Izazovi novoga vremena

Izazovi novoga vremena

Opće je povijesno iskustvo da Matica hrvatska nikad nije bila miljenicom političkih moćnika, a svaka joj je promjena režima — u nas su se takve promjene često događale — donijela nove nevolje. Tako od Khuena do Tuđmana. Posebice su joj štetili ratovi jer su u njima ginuli njezini članovi, ali i propadala njezina teško stečena imovina

Svaki iole obrazovan građanin Hrvatske znade da je Matica hrvatska najstarija kulturna ustanova hrvatskog naroda koja je do sada objavila najveći broj hrvatskih knjiga, hrvatskih i stranih pisaca, te se ugradila u kulturnu povijest hrvatskoga naroda. Oni sa širim obrazovanjem znadu da su takve ustanove, matice, osnovali i drugi slavenski narodi u Habsburškoj Monarhiji, sa svrhom očuvanja i promicanja svoga nacionalnog identiteta, širenja knjiga među članstvo i izgrađivanja svjesne građanske klase dok još nije postojalo opće pravo glasa, te su matice na takav način pripremale građansku klasu, i cjelokupan narod za svjesnog političkog čimbenika koji će bitno utjecati na politička zbivanja početkom 20. stoljeća. Kako u Hrvatskoj, tako i u drugim zemljama Austro-Ugarske Monarhije.

Matica hrvatska djeluje u hrvatskome narodu već više od jednoga stoljeća i pol, u veoma promjenljivim okolnostima: opće je povijesno iskustvo da Matica hrvatska nikad nije bila miljenicom političkih moćnika, a svaka joj je promjena režima — u nas su se takve promjene često događale — donijela nove nevolje. Tako od Khuena do Tuđmana. Posebice su joj štetili ratovi jer su u njima ginuli njezini članovi, ali i propadala njezina teško stečena imovina. Poraća su joj još posebno štetila jer su joj nepravednom zamjenom novca uništene vrijedne zaklade kojima je Matica tiskala knjige ili nagrađivala vrijedna djela.

Do svršetka Prvoga svjetskog rata Matica hrvatska imala je snažnu mrežu povjerenika koji su raspačavali i prodavali njezine knjige, a njezine su knjige izlazile u velikim, golemim nakladama. I kasnije, iako manje uspješno, Matica je najvećma preko povjerenika, ili neposredno svojim članovima, slala svoja redovita izdanja, desetak knjiga godišnje. Na takav način ona je širila hrvatsku knjigu za poznatoga kupca, to jest za svoje članstvo. Nakon 1945. to se bitno izmijenilo, jer se nije mogla ponovno uspostaviti mreža Matičinih povjerenika zato što bi u općoj negativnoj politizaciji taj posao bio vjerojatno težak i opasan. Nakon Deklaracije o položaju i nazivu hrvatskog jezika, i za vrijeme hrvatskoga proljeća, kad se osnivaju brojni ogranci diljem Hrvatske, nastaje snažna identifikacija Matice hrvatske s političkim zahtjevima hrvatskih intelektualaca i političara. Pozivajući se i na Marxa i na Tita, oni su mislili izboriti politička i nacionalna prava hrvatskome narodu u doba opće državne centralizacije, kad je ideja jugoslavenstva, bratstva i jedinstva, demokratizacije (a poslije i samoupravljanja) bila samo prevjes za provođenje jasne i otvorene velikosrpske politike, diktirane iz Beograda. Ipak, iako su glasnogovornici Matičini bili uhićeni, osuđeni i zatvoreni — plod te borbe bio je Ustav koji je bitno unaprijedio samostalnost federalnih jedinica, republika. Matica je pritom najgore prošla: njezino je djelovanje onemogućeno, njezini viđeniji članovi utamničeni, a ona nakon toga zabranjena.

