Rušit ćemo i tajkunske vile

Rušit ćemo i tajkunske vile

Nitko ne zna koliko je bespravno sagrađenih objekata, a postojeća zakonska regulativa je takva da ne samo omogućuje, nego i potiče nepoštivanje zakona. Zbog političkih pritisaka, nerijetko iz samih vrhova bivše državne vlasti, onemogućavalo se izvršenje pravovaljanih inspekcijskih rješenja

S ministrom zaštite okoliša i prostornog uređenja Božom Kovačevićem razgovarali smo u sjedištu njegova novog ministarstva, u Ulici Republike Austrije 20. Ministrov ured bio je, kao što smo i očekivali, prepun zelenila, no ministar nas je iznenadio svojom najavom da će to zelenilo ukloniti. Poduzeće »Zrinjevac«, naime, naplaćuje iznajmljivanje sobnog bilja koje se nalazi u ministrovoj sobi, koju je naslijedio od ministra stanogradnje i prostornog uređenja, čak 7.000 kuna mjesečno. Naš razgovor je za jedan sat odgodio posjet financijske policije, koja istražuje malverzacije u bivšoj Upravi za zaštitu okoliša, sada integriranoj u novo ministarstsvo.

Kako ste se kao sociolog i bivši nakladnik, nakon svega što ste radili u dosadašnjoj karijeri, odlučili prihvatiti ovakav resor?

— Nisam imao velike mogućnosti izbora. Na osnovi ponuđenog ovo je za mene bilo najprihvatljivije rješenje.

Kako je LS, kao stranka koja je imala neke druge prioritete, odlučio prihvatiti taj resor i hoće li to u budućnosti utjecati na njegov program u smislu snažnijeg usmjerenja prema pitanjima zaštite okoliša i prostornog uređenja?

— Moram reći da je LS jedina od sada parlamentarnih stranaka koja je tijekom kampanje javnosti predstavila svoj program zaštite okoliša i dio programa Ministarstva je zapravo taj program, koji se u potpunosti usklađen i s izbornim programom šestorice.

Kako ste se po dolasku na dužnost prilagodili novom poslu i upoznali s novim resorom?

— Nije bilo lako, ali je bilo zanimljivo, i moram reći da je i dalje zanimljivo. Ovo ministarsvo odgovorno je za vrlo širok spektar djelatnosti. Tu je izdavanje građevinskih i lokacijskih dozvola za objekte od državnog interesa, rješavanje žalbi u drugom stupnju na lokacijske i građevinske dozvole, posao građevinske i urbanističke inspekcije te inspekcije zaštite prirode i okoliša te ono što je sada središnji dio ministartsva: zaštita prirode, zaštita okoliša i strategija održivog razvitka Hrvatske.

Znamo li da je za sve intervencije koje se vrše u prostoru, te određivanje trasa cesta, pruga, lokacija, energetskih objekata, neophodna primjena Zakona o prostornom planiranju, onda je jasno kolike su odgovornosti ovog ministarstva.

Nažalost, dosada je mnogo toga što zakoni propisuju bilo u potpunosti ignorirano, čak i od tijela državne vlasti. Jedna od zadaća ne samo ovog ministarstva, nego i cijele Vlade, je da ni državne institucije kao ni druge institucije i građani više ne krše zakone.

Smatrate li da je dobro što su zaštita okoliša i prostorno uređenje kombinirani u jednom ministarstvu i ima li za to primjera u inozemstvu?

— Mislim da je smještanje zaštite okoliša i prostornog uređenja u isto ministartsvo sretno rješenje. u nekim zemljama se ministarstva zovu slično kao i naše. U nekima su pojedine djelatnosti koje su danas u okviru ovog ministarstva razmještene po različitim ministarstvima. Embrio današnjeg njemačkog ministarstva zaštite okoliša nastao je unutar Ministarstva unutrašnjih poslova u vrijeme dok je ministar bio Hans Dietrich Genscher, prije nego što je preuzeo mjesto šefa diplomacije.

No, gotovo u svim zemljama, zaštita voda, koja je danas u djelatnosti Državne uprave za vode, je uvijek u ministarstvu zaštite okoliša i nadam se da će reorganizacijom državne uprave tako biti i u Hrvatskoj.

