Zabava u bizarnom filmu

Zabava u bizarnom filmu

Spike Jonze nova je redateljska nada na američkom filmskom nebu, koja se vrlo zapaženo predstavila bizarnim prvencem Biti John Malkovich (Being John Malkovich). Riječ je o uistinu ekscentričnoj komediji o propalom lutkaru (John Cusack), koji otkriva tajni tunel što vodi ni manje ni više nego u um Johna Malkovicha! Taj neobičan fenomen lutkar pretvori u unosnu atrakciju kada zainteresiranima ponudi mogućnost da na petnaest minuta budu John Malkovich, no sve se zakomplicira kada Cusack poželi zauvijek ostati u Malkovichevu tijelu. Malkovich u filmu — koji se na apsurdan način bavi krizom identiteta i seksualnim porivima — glumi samoga sebe i u tom kontekstu pokazao se vrlo fleksibilnim trpeći sve moguće komentare o svom izgledu, karijeri, talentu itd. Film je imao tri nominacije za Oscara: originalni scenarij (Charlie Kaufman), režija i epizodna ženska uloga (Catherine Keener).

Spike Jonze karijeru je započeo kao inovativan redatelj glazbenih (Beastie Boys, Björk, Fat Boy Slim, REM...) i reklamnih spotova (Nike, Coca-Cola...) te kao redatelj kratkih i dokumentarnih filmova, pojavljuje se i kao glumac (uskoro ćemo ga gledati u filmu Tri kralja Davida O. Russela), a zanimljivo je da sam izvodi sve svoje kaskaderske prizore. Europsku je premijeru film imao na prošlogodišnjem venecijanskom festivalu, gdje je i realiziran razgovor sa Spikeom Jonzom, a kako je riječ o bizarnu filmu, ni razgovor nije bio mnogo drukčiji: ne samo da je za istim stolom sjedila i Cameron Diaz — velika holivudska zvijezda i jedna od dvije glavne glumice koja u ovom filmu izgleda posve drukčije od onoga na što smo navikli — nego su i odgovori često bili pomaknuti i bizarni, dok su se Jonze i Diaz neprestano međusobno zafrkavali i prekidali jedno drugo.

Zanimljivo je da ste oboje svoje filmske karijere započeli u modnoj industriji, radeći za prestižne modne časopise kao fotomodel odnosno kao fotograf.

Diaz: Ima tu istine, čak smo se i susretali u nekim časopisima kao što je »Detour«, za koji sam ja snimila jednu od njihovih prvih naslovnih stranica, a Spike je radio neke fotografije za njih. Bilo je to jaaako davno.

Jonze: Ako se dobro sjećam, mislim da sam za njih između ostalog radio i fotografije New Yorka.

Cameron, nedostaje li vam svijet mode i fotografiranje za modne časopise?

— Ne, jer kao glumica imam prilike biti na mnogo otkvačenijim fotografijama, i pokretnim i nepokretnim. A kako se ja volim fotografirati ovo je prava uživancija.

Smatrate li da vaša privlačna vanjština ograničava spektar uloga koje vam se nude iako vas publika u filmu Biti John Malkovich može vidjeti u posve drukčijem izdanju?

(Spike Jonze se ubacuje s odgovorom): Da, imate pravo. Moja ljepota i izražena seksualnost nameće neke okvire iz kojih mi je zbilja teško izaći. Ali nosim se s tim kako god mogu i nastojim to pretvarati u prednost. Iako često nemam za to energije svako jutro napravim frizuru, lijepo se našminkam i izlazim van kako bi se suočio sa svijetom koji je površan. (Smijeh)

Diaz: Moram vam priznati da ja uopće ne razmišljam o tome i nikada nisam izgled stavljala u prvi plan kada je riječ o glumi. Ne tražim uloge u kojima ću biti lijepa, seksi ili ne znam već što, jednostavno volim glumiti i uloge biram isključivo prema vlastitim interesima, prema zanimljivosti teme i moga lika. I sami ste rekli da u ovom filmu nisam glamurozna, što je potvrda mojih riječi.

Jonze: Cameron možda u filmu nije onakva kakvu ste je navikli gledati, ali Lotte, lik koji tumači, vrlo je privlačna na svoj način jer je divna osoba čiste duše. Ako je netko tjelesno lijep, to ne znači da je vrednija osoba od nekoga tko se možda ne uklapa u neke zadane kalupe ljepote. Znam da to zvuči jeftino, ali tako uistinu mislim.