Nema danas zanimanja za knjigu

Matica, kao ni jedna druga kulturna ustanova hrvatskoga naroda, dužna je, i mora za svaku novu društvenu i političku promjenu mijenjati način svoga rada i djelovanja. Druge kulturne ustanove, jer su zaštićene zakonom ili su pridružene velikim sustavima, mogle su čekati da drugi rješavaju njihovu sudbinu, ili zakonom ili na drugi način. Matica hrvatska ustanova je (udruga) koju čine njezini članovi, ali i pridruženi joj ogranci (također udruge). Ona je svojim ograncima proširena po cijeloj Hrvatskoj, ali i u Bosni i Hercegovini, Vojvodini i svagdje gdje su Hrvati na kulturnoj osnovici organizirani. Matica na taj način, knjigama i časopisima, predavanjima i kulturnim priredbama održava živo kulturno djelovanje u sredinama gdje bi, bez nje, bio muk i mrak.

Danas za knjigu, kao kulturno dobro, nema velika zanimanja. Ne samo zbog toga što je zavladalo opće siromaštvo (upravo tako: zavladalo opće siromaštvo u materijalnim dobrima, ali i u duhu), nego još više zbog toga što knjiga uglavnom nema nikakav status u hrvatskom domu. Status danas imaju druga dobra: automobili, televizori i poneka dionica. Nisu Hrvati bili bogatiji 1880. ili 1910. kad je za njih Matica tiskala deset tisuća knjiga! Ponekad kad smo knjigu ponudili i u bescijenje reklo nam se da nema vremena za čitanje, da nema mjesta za knjige u kući i slično. Knjiga traži strpljiva druga, pažljiva prijatelja, pametna sugovornika. U raspamećenome vremenu teško je naći strpljive, pažljive, pametne. Takvi uglavnom ne provode vrijeme, sate i sate, pred šarenom pomičnom slikom na ekranu (šarena vrata u svijet). Ta ih slika uspavljuje i zaglupljuje te od osoba stvara ljudsku masu — masu gledatelja, voajera života.

Matica hrvatska, više nego drugi izdavači, svojim knjigama želi od ljudske mase odvojiti i odgojiti izabrane i odgovorne pojedince, ljude koji će znati založiti se za opći napredak, za opće dobro, za zajedničku korist. U godinama koje su pred nama opet ćemo, kao nekad, pokušati uspostaviti kritičku masu hrvatske pameti: članove radnike Matice hrvatske, koji će — za nešto veću članarinu — godišnje dobiti četiri do pet probranih knjiga iz izdavačkog programa Matice hrvatske. Te će knjige biti godišnja poruka Matice hrvatske članstvu da se, u gradovima i u selima, izgrade i pokrenu one društvene i ljudske snage, oni pojedinci koji će biti spremni prihvatiti izazov novoga vremena. Knjige koje će Matica hrvatska predložiti svome članstvu: iz književnosti, znanosti i umjetnosti bit će ona građa od koje će se izgraditi novo promišljanje o Hrvatskoj. O Hrvatskoj kakvu trebaju graditi i izgraditi njezini svjesni građani, bez obzira na svoja politička i svaka druga određenja i uvjerenja. Za onu Hrvatsku kakvu je vidio pjesnik Drago Ivanišević, te o njoj pjevao za Vecu Holjevca, za sebe, za svoje prijatelje, za sve Hrvate i cijeli svijet:

...Jer Hrvatska nije zemlja, kamen, voda,

Hrvatska je riječ koju naučih od majke

i ono u riječi mnogo dublje od riječi;

i ono dublje s Hrvatskom me veže,

s Hrvatskom Hrvata,

s patnjama njinim,

sa smijehom i nadom,

s ljudima me veže,

te ja kao Hrvat brat sam sviju ljudi.

I kud god idem sa mnom je Hrvatska!

U takvoj Hrvatskoj Matica hrvatska imat će svoje časno mjesto kakvo je oduvijek imala, čuvala i sačuvala. Prepisujem i ono što je u Letku za Maticu hrvatsku 1971. zapisao Vlado Gotovac: »Matica hrvatska ne može biti efikasna zajednica radnika za budućnost ako joj se uzaludnim žrtvama nametne 'istočni grijeh' političke krivnje. Ona ne može istodobno skupljati aktualitet naše kulture i služiti za ustupke konzervativcima! Pretpostavke za izvršenje njenih zadaća, pretpostavke su postojanja kulture. I to njene šanse danas izjednačuje sa šansama progresista.«

Josip Bratulić