Pjesnik u vlastitu izboru
Zvonimir Mrkonjić, 6. lipnja 1938, Split
...
Moje more dragu gleda
Draga meni more zove
Valima se ruku love
More joj se s nogu ne da
Pučinu svu otplivala
Vidjelo je more cijelu
Salijetalo tako bijelu
Bijelu voćku vrhu žala
Od žudnje joj šapćem lude
Daj mom moru nek ti bude
Ma ga nemoj voljet više
U dnu dlana nek ti diše
Nek se tebi moru čude
Nisu li te želju znali
Kad su pali
Dragom mojom razdragani
Kad su stali more dani
Kad su sjali
Žalima nesebeznani
Il već niste more vali
Sedamdesete, