Trideset godina međunarodnoga društva za istraživanje jazza (IGJ) u Grazu

Trideset i prvom redovnom godišnjom skupštinom, održanom sredinom ožujka, zaokružena su tri puna desetljeća neprekidna i uspješna djelovanja Međunarodnog društva za istraživanje jazza u Grazu. Poznata u glazbenoznanstvenim krugovima njemačkoga govornog područja kao Internationale Gesellschaft für Jazzforschung (IGJ), odnosno u svijetu kao International Society for Jazz Research (ISJ), ta je institucija po svrsi svog postojanja i načinu djelovanja jedinstvena u Europi i jedna je od rijetkih u svijetu jazza te zbog toga zaslužuje pozornost i naše glazbene sredine.

Početak te institucije valja potražiti još daleke 1965, kad je u Grazu osnovan prvi Institut za jazz, koji će 1969. prerasti u Međunarodno društvo za istraživanje jazza i tako preduhitriti neke znatno kasnije osnovane slične institucije u kolijevci jazza, Sjedinjenim Američkim Državama. Podsjeća to i na činjenicu da je Zapadna Europa još na početku tridesetih godina postala avangardom u ozbiljnom poimanju i tretmanu američkoga glazbenog fenomena poznatog kao jazz. Knjiga Belgijanca Roberta Goffina Aux Frontiers du Jazz iz 1932. te do današnjih dana nenadmašene diskografije Francuza Charlesa Delaunaya, označavaju ozbiljan europski pristup jazz-glazbi u vrijeme kad je najveći dio Amerike jazz smatrao još crnačkim folklorom ruralnoga značaja (blues), ili pak drugorazrednom crnačkom kabaretskom zabavom za bijele u urbanim sredinama. Osnivači su se gracerskog Instituta za Jazz rukovodili prije svega znanstvenim pristupom fenomenu jazza, tretirajući ga, za razliku od većine europskih glazbenih akademija, konzervatorija i drugih glazbenoedukativnih pa i znanstvenih institucija, u istraživanjima na način kakav su imale i imaju druge, ozbiljnije glazbene sfere.

Među utemeljiteljima Instituta za Jazz, odnosno kasnijeg IGJ-a, bili su Friedrich Körner, poslije Hofrat za kulturu Štajerske i Alfons M. Dauer, glazbeni znanstvenik i etnolog, obojica docenti s Odjela za jazz Akademie für Musik und darstellende Kunst u Grazu. Rastom te institucije dolazi do popunjavanja znanstvenog kadra kao i do prvih gostovanja stranih jazz-stručnjaka koji su i svojim referatima počeli obogaćivati njezinu djelatnost. Tako među prvim gostovanjima bilježimo znanstvene priloge Janoša Gonde, tadašnjeg ravnatelja Fakulteta za jazz Konzervatorija Bartok Bela u Budimpešti i Ljubomira Doružke, jazz-publicista i diskografa iz Praga iz 1967. Teme su za ono doba bile zanimljive i nosile su nazive Jazz na Istoku ili Jazz iza željezne zavjese. Godine 1969. održan je u Grazu i prvi međunarodni znanstveni skup na temu Glazbena znanost i jazz. Bilo je predstavljeno petnaest referata, a sudjelovali su mnogi stručnjaci za jazz, teoretičari i praktičari iz mnogih europskih država i SAD. Djelovanje se IGJ-a širi poslije i na organizacije okruglih stolova na kojima se uz razne zanimljive teme razglaba i o sve važnijim problemima edukacije o jazzu na glazbenim akademijama i drugim odgovarajućim glazbeno-znanstvenim institucijama. U tim raspravama sudjeluju mnoga istaknuta imena: Alfons M. Dauer, Carl Herzog zu Mecklenberg, Dieter Glawitschnig, Ekkehard Jost, Ljubomir Doružka, Ernest Borneman, Pavel Blatny, Werner Fritsch, Friedrich Körner i drugi. Velik je također broj zemalja u svijetu s kojima IGJ preko glazbenih istitucija, arhiva, knjižnica i univerziteta održava stalne znanstvene kontakte, tu je niz europskih zemalja, Sjedinjene Američke Države, Kanada, Kostarika, Venezuela, Argentina, Malezija i Australija. U svibnju je 1969. u Veneciji održana osnivačka skupština Europske federacije za jazz (EJF), koja se posredovanjem svoje sekcije za istraživanja na polju jazza također priključuje IGJ-u, a na isti način čini to i niz poznatih jazz-publicista i specijaliziranih jazz-revija poput njemačkog »Jazz Podiuma« i drugih.

Prva je generalna skupština IGJ-a održana 1970. Za prvoga je predsjednika izabran Friedrich Körner, a iste je godine pokrenuto izdavanje godišnjaka »Jazzforschung«, koji izlazi redovito i neprekidno do danas, a u posljednjem 31. izdanju te edicije s naslovom Jazz Analyse, nalazimo niz referata s Petoga kongresa muzikologa jazza održanog u Grazu prošle godine. Sustavan je pregled povijesti IGJ-a u povodu dvadesetogodišnjeg postojanja institucije napisala generalna tajnica Elisabeth Kolleritsch, a nadam se da će biti autoricom i sljedećeg izdanja posvećena tridesetoj godišnjici. Zanimljivo je također zaviriti i u precizne popise članova IGJ-a proteklih godina, promjene imena i naziva institucija i članova iz kojih su nažalost nedavno brisana, ali ne i izbrisana, imena njemačkih stručnjaka za jazz Dietricha Schulza-Koehna i Joachima Ernesta Berendta, o čemu sam pisao u prošlim kolumnama. Postati članom IGJ-a i nije tako lako i jednostavno, valja se tijekom godina dokazati na polju istraživačkih i znanstvenih radova te drugih aktivnosti u ozbiljnu pristupu jazzu, a potrebne su i preporuke nekolicine članova IGJ-a, kojih u ovom trenutku ima dvijesto i dvanaest. IGJ se financira isključivo članarinom, a dobiva i skromnu pomoć Odjela za jazz Visoke glazbene škole. Prema riječima sad već višegodišnjeg predsjednika Franza Kerschbaumera nikakvih drugih prihoda nema, jer se IGJ bavi samo znanstvenim radom, a ne organizacijama koncerata festivala ili sličnim. Stoga ta ustanova i njezino djelovanje odašilju dojam stanovita, svakako opravdana, ekskluziviteta.

Mladen Mazur