Kakvo ste stanje zatekli u vašem resoru nakon preuzimanja dužnosti?

— Kao što znate, ministarstvo u sadašnjem obliku nije postojalao, pa sam najveći dio vremena posvetio ustroju ministarstva. Sadašnje ministarstvo sastavljeno je iz većeg dijela bivšeg Ministarstva graditeljstva, prostornog uređenja i stanovanja te Državne uprave za zaštitu prirode i okoliša. Stanja u te dvije institucije doista su različita.

U bivšoj Državnoj upravi za zaštitu prirode i okoliša zatekao sam popriličan kaos koji je bio prvenstveno rezultat hirova tadašnjeg ravnatelja. Državna revizija, a ovih dana i financijska policija utvrdile su niz nepravilnosti u radu te Državne uprave.

Što se tiče Ministarstva graditeljstva, prostornog uređenja i stanovanja nalazi Državne revizije bili su pozitivni, ali na tom području zatekao sam drugu vrstu kaosa. Nitko ne zna koliko je bespravno sagrađenih objekata u Republici Hrvatskoj, a postojeća zakonska regulativa je takva da ne samo omogućuje, već i potiče nepoštivanje zakona. Zbog političkih pritisaka, nerijetko iz samih vrhova bivše državne vlasti, gotovo uvijek iz ureda župana, onemogućavalo se izvršenje pravovaljanih inspekcijskih rješenja. Jedna od zadaća ovog ministratsva, koju neće moći ostvariti bez suradnje s drugim ministarstvima, je razmotriti strategiju prostornog planiranja, donijeti sasvim novi zakon o prostornom uređenju, novi zakon o građenju i donijeti zakon o uređenje građevinskog zemljišta. To je sve povezano sa sređivanjem vlasničkih i katastarskih knjiga kao nužnom pretpostavkom pravne sigurnosti za bilo kakva investiranja.

Koje ste nove ljude doveli u Ministarstvo? Tko su vaši najbliži suradnici?

— Moj zamjenik je inžinjer graditeljstva Roland Žuvanić, pomoćnik za opću politiku zaštite okoliša Hrvoje Glavač, pomoćnik za zaštitu prirode dr. Ivan Martinić, pomoćnik za zaštitu okoliša je dr. Matija Franković a pomoćnik za prostorno uređenje Zlatko Uzelac.

Koliko ste zadovoljni njihovim radom i kako je proteklo ustrojavanje ministarstva?

— Zadovoljam sam suradnjom s njima. Ovo ministarstvo je tek ustrojeno, prvenstveno tri nove uprave. Trebalo je osmisliti djetanost ministratsva, opisati njegov djelokrug, napraviti uredbu u njegovom ustrojstvu i pravilnik i tek potom sam mogao napraviti raspored zatečenih ljudi. To zahtijeva mnogo truda i vremena, i moram reći da su svi suradnici osim tog posla vrlo uspješno obavljali i tekuće poslove koji se obavljaju u ministartsvu i obavili niz međunarodnih kontakata.

Koliko kao ministar možete utjecati na ono što se u vašem resoru radi na lokalnoj razini?

— Kako u kojem segmentu. Zakoni obvezuju i lokalnu upravu na određene korake u pogledu zaštite okoliša, a osobito na području prostornog planiranja. Sve općine, gradovi i županije moraju donijeti svoje planove prostornog razvitka. Ovlasti ovog ministarstva se svode na nadzor izrade tih planova, a budući da su sve inspekcijske službe objedinjene u ovom ministarstvu, jasno je da se djelovanjem inspekcije može ostvariti posredan utjecaj na djelovanje tijela lokalne vlasti.

Gdje vidite najveće probleme na području prostornog uređenja, s naglaskom na posljednjih deset godina?

