji su opet zatvoreni u svoje probleme, najčešće egzistencije. Tako sveučilište gubi na obrazovanju i efikasnosti, a time i na snazi i ne postaje rasadnik potencijalnih inicijatora gospodarskoga razvoja u budućnosti.

Luka Cukerić