Ženske noge

Ženske noge

Bio sam pospan. Trebalo bi da malo odspavam. Ubit ću se ujutro. Sad ću malo odspavati, pomislio sam.

Sanjao sam veliki Crveni zid i ljude koji su prolazili kraj njega. Bilo je mnogo ljudi i svi su prolazili kraj Crvenog zida. Nekoliko ih je pročitalo grafite napisane na njemu. Neki nisu čitali. Bili su to vrlo dosadni grafiti. Na primjer: Moj papagaj želi hodati s tobom. I slično. Pomislio sam da su to vrlo dosadni grafiti i pitao sam se tko ih je napisao.

Kad sam se probudio još je bio mrak. Boca je bila prazna. Nekoliko je koraka prošlo ispod prozora. Bili su to spori i besmisleni koraci. Pomislio sam da su morali pripadati sporim i besmislenim ljudima kojima je vrlo dosadno u životu. Onda sam se sjetio da sam sanjao Crveni zid. Znao sam gdje je to. Imao sam u ormaru stari fotoaparat i nekoliko filmova. Bili su to stari filmovi i nisam znao jesu li još upotrebljivi. Stavio sam jedan film u fotoaparat i nekoliko puta okinuo bez veze. Čini se da je funkcioniralo. Onda sam obukao komandosicu i obuo čizme, a ostale filmove stavio sam u džep komandosice. Boca votke prazna je stajala na stolu, ali tijekom noći nacijedilo se još nekoliko kapljica sa stijenki pa sam ih popio. Bile su vrlo ukusne. Možda zato što su bile zadnje. A možda i ne. Stavio sam fotoaparat u džep i izišao van. Zakopčao sam ovratnik komandosice do vrata, jer je bilo jezivo hladno. Puhao je hladan vjetar i kosa mi se naježila od njega. Nije mi se sviđalo što puše vjetar. Bio je već gotovo dan. Tramvaji su već vozili. Otišao sam na stanicu i čekao. Neko vrijeme nije bilo tramvaja. Onda su prošli neki koji me nisu zanimali. Bili su to vrlo stari tramvaji i pitao sam se kako to da još voze. Onda je naišao tramvaj koji mi je trebao. Stao je i vrata su se otvorila. Ušao sam unutra i sjeo na prvo slobodno mjesto. Unutra je bilo nekoliko ljudi. Izgledali su vrlo umorni i pospani. Možda su ustali rano da bi išli na posao. Možda i nisu. Vidio sam da nisu učvrstili temelje na kojima počivaju važne životne spoznaje. Bili su to sasvim obični ljudi. Mislio sam kako bi bilo lijepo zapaliti cigaretu. Bilo bi vrlo ugodno. Ali cigarete su mi ostale u stanu. Nije bilo mnogo cigareta. Ali svejedno mi je bilo žao što su ostale. Mogao sam sada zapaliti neku od njih i pušiti.

Bilo je šest sati kad sam stigao do Crvenog zida. Izišao sam iz tramvaja i hodao kraj njega neko vrijeme. Bio je to vrlo velik i ružan Crveni zid, ali bio je vrlo crven i to je bilo zanimljivo. Negdje su bili ispisani grafiti. Negdje nisu. Pročitao sam neke od njih. Neke sam fotografirao. Kraj mene su prolazili ljudi. Bili su vrlo nervozni i žurili su nekamo. Na licu im se vidjelo da im je život dosadan i da nema previše smisla. Zato su i žurili. Pitao sam se kako to da ne vide Crveni zid. Bio je vrlo velik i vrlo crven. Morali su ga vidjeti, čim su neki od njih pisali grafite po njemu. Ali sigurno nisu primijetili koliko je bio crven. To je bio njihov problem. Zato su i žurili. Popeo sam se na zid i sjedio gore neko vrijeme i promatrao ljude. Osjećao sam se vrlo moćno. Bilo je vrlo zanimljivo promatrati ljude odozgor. Izgledali su vrlo maleni i beznačajni. Smijao sam se. Bilo je vrlo lijepo to što su izgledali tako maleni. Mogao sam im se smijati. Cesta kojom su hodali bila je vrlo prljava i neuređena. Svi ljudi imali su prljave cipele na nogama. To je bilo zanimljivo. Sišao sam sa zida i fotografirao noge koje su hodale pločnikom. Nisu to bile neke zanimljive noge. Bile su vrlo prljave. Neke su bile predebele. A neke dlakave. Bilo je mnogo dlakavih nogu žena koje su nosile kratke suknje. One to nisu vidjele, ali ja sam vidio i fotografirao. Njihove dlake, prljavštinu, ispucale cipele i prljav pločnik po kojem su gazile. Napravio sam mnogo fotografija. Onda mi je dosadilo, pa sam se opet popeo na zid i mirno sjedio gore neko vrijeme. Gore je bilo prilično vruće. Sunce je izišlo visoko i sad je bilo vruće.