— Posljednjih deset godina obilježeno je kaosom nastanku kojeg je u najvećem dijelu pridonio rat. No, ne mogu se svi uzroci sagledati samo kao dio ratnih stradanja, nego se mogu vidjeti i u politički neodgovornom i voluntarističkom ponašanju prijašnje političke elite. Bespravna gradnja uzela je maha. Županije, a zato su izravno odgovorni župani, uglavnom nisu donijele prostorne planove, kao ni općine, a mnoge to i ne mogu jer ne raspolažu ljudskim i financijskim resursima za to. Sve to rezultiralo je posvemašnjim neredom. Zbog toga će ovo ministarstvo predložiti da vrlo skoro tema stanja prostornog planiranja bude stavljena na dnevni red koordinacije za gospodarstvo Republike Hrvatske, a do kraja godine izradit ćemo i zakonske projekte koji bi trebali pridonijeti sređivanju stanja na tom području.

Gdje vidite najveće probleme na području ekologije u Hrvatskoj?

— Zapravo, ni u jednom segmentu zaštite okoliša nisu ispunjeni svi zahtjevi koji su predviđeni zakonima. Nema zadovoljavajućeg monitoringa, nema potpunog katastra zagađivača, pitanje odlagališta komunalnog otpada uglavnom je neriješeno. Spalionica otpada, koje ujedno mogu biti energane ili prizvođači sirovina za drugu proizvodnju i reciklaže gotovo uopće nema. Mnogi veliki gradovi nemaju riješena pitanja pročišćavanja voda. Ponegdje, a Zagreb je svakako najdrastičniji primjer toga, nalazišta pitke vode nisu na zadovoljavajući način zaštićena od utjecaja nekontrolirano odložena otpada, za što je najbolji primjer Jakuševac, na kojem se, doduše, sada nešto radi.

Mi ćemo do kraja ove godine napraviti strategiju prostornog razvitka i strategiju zaštite okoliša te akcijski plan zaštite okoliša u okviru kojeg će biti definirani prioriteti i rang njihove hitnosti. U kontaktu s brojnim međunarodnim organizacijama i predstavnicima pojedinih zemalja, kao i u okviru pakta o stabilnosti, mi smo ponudili neke projekte čije bi ostvarivanje moglo utjecati na poboljšanje stanja. Međutim, mnogo je posla pred nama i nadam se da će nam u idućim godinama biti na raspolaganju veća financijska sredstva nego ove godine.

Moram reći da stanje okoliša u Republici Hrvatskoj nije katastrofalno niti zabrinjavajuće, ali će uskoro postati ako se hitno nešto ne poduzme. Jedan od naših najvećih resursa su zalihe pitke vode. Voda, a osobito pitka, je jedan od najugroženijih svjetskih resursa. O tome se održavaju ministarske konferencije, poput nedavno održane u Den Haagu. Predstavnici brojnih zemalja su iskazali krajnju zabrinutost zbog nedostatka vode i nemogućnosti efikasne obrane od poplava i drugih nesreća koje vode mogu nanijeti. Nekoliko milijuna ljudi godišnje umire zbog nedostatka pitke vode. Hrvatska raspolaže količinama pitke vode u obnovljivim zalihama koje se obnavljaju brže nego što su građani Hrvatske u stanju potrošiti. No, trebalo bi ograničiti uporabu pitke vode samo na piće, a tehnološku vodu bi trebalo upotrebljavati na sve druge namjene. Na taj način bismo očuvali te zalihe koji bi u budućnosti mogli postati jedan od važnih izvoznih artikala.

U odnosu na sve zapadnoeuropske zemlje, a i na mnoge druge, Hrvatska raspolaže prirodnim ljepotama zaštićenim Zakonom o zaštiti prirode i brojnim zakonima o nacionalnim parkovima i parkovima prirode. Javne ustanove koje upravljaju tim parkovima trebaju biti osnažene i očuvanje tih resursa omogućit će uspješan razvitak turizma. Očuvanje podrazumijeva ograničenje prava na eksploataciju kako bi temeljni fenomen ostao jednako atraktivan i jednako vrijedan u pogledu biološke raznolikosti i po svim drugim kriterijima po kojima su, recimo, Plitvice došle na popis svjetske baštine UNESCO-a, uskoro će tamo biti i Kopački rit.

Koji su najveći zagađivači u Hrvatskoj i koje su potencijalne ekološke bombe u našem okruženju?