Cameron: Potpuno se slažem s tim. Ljepota ne određuje dobrotu, pamet ili plemenitost neke osobe.

Mislio sam reći da vas redatelji i producenti doživljavaju kao atraktivnu mladu ženu kojoj žele namijeniti određeni tip uloga.

— To je možda i točno, ali oni o tome ne odlučuju. Filmove koje snimam sam sama odabrala i nitko me na to nije natjerao jer me nitko ne može natjerati da glumim nešto što netko drugi želi, a ja ne. U komediji braće Farrely Svi su ludi za Mary uistinu glumim jednu vruću mačku na koju se svi pale, ali to je bila moja odluka jer je to sjajan scenarij, izvrsna glumačka ekipa, odlična uloga, dok su braća Farrely najduhovitiji ljudi u Hollywoodu. Tko bi pametan odbio takav angažman?

Je li vam bilo zabavno raditi sa životinjama, kojih ima poprilično u filmu?

Diaz: Jako volim životinje i bilo mi je sjajno s njima glumiti. Bilo je to zapravo jedno nevjerojatno iskustvo koje nikada neću zaboraviti. Tjedan dana sam provela s čimpanzama, njišući se s njima na granama kako bismo se što više zbližili, jer su životinje poput male djece: njih nitko ne može kontrolirati jer ne razumiju svijet oko sebe na način kako ga mi shvaćamo. Zato je potrebno neko vrijeme da steknu povjerenje u vas kako bi vas prihvatili.

Vjerojatno ste morali improvizirati sa čimpanzama. Na primjer u sceni u kojoj ljubite jednog od njih.

Jonze: Mi uopće nismo tjerali čimpanze da rade što smo mi htjeli jer ih nismo željeli tretirati kao ljude, odnosno glumce koji točno znaju što im je raditi. Gotovo sve se svodilo na improvizaciju, a mi smo se jednostavno tome prilagođavali, i to se pokazalo kao najzabavniji i najpametniji način snimanja tih prizora. Na snimanju su bili i treneri tih čimpanza, ali mi smo ih zamolili da ih ne tjeraju da rade što mi želimo nego da rade što god one hoće, a mi ćemo snimati oko njih i prilagođavati se.

Diaz: Naravno, bilo je i trenutaka kada smo morali reagirati: ako je čimpanza dohvatila nož u kuhinji, morali smo zaustaviti snimanje iz sigurnosnih razloga kako se životinja ne bi ozlijedila, jer njih ne može ništa zaustaviti kada se zaigraju.

Spike, i vas smo mogli vidjeti kao glumca u filmu Three Kings Davida O. Russela gdje su vam partneri George Clooney, Mark Whalberg i Ice Cube.

— Tu sam ulogu odrađivao baš u vrijeme kada smo montirali film Biti John Malkovich i to mi je iskustvo jako pomoglo da još bolje shvatim glumce. Na snimanju je zbilja bilo zabavno jer je George Clooney veliki zafrkant.

Što bi se dogodilo da John Malkovich nije pristao na ulogu u vašem filmu čiji naslov sadrži njegovo ime i prezime?

Jonze: To bi zbilja bio problem jer nije bilo nikakve alternative: nisam imao u rezervi ni jednog drugog glumca za ovaj projekt. Zato sam bio vrlo odlučan u namjeri da ga dobijem za film i bio sam spreman kampirati u njegovu dvorištu ispred kuće sve dok ne pristane na angažman. Na moju sreću takve drastične metode nisu bile nužne jer je Malkovich pristao na ulogu. Sigurno je osjetio da mu neću dati mira dok ne pristane na ulogu pa je sve sasjekao u korijenu. (Smijeh)

Osjećate li se u ulozi redatelja i sami kao lutkar koji povlači konce na kojima vise glumci?

