Jubilej Big banda HGZ-a

Za bolje poznavatelje jazz-prilika, i to ne samo u nas, jasno je što znači dvadeset godina na okupu održati veliki jazz-orkestar. U takvu se kontekstu bilježe i skromnije obljetnice, a dva puna desetljeća neprekidna djelovanja takva korpusa u našim okolnostima zaslužuje i više od ovakva osvrta.

Big band Hrvatskoga glazbenog zavoda utemeljen je kao čisti amaterski orkestar pa ga u tom smislu ne bi trebalo miješati s profesionalnim orkestrima takva tipa i sastava koji su u financijskom proračunu neke državne institucije.

U lipnju 1979. bilježimo prve začetke, prve privatne ideje o osnivanju big banda. Godinu će kasnije na osnivačkoj skupštini u zagrebačkoj Gradskoj kavani doći do formiranja prve jezgre orkestra i postavljanja istaknutoga zagrebačkog trubača Marijana Domića za njegova prva dirigenta. Zanimljivo jest da je kosturom orkestra trebao biti niz zagrebačkih liječnika-džezista, pa se klarinetist i saksofonist dr. Stjepan Plavec latio animiranja trubača, sad već pokojnog dr. Velimira Uchytila i tenor-saksofonista dr. Borisa Temmera (koji neće pristati na suradnju), no liječnici trubač Pero Brajša, trombonist Miljenko Sriča, gitarist Tomislav Maretić, trubač Ivan Wagner te pijanist-aranžer Zlatko Kružić našli su se u prvim postavama orkestra, prvi pokusi kojeg su održani u garderobi Hrvatskoga glazbenoga zavoda. Redovi će orkestra biti u studenom upotpunjeni i drugim glazbenicima — amaterima, no orkestru će još niz godina ostati neslužbeni naziv doktorski big band. Korpus takva značaja godinama su pratile zamjetne i ponekad ne baš sasvim bezazlene funkcije glazbenika, što se odražavalo, razumljivo, i na oscilacije u razini glazbene interpretacije. Glazbenici su se u sastavu s vremenom mijenjali, broj je liječnika opadao na račun onih drugih, iako ćemo i poslije u orkestru slušati trubača dr. Josipa Graha i pijanista dr. Antu Reljića.

Opstojnost i djelovanje Big banda HGZ-a valja gledati i u kontekstu duge i plodne tradicije velikih jazz-orkestara u Zagrebu, no u trenutku se svoga prvog javnog nastupa za TV-emisiju Zašto volim jazz? 2. veljače 1981. našao u društvu tek s Plesnim orkestrom tadašnje Radiotelevizije Zagreb te isto tako amaterskog big banda pokojnoga Branka Kende.

Big band HGZ-a može se pohvaliti impozantnim brojem nastupa; redoviti godišnji koncerti u velikoj koncertnoj dvorani matične kuće, pod imenom Društvenog jazz orkestra HGZ, nerijetko u suradnji s odgovarajućim simfonijskim korpusom pod ravnanjem maestra Igora Gjadrova, redoviti godišnji nastupi na Plesovima medicinara, na Danima Dvorane Vatroslav Lisinski, na Proljetnim revijama jazza pa čak i na plesnim večerima u zagrebačkom Klubu samoupravljača i na Sjajnim balovima grada Varaždina. Orkestar je gostovao u Hrvatskom narodnom kazalištu u Rijeci, na festivalu jazza u Valjevu, a svirao je i na Univerzijadi u zagrebačkom Domu sportova 1987. Nastupao je u Rijeci, Opatiji, Puli, Varaždinu i drugim hrvatskim središtima, a dao je niz zapaženih koncerata posvećenih uspomenama na velikane big banda: Glenna Millera, Counta Basieja, Dizzyja Gillespiea, Stana Kentona i Dukea Ellingtona. Uz big band nastupio je i niz vokalnih solista; Radojka Šverko, Božidar Matti, Zdenka Kovačiček, Jimmy Stanić, Zdenka Vučković i Ivo Robić. Kroz redove je orkestra prošao i niz istaknutih instrumentalnih solista; Miroslav Sedak-Benčić, Ozren Depolo, Drago Diklić, Arsen Ereš, Mario Igrec, Dražen Boić, Peco Petej, Željko Posarić i Davor Križić, a zanat su i osjećaj potrebne discipline sviranja u orkestru pekli i amateri, primjerice nadarena braća Tesar, te mnogi profesionalni već u zemlji i inozemstvu afirmirani džezisti poput tenor-saksofonista Domagoja Ralašića i Željka Kovačevića, trombonista Vanje Lisjaka, gitarista Zorana Rebrovića, trubača Ramona Reberšaka i spomenutoga Davora Križića.

Nakon punih petnaest godina ravnanja orkestrom, Marijana će Domića za dirigentskim pultom zamijeniti također naš istaknuti glazbenik, pijanist, skladatelj i aranžer Zlatko Dvoržak, a pred orkestrom su kao gosti-dirigenti u posebnim prigodama stajali Silvije Glojnarić i Miljenko Prohaska. Tako se orkestar tijekom godina i zbog sudjelovanja profesionalnih glazbenika u njemu svrstao u kategoriju takozvanih poluprofesionalnih big bandova, kakvi ni u europskim zemljama nisu rijetkost. No takav organizacijski ipak riskantan korpus doista nije bez drastičnih prekida lako održavati dva puna desetljeća na okupu, srećom unutar orkestra vlada pozitivno ozračje, a važno je tu spomenuti i nemjerljivu ulogu energije uvijek puna i nezamjenjiva spiritus movens, dr. Stjepana Plaveca. Postojanost i djelovanje orkestra generiralo je u posljednje vrijeme i formiranje manjih sastava, neizravno kvarteta saksofona Donna Lee, doktorskog Doc kvinteta, a početkom ove godine i pojavu Dixieland ansambla HGZ-a u klasičnoj postavi takvih sastava tradicionalnog jazza. Te smo sastave mogli upoznati i tijekom male jazz-revije održane u velikoj dvorani Hrvatskoga glazbenog zavoda 15. ožujka pod naslovom U proljeće s jazzom.

Big band nastupa trenutno u sljedećem sastavu: K. Franić, I. Žuvela, F. Karlović, A. Klubučar i P. Brajša, trube, R. Maslovarić, D. Glavaš, M. Orešković i V. Sučić, tromboni, Z. Ivanušić, J. Ereš, S. Plavec, V. Jazbec i A. Henigman, saksofoni, J. Šaban i M. Hrupelj, glasovir, A. Dović, gitara, I. Potočnik, kontrabas i Boris Benini, bubnjevi.

Iako ne uvijek strogo na crti čistog big band jazza, lavirajući ponekad na relaciji swig — plesna glazba američkog tipa, Big band je stekao stalnu publiku, promičući svojim nazivom ime naše najstarije glazbene institucije, Hrvatski glazbeni zavod, te je na taj način pronašao svoje mjesto u glazbenom životu Zagreba i Hrvatske.

Mladen Mazur