— Najveći zagađivači zraka su automobili, a Hrvatska mora što hitnije uvesti obaveznu kontrolu emisija svakog motora, te isključivati iz prometa one koji su u tom pogledu neispravni. Tek zatim slijede veliki zagađivači poput rafinerija, toplana i termoelektrana te kemijska industrija i divlja odlagališta otpada.

Jedna od opasnosti svakako je mogućnost incidenta u nuklearnoj elektrani Krško, no tamo se vodi vrlo strog nadzor, tako da prema svim dosadašnjim pokazateljima ta elektrana spada među najsigurnije u svijetu. Moguća zagađenja mogu vodama i zrakom doći iz susjednih zemalja. Poučan je nedavni katastrofalni incident ispuštanja cijanida u rijeku Tisu, što je zagadilo i Dunav. Posljedice potencijalnih industrijskih zagađenja mogu do Hrvatske doći iz Tuzlanskog bazena, kao i iz Slovenije u rijeku Kupu. No, i naši zagađivači na Savi i Dravi mogu utjecati na zagađenje u susjednim zemljama.

Jedan od velikih problema je zagađenje sjevernog Jadrana emisijama ponajviše iz industrijskih područja sjeverne Italija i uskoro će, nadam se, biti obnovljen rad tripartitnog povjerenstva Slovenije, Italije i Hrvatske koje bi trebalo pridonijeti rješavanju tog problema. Jadransko more ugroženo je s više strana. Jedna od najkritičnijih točaka je Kaštelanski zaljev. Tamo se, međutim, upravo realizira veliki ekoprojekt uz pomoć kredita međunarodnih financijskih institucija. na projektu rade Splitski vodovod i Hrvatske vode, a njegova vrijednost je veća od 100 milijuna dolara.

Je li po vašim spoznajama zrak u velikim hrvatskim gradovima opasan po zdravlje i je li situacija alarmantna?

— Podaci koje dobivamo ne ukazuju na alarmantno stanje, no moram reći da je sustav mjerenja čistoće zraka sasvim nezadovoljavajući. Mislim da ćemo u najskorijoj budućnosti poduzeti korake za izgrađivanje efikasnijeg sustava monitoringa čistoće zraka. Povremeno izvršena kvalitetna mjerenja pokazuju da u svim velikim gradovima u Republici Hrvatskoj zagađenja zraka dostižu zabrinjavajuće razmjere. To se odnosi na Zagreb, Sisak, Kutinu, Osijek, Split i Rijeku, dakle gotovo na sve velike gradove i industrijska središta. Primjerice, u Sisku je radila ne samo željezara, nego i u pogledu standarda zaštite okoliša potpuno neprihvatljiva Inina rafinerija. Sličnih problema ima i riječka termoelektrana kao i tamo smještena rafinerija.

U kojim nevladinim organizacijama vidite ozbiljne partnere?

— Zasada u svim organizacijama registriranim za zaštitu prirode i okoliša. Mi s njima upravo uspostavljamo suradnju, a koje su doista ozbiljni partneri ustanovit ćemo tijekom suradnje. Zasada smo svim organizacijama kojih se to tiče poslali nacrte prijedloga zakona o proglašavanju pojedinih područja parkovima prirode ili nacionalnim parkovima i na temelju studioznosti njihovih primjedaba i na temelju činjenice hoće li uopće dati svoje primjedbe izgrađivat ćemo svoja stajališta o njima.

Moram reći da sam vladinom uredu za udruge koji raspoređuje sredstva za financiranje nevladinih organizacija, pa tako i onih koje djeluju na području za koje je zaduženo moje ministarstvo, uputio pismo u kojem sam predložio da presudan kriterij dodjele sredstava bude kvaliteta ponuđenih programa, a ne samo vrsta registracije pojedinih organizacija. Lokalne organizacije dosad su bile isključene iz mogućnosti dobivanja tih sredstava koja dodjeljuje država. Budući da je svako djelovanje na području zaštite okoliša koje mogu izvoditi naše nevladine organizacije po svojoj prirodi lokalno, mislim da ne treba raditi diskriminaciju na temelju vrste registracije. Sve nevladine organizacije uglavnom slijede temeljni zaštitarski moto: Misli globalno, djeluj lokalno.

