Možemo li dalje od seoskoga folklora

Možemo li dalje od seoskoga folklora

Nastup baletne trupe »CROATIA« na Svjetskoj sceni u Milenijskoj kupoli u Londonu, 8. i 9. travnja, s dijelovima baleta Licitarsko srce, odnosno The Gingerbread Heart on the World Stage in the Dome.

Organizirana gostovanja domaćih grupa su na žalost veoma rijetka (uglavnom kao rezultat veoma iscrpljujuće pojedinačne inicijative) i kad se konačno dogode, često potaknu komentare.

Vijest da baletna trupa »Croatia« ide u London i da će nas tamo predstavljati Licitarskim srcem izazvala je u plesnim krugovima različite misli i primisli, uglavnom tipa: zar se ne možemo maknuti od tih starih, dobrih stvari, od licitara i seoskog folklora i pokazati se kao zemlja suvremene plesne kulture i modernog senzibiliteta? Pa, očito ne možemo jer se u razvoj i izgradnju suvremenog identiteta mora ulagati dugo, sistematski i promišljeno. Kulturna politika neke zemlje ne može se mijenjati svakih par godina, s ministrima i savjetnicima. A ako te ideje i kulturne potrebe uopće nema (zaboravljajući da »čovjek ne živi samo o kruhu...«) jedan od rijetkih načina umjetničkog preživljavanja jest i njegovanje baštine.

Licitarsko srce zapravo je prvo antologijsko djela hrvatske baletne scene. Praizvedba baleta bila je 17. lipnja 1924. godine i odmah je, s rijetkim oduševljenjem i kritike i publike, prepoznato kao izuzetno i nacionalno ostvarenje. Ono što je također bilo primijećeno bilo je savršeno razumijevanje kompozitora i koreografa. Krešimir Baranović poznat je kao skladatelj koji je našao inspiraciju i uporište u hrvatskom glazbenom folkloru. Njegova privatna i profesionalna veza s moskovskom primabalerinom i koreografkinjom Margaretom Froman, koja je pri svojoj europskoj turneji »zapela« na nekih tridesetak godina u Zagrebu — gdje se prihvatila nezahvalnog posla vodstva tj. obnove zapravo nepostojećeg baleta, rezultirala je s četiri baletna naslova od kojih je Licitarsko srce prvo i najpoznatije.

Ovaj kratki i vrlo temperamentni balet, poznatih glazbenih i plesnih etno-motiva, i licitarskih boja, izazivao je od onda mnoge koreografe da se okušaju u duhovitoj i maštovitoj plesnoj priči. Licitarsko srce je postavljano po svim jugoslavenskim baletnim scenama, i često nas je, uz vrlo pozitivne reakcije, predstavljalo u inozemstvu.

Zanimljivo je, (kako se stvari uvijek poklapaju) da sam nedavno pregledavajući u Odsjeku za povijest hrvatskoga kazališta HAZU materijale iz ostavštine Vere Milčinović — Tashamire, inače velike američke plesne zvijezde, naišla na njezin tekst o zagrebačkom baletu tiskan u The Dance Magazine, od ožujka 1931. Uz tekst je slika iz predstave The Gingerbread Heart, a autorica primjećuje kako je taj balet vrlo zanimljiv po ubačenim modernim elementima kao i po korištenju folklora, i da je vrlo uspješan, i to ne samo u Jugoslaviji nego i u Pragu i Waršavi i da obećava postati klasikom domaćeg baleta!

Mala i fleksibilna, dakle jeftinija a vrlo profesionalna, baletna trupa »Croatia« djeluje od 1994. s ciljem širenja baletne kulture izvan velikih kazališnih središta. Svebor Sečak, osnivač i voditelj trupe postavivši krajem 1998. svoje Licitarsko srce poslao je ponudu i materijale u London za projekt Svjetske scene u Milenijskoj kupoli. Ponuda se očito odlično uklopila u ideju organizatora projekta, jer je od 150 prijava prihvaćeno samo tridesetak. S jedne strane radi se o nastupu na sceni tematskog naziva: »My Town Story«, na kojoj zemlja — gost predstavlja svoju tradiciju i umjetničku baštinu. Usporedbom tako različitih kultura kao što su Kina, Brazil, Južna Afrika, Finska, Hrvatska, Rusija, SAD, Hong Kong itd. publika (a Milenijsku kupolu tijekom vikenda kada se održava ovaj program posjeti oko 50.000 ljudi!) dobiva uvid u raznolikost i bogatstvo postojeće »Svjetske scene«. S druge strane, prezentacija različitih kultura u toj SF kupoli je pravi susret milenija, iskustvo onog koje odlazi za ono koje počinje.

Predstava The Gingerbread Heart je za ovu priliku prilagođena; skraćena je na dvadesetak minuta plesa (jer se izvodi više puta tijekom dana), a uz projekciju dijapozitiva priča je smještena na Jelačić plac s početka 20 stoljeća.

Ministarstvo kulture RH pomoglo je realizaciju Sečakovog baletnog projekta shvativši vjerojatno mogućnosti i korisnost ovakve promidžbe »lijepe naše« i za buduću turističku sezonu.

Maja Đurinović