Više od iluzije

Više od iluzije

Luka Vidović, sin uglednih hrvatskih glumaca Mirjane Majurec i Ivice Vidovića, rođen je 1979. u Zagrebu, a od 1988. do 1991. živio je u Auxereu i Cannesu. Nakon godine studija francuskog jezika i fonetike upisao je Akademiju dramskih umjetnosti u Zagrebu, a danas je na drugoj godini studija.

Iluzinističkom nastupom oduševio je publiku tijekom prošlogodišnje dodjele nagrada hrvatskoga glumišta, a prvi samostalni cjeloviti nastup imao je 5. veljače u Dramskom kazalištu Gavella. Njegov moderan i zabavan nastup bio je prožet odličnom glazbom te decentnom dozom erotskog humora, a svježinom je znatno nadmašio učitelja Vladimira Mikeka, koji je u Vidovićevoj predstavi bio gost s vrlo staromodnom točkom. Nakon svoga prvog velikog nastupa žali što ga nije gledao otac, no ističe da mu je u pripremama znatno pomogla majka. Najviše mrzi neprofesionalizam, pri čemu ističe primjer Kazališta Kerempuh, koje mu je isplatilo samo polovicu dogovorenoga honorara za nastup. Novac namjerava vratiti iz načelnih razloga.

Kada si se počeo baviti iluzionizmom?

— Prije pet godina otac mi je slučajno pokazao nekoliko osnovnih trikova. On je pritom bio nespretan, a ja sam htio te trikove odlično izvesti. Najviše mi je pomogao slovenski iluzionist Vladimir Mikek, koji me naučio ovom zanatu.

Gdje vidiš vezu iluzionizma i svoga budućeg glumačkog poziva?

— Mnogo kazališnih likova zahtijeva neka iluzionistička umijeća. No, ta umijeća nisu dovoljna bez glumačkog znanja i talenta. I u najnovijoj izvedbi Fausta u HNK trikovi imaju važnu ulogu.

S druge strane, za iluzionistički nastup nužno je imati dobar osjećaj za scenu i smatram da bez glumačkoga školovanja iluzionist ne može biti dovoljno dobar. Šarm i gluma jedini mogu pomoći glumcu da se izvuče iz situacije kada nešto zabrlja na sceni.

Kako su roditelji utjecali na tvoj izbor zanimanja i tko ti je osim Vladimira Mikeka najviše pomogao u radu?

— Ježio sam se kazališta jer sam uvijek gledao roditelje doma kako uče napamet tekstove i nisam vjerovao da ću to ikada raditi. Dvije godine prije prijemnog ispita znao sam napamet monolog koji je moj otac izveo u Volponeu. Smatrao sam da ta uloga nije bila potpuna jer otac nije htio ukomponirati trikove koji sjajno pristaju liku prevaranta Mosce. Ja sam tu ulogu pripremio s trikovima i pomoću nje sam primljen na Akademiju.

Moram reći da su mi u radu mnogo pomogli Rene Bitorajac i Tarik Filipović.

Što smatraš najvažnijim u svom poslu?

— Mislim da svaki iluzinoist mora stvarati svoj program, a ne oponašati druge. No, u Hrvatskoj mnogi iluzionisti baš to čine. Kao iznimke istaknuo bih Josipa Alajbega i Caspera. Program sam dugotrajno osmišljavao i smatram da sam napravio dobar show.

Razgovarao Adrian Auster