Strahujete li da će razvoj turizma dovesti do devastacije jadranske obale, kako po pitanju zaštite prirode tako i po pitanju prostornog uređenja?

— Turizam sa sobom uvijek donosi opasnosti za stanje okoliša. S druge strane, turizam je jedna od naših najvažnijih gospodarskih grana. Treba pronaći mjeru. Da bi se turizam mogao razvijati neophodno je izgraditi prometnice, osigurati opskrbu energijom, izgraditi smještajne kapacitete, benzinske pumpe, a s druge strane, da bi turisti imali razloga dolaziti u Hrvatsku, treba sačuvati naše prirodne ljepote. Zadaća ovog ministarstva je da, koristeći se instrumentima prostornog planiranja, i kriterijima zaštite prirode i okoliša, osigura kompromis: zadovoljavajući zaštitu postojećih prirodnih vrednota, unapređenje onih koje su dosad bile zanemarene ili ugrožene i, s druge strane, osigurati da se turisti ne osjećaju kao na području velikih zabrana, već kao na području na kojem se može uživati.

Uvjeren sam da ćemo u suradnji s Ministarstvom turizma, kao i županijama na čijem se području odvija najveći dio turističke aktivnosti, uspjeti postići kompromisna rješenja.

Kako riješiti rastući problem povećanja stanovnika Zagreba. Treba li se Zagreb po Vašem mišljenju širiti, u kojem smjeru i kako?

— Najbolji način je osigurati investiranje i u područjima Hrvatske koja su u tom pogledu bila zanemarena, posebno u područjima od posebne državne skrbi. Time bi se otvorila nova radna mjesta i povećala motivacija ljudi da tamo žive. S druge strane, određene mjere politike prostornog planiranja kao i osiguravanja gotovo svih danas potrebnih elemenata društvenog standarda zajedno s ostvaranjem novih radnih mjesta pridonijet će smanjivanju pritiska na stanovanje u Zagrebu. Ako netko bude mogao bolje živjeti izvan Zagreba nego u njemu, pretpostavljam da će otići tamo.

Ključna je mogućnost zapošljavanja i za poduzetnike, mogućnost ostvarivanja profita. Cijene poslovnih prostora, cijene zemljišta, pa nerijetko i cijene radne snage izvan Zagreba su manje nego u Zagrebu. Troškovi poslovanja su manji i to bi za poduzetnike uz olakšice koje je vlada već najavila trebali biti dostatni motivi da upravo tamo investiraju i na taj način omoguće urbani, gospodarski i civilzacijski razvitak tih uglavnom zapuštenih i devastiranih područja Republike Hrvatske.

U najljepšim dijelovima Zagreba i njegovoj okolici nikle su brojne tajkunske vile od kojih su mnoge projektirane i sagrađene mimo svih estetskih i urbanističkih kriterija i građevinskih dozvola. Hoće li se Vaše ministarstvo zadovoljiti zaustavljanjem takvih pojava ili će se ići na to da se ti objekti pokušaju uklopiti u planove ili pak ruše?

— Bespravna gradnja, koja se nerijetko odvijala pod izravnom zaštitom moćnika bivše vlasti, jedan je od najkatastrofalnijih dijelova naslijeđa koji su nam ostavili. Bespravnu gradnju treba podijeliti u dvije skupine: zatečenu bespravnu gradnju i onu koja se sad odvija ili planira. Što se tiče ove druge, poduzet ću sve mjere da se onemogući bespravna gradnja. Što se tiče već zatečene bespravne gradnje, u onim slučajevima kad su posljedice za okoliš, prostor i sigurnost ljudi očito takve da se ne mogu ignorirati niti ublažiti, poduzet ćemo mjere rušenja objekata.

Jedna od prepreka na putu ostvarivanja programa izvršenja rješenja građevinske inspekcije su financijska sredstva kojih u ovogodišnjem proračunu nema u dostatnom iznosu. Međutim, mi ćemo i ovih dana otpočeti s rušenjem najistaknutijih primjera potpunog bezakonja u izgradnji. Prva u nizu bit će sedmerokatnica izgrađena u Gračanima bez ikakvih dozvola.

Dakle, idete na rušenje i tajkunskih vila i dvoraca?