Popodne sam odnio filmove fotografu da ih razvije. Fotograf je rekao da će fotografije biti gotove večeras. Rekao sam dobro i izišao. Neko vrijeme hodao sam gradom i nisam razmišljao ni o čemu posebno. Sjeo sam u neki bar i popio pivo. Kupio sam kutiju cigareta i pušio. Na zidu su bile velike fotografije zaljubljenih i sretnih parova. Popio sam još jedno pivo. Bilo je lijepo sjediti u baru i piti pivo. Poslije sam izišao i otišao na tramvaj. Morao sam dugo čekati dok nije naišao onaj koji mi je trebao.

U stanu je bilo vrlo dosadno, pa sam otišao kupiti još jednu bocu votke i onda sam neko vrijeme samo sjedio i pio. Kad mi je to dosadilo, pustio sam glazbu sa starog gramofona. Sve su bili instrumentali i dugo vremena sam ih slušao i razmišljao o njima. Ništa nisam zaključio. Onda sam ustao i izišao van. Odvezao sam se tramvajem do fotografa i pitao jesu li gotove moje fotografije. Rekao je da jesu i donio ih. Rekao je da su to bezvezne i beskorisne fotografije i da ne odražavaju stvarnost. Složio sam se s njim. Bile su to bezvezne i beskorisne fotografije i nisu odražavale stvarnost. Bilo ih je mnogo ružnih, bezveznih, glupih, dosadnih, crvenih, perverznih i na svima su bile noge, mnogo nogu, prljavih, debelih, dlakavih, krivih. Platio sam fotografu i otišao. Bio sam vrlo zadovoljan.

Uvečer sam se opet znojio u krevetu i slušao glazbu iz nekog bezveznog filma. Onda sam popio nekoliko gutljaja votke i promatrao fotografije. Neko vrijeme sam hodao po sobi i čekao da dođu. Ali nitko nije došao. Bojali su se. Mislili su me zajebati, ali nisu uspjeli. Ernest i Jack promatrali su me s vrata. Vjerojatno su se dosađivali. Mislili su da sam prolupao. Mislili su da to što radim nije nimalo zanimljivo. Trebalo bi da ih ubijem, pomislio sam i uzeo pušku. Ali onda sam se predomislio, ostavio pušku pod krevet i legao spavati, jer sam bio vrlo umoran.

Cijelu noć sanjao sam da izlazim iz podzemne željeznice i to mi se činilo vrlo besmisleno. Kad sam se probudio, bio je već dan. Ustao sam i hodao neko vrijeme po sobi. Onda sam uzeo fotografije i izišao van. Sjeo sam u tramvaj i vozio se prema Crvenom zidu. U tramvaju je bilo mnogo ljudi. Besmisleno su zurili kroz prozor. Neki su ukočeno gledali ispred sebe i zamišljali važne stvari. To u biti i nisu bile tako važne stvari, ali oni su mislili da su važne. To je bio njihov problem.

Izišao sam iz tramvaja i hodao neko vrijeme kraj Crvenog zida u masi ljudi i pretvarao se da nekamo žurim kao i oni. U biti mi je bilo svejedno. Onda mi je dosadilo hodati tako bez veze pa sam sjeo kraj zida i stavio fotografije kraj njega. Bilo ih je mnogo i sve sam ih stavio. Bile su to vrlo bezvezne i beskorisne fotografije i nisu odražavale stvarnost. Nasmijao sam se. Ljudi su gledali s čuđenjem. Mislili su da sam lud. Neki su me pitali prodajem li fotografije. Rekao sam im da su to samo moje fotografije i onda sam se dugo smijao. Sve dok mi nije dosadilo. A ljudi su me gledali i mislili neke vrlo deprimirajuće misli. To me zabavljalo. Ja nisam ništa mislio. Bilo mi je svejedno. Uživao sam u jutarnjem suncu i smijao se ljudima koji su prolazili.

Ilija Aščić