— Razgovarajući o tome s Cameron, Catherine (Keener, op. a.) i Johnom (Cusack, op. a.) zaključio sam da je film ipak kolektivna umjetnost iako mora postojati osoba koja će donijeti konačnu odluku. No do te odluke dolazi se zajedničkim snagama pa je u tom smislu film proizvod kolektiva, a ne samo jednog čovjeka. Kad bi tomu bilo tako, onda se filmaši ne bi trudili okružiti se inteligentnim glumcima, snimateljima, montažerima i svima onima bez kojih je nemoguće realizirati film. Kad bih uzeo najbolji scenarij u ruke i ekranizirao ga prema samo svojim vlastitim idejama to bi bio mnogo manje zanimljiv i lošiji film nego u slučaju da uzmem u obzir prijedloge i ideje profesionalaca s kojima radim. Filmaši kojima nitko ne treba uvijek će napraviti siromašniji film jer će biti uskraćeni za ideje drugih ljudi koji rade na istom filmu. Jesam li to dobro rekao, Cameron?

Diaz: Ma to si fantastično objasnio. (Smijeh)

Između vas, Cameron, i Catherine Keener postoji neobična ljubav koja se ne može strpati ni u jednu kategoriju jer vas dvije vodite ljubav dok je jedna od vas u glavi Johna Malkovicha. Kako biste vi opisali tu ljubav?

— Imala sam prijatelja koji je bio homoseksualac i koji je bio u dugoj vezi s muškarcem. Sjećam se kako smo jednom razgovarali o ljubavnim vezama, pa tako i onim homoseksualnim, i tada mi je rekao nešto što je potpuno promijenilo moje viđenje ljubavnih veza: rekao mi je da je duboko zaljubljen u osobu koju voli, a ta je osoba stjecajem okolnosti muško. Mislim da je to predivna definicija prave ljubavi. Ljubav je pitanje prave osobe, a ne spola. To je slučaj i s Lotte i Maxine u filmu: njih dvije su srodne duše koje se vole, poštuju i privlače, a to što su obje žene nije uopće bitno. Apsurd da Maxine vodi ljubav s Lotte dok je ova u tijelu Johna Malkovicha — pa fizički zapravo vodi ljubav s njim — samo je dokaz tvrdnje da je bitno ono unutrašnje. To je zapravo jedinstvena prilika da žena vodi ljubav sa ženom, a da taj seks ima fizičko zadovoljstvo odnosa s muškarcem. Nadam se da sad nisam previše zakomplicirala.

Što je, Spike, vas kao redatelja privuklo priči o lutkaru koji želi zauvijek ostati u glavi i tijelu slavnoga glumca, odnosno muškarcu koji želi biti drugi muškarac?

— Svidio mi se scenarij koji je zbilja originalan jer je iznimno duhovit i pametan i čim sam ga pročitao znao sam da želim režirati taj film. Ne sjećam se da sam ikada poželio biti neki drugi muškarac, ali vam mogu ispričati nešto drugo. Kad sam neko vrijeme radio na mljekarskoj farmi u San Diegu, izdržao sam tamo samo tri mjeseca jer je posao bio grozan: stalno sam bio znojan, mastan, prljav i smrdio sam po mlijeku i kravama jer sam morao skupljati mlijeko koje je automatska muzilica izmuzla iz krava i onda ga preliti u velike kante. Tada sam jako dobro upoznao sve te krave i to mi se jedino svidjelo. Kad sam šest godina kasnije čitao scenarij za film Biti John Malkovich sjetio sam se tih krava i njihovih različitih karaktera i pomislio sam kako bi to bilo da sam ja jedna od tih krava. Eto.

Film je vrlo dobro prihvatila svjetska kritika. Je li vas to iznenadilo s obzirom na originalnost priče ili ste očekivali takvu reakciju?

Jonze: One reakcije koje sam ja čuo do sada — a one su uglavnom iz Amerike — zbilja su dobre, no teško mi je govoriti o općoj prihvaćenosti jer film još nije igrao posvuda u svijetu. Ovdje na festivalu u Veneciji film je dobio odlične kritike i možda je to dobar pokazatelj jer se ovdje nalazi nekoliko tisuća novinara i kritičara iz cijeloga svijeta. Nadam se da će takve pozitivne reakcije doći i od publike.

Diaz: Mislim da dobre reakcije ne bi trebale biti neko veliko iznenađenje jer smatram da je to odlično napisan i režiran film, priča je izvorna i neobična i to je publici privlačno. Govorim vam to iskreno, a ne zato što sam i sama sudjelovala u nastajanju filma. Uostalom baš sam zbog te originalnosti i neobičnosti i pristala na angažman.

Razgovarao Stjepan Hundić