— Teško je zamisliti da sedmerokatnicu u Zagrebu izgradi netko tko nije izuzetno bogat.

Kako ocjenjujete najkontroverznije urbanističke i arhitektonske zahvate u samom Zagrebu, od Cvjetnog trga, Medvedgrada do Maksimirskog stadiona i drugih projekata?

— Osnovni problem je nepostojanje odgovarajućih planova, tako da su vlasti, ne samo u Zagrebu, na temelju svojih diskrecijskih ocjena dopuštale da se ostvaruje ona ili ova investicija. Zagreb je prepun primjera bespravne gradnje ili gradnje koju su investitori i lokalne vlasti zakonski opravdale, ali koja nema svoje estetsko ni funkcionalno opravdanje. »Čovjek i prostor« i druge publikacije navele su niz primjera barbarskog korištenja prostora u gradu Zagrebu. Izravnu odgovornost za takvo stanje snose gradske vlasti, ali rad građevinske inspekcije odnedavno je u potpunoj odgovornosti ovog ministarstva i učinit ću sve da najavljeno uklanjanje bespravno sagrađenih objekata uvjeri sve druge koji to namjeravaju učiniti ili su započeli s tim da im se to ne isplati raditi. Objekti će biti uklonjeni, a troškove će snositi investitori.

Želim naglasiti da ako projektanti sudjeluju u realizaciji bespravno sagrađenih objekata mogu izgubiti dozvolu za projektiranje i učinit ću sve da tako i bude.

Moram reći da nije realno da se ruši sjeverna tribina Maksimirskog stadiona, kako što nije realno ni da se ruši termoelektrana Plomin. Ono što mi možemo napraviti je da ubuduće bez ostvarivanja svih zakonskih pretpostavki i gospodarskih posljedica ne dođe do gradnje takvih objekata.

Hoće li biti pokrenuta odgovornost pojedinaca koji su devastirali najljepše dijelove grada Zagreba?

— Mislim da, s obzirom na nepostojanje prostornih planova, mogućnost za utvrđivanje odgovornosti, osim za bespravnu gradnju, nisu baš velike. No, u Zagrebu postoji mnoštvo indicija o korupciji, o tome da su neki projektanti bili povlašteni u odnosu na druge, da su neki investitori bili povlašteni i da se neke investitore ucjenjivalo da će dobiti odgovarajuće dozvole ako odaberu odgovarajuće projektante ili ako nekim službenicima daju mito. Zasad raspolažem samo indicijama, ali vjerujem da će neke od tih indicija biti popraćene i dokazima.

Jeste li upoznati sa statusom i stanjem u Gradskom zavodu za planiranje i Gradskom zavodu za zaštitu kulturne i prirodne baštine?

— Stanje u prostoru glavnog grada jasno pokazuje da Zavod za planiranje nije učinio sve ono što je trebao učiniti.

Što se tiče Zavoda za zaštitu spomenika kulture, ni on se u svom dosadašnjem radu nije proslavio. Cijelo središte Zagreba je zaštićeno područje i sasvim je nejasno temeljem kojih kriterija su odobreni neki zahvati u prostoru, a zašto neki drugi zahvati, koji su bili skromniji od ovih poduzetih, nisu odobreni.

Jasno je da će u okviru analize stanja u prostoru u Hrvatskoj biti potrebno napraviti detaljniju analizu stanja u Zagrebu nego što je ja sada mogu iznijeti.

Već sam rekao da će ovo ministartsvo pitanja prostornog planiranja staviti na dnevni red vladine koordinacije za gospodarstvo i time inicirati bitno poboljšanje stanja u prostoru i izvršavanje obveza županija za izvršavanje prostornih planova. Još nijedna županija nije donijela taj plan, pa tako ni grad Zagreb. Rok je istekao 31. prosinca 1999. Na nedavnom sastanku s pročelnicima županijskih zavoda dobili smo pregled očekivane dinamike donošenja tih planova. Planovi se ne donose nerijetko i zbog sukoba lokalnih političkih interesa, kao i zbog nedostatka odgovarajućih koncepata razvoja tih županija. Neke odluke o prostoru su posljedica sukoba različitih političkih volja koje nisu utemeljene niti na općeprihvaćenim kriterijima prostornog planiranja niti na odgovarajućim procjenama gospodarskog interesa, niti na uvažanju općeg interesa kao okvira u kojem bi trebale raditi sve državne institucije.

Jug Zagreba je desetljećima rađen stihijski bez pravih urbanih sadržaja. Što namjeravate poduzeti da se stanje po tom pitanju poboljša?

— To je pitanje u izravnoj nadležnosti gradskih vlasti. Moje ministarstvo može pomoći koristeći se svojom ovlašću da odobrava prostorne planove. Kako će na pregled doći prostorni planovi županija, doći će i prostorni plan grada Zagreba. Važno je da se prilikom donošenja tih planova uvažavaju zakoni, interesi građana i koncepcije gospodarskog, prometnog i kulturnog razvitka. U pogledu svake od tih komponenti postoje stanovite nedorečenosti koje su otvarale prostor za beskrajan, gotovo nezamisliv i po posljedicama katastrofalan politički voluntarizam. Mi ćemo nastojati uvesti red, ali bez suradnje cijele vlade, za što sam uvjeren da će biti osigurano, i bez suradnje lokalnih vlasti takve zamisli neće biti ostvarene.

Bitna otežavajuća okolnost u pogledu prostornog planiranja jesu nesređene zemljišne knjige. Bez rješavanja vlasničkih odnosa nije moguće poduzimati zahvate u prostoru. To je jedna od zadaća koju ćemo zajedno s drugim ministarstvima i uz financijsku pomoć iz inozemstva uspješno riješiti.

Koliko može biti značenje novog Muzeja suvremene umjetnosti za daljnju europeizaciju Zagreba te smatrate li da bi do projekta trebalo doći međunarodnim natječajem? Može li Zagreb postati novi Bilbao?

— Zagreb je kao mjesto produkcije umjetničkih vrijednosti nedvojbeno nadišao Zagreb kao turističko odredište i Zagreb kao gospodarsko središte. Drugim riječima, na umjetničkoj karti svijeta, ne samo u pogledu likovnih umjetnosti, nego i u pogledu glazbe i kazališta, Zagreb je znatno važniji nego na gospodarskoj i turističkoj. To dosada nije bilo na odgovarajući način valorizirano.

Muzej suvremene umjetnosti svakako bi bio jedna potvrda takvog, nedvojbeno zasluženog visokog statusa grada Zagreba. Ovo ministarstvo nije izravno odgovorno ni za odabir lokacije ni za odabir projekta, no koliko mi je poznato, u umjetničkim krugovima sam natječaj i odabir projekta izazvali su prijepore. Meni se čini da se prilikom raspisivanja natječaja nisu u dovoljnoj mjeri uvažavale primjedbe zainteresiranog dijela javnosti. To je općenita značajka prostorne politike, ne samo u gradu Zagrebu, već u Hrvatskoj u cjelini.

Mi ćemo, ponajprije promjenom zakona i insistiranjem na striktnom poštivanju zakona povećati stupanj demokratičnosti u donošenju odluka u okviru politike prostornog planiranja i prostornog uređenja. Mislim da su drugi, ponajprije arhitekti ali i likovni umjetnici pozvaniji davati ocjene tog projekta. Političari, na koncu, donose odluke, ali one se trebaju donositi na temelju uvida u različite aspekte problema, a svakako oni koji su najneposrednije zainteresirani, prostorni planeri i umjetnici moraju biti konzultirani.

Projekti obnove Cvjetnoga trga, Britanskoga trga, Trga Burze nisu na odgovarajući način procjenjivani ni recenzirani, kao ni prilikom postavljanja Marulićeva spomenika ispred zgrade bivše Sveučilišne knjižnice. Sve to pokazuje da je i u urbanizmu u Zagrebu bila na djelu beskrajna politička bahatost. Ona je kažnjena izborima za Sabor i nadam se da birači na idućim parlamentarnim izborima neće imati slične povode da glasuju protiv aktualne vlasti kao što su imali vrlo snažne gospodarske, socijalne i urbanističke motive za smjenu vlasti na proteklim izborima.

Razgovarao Zlatko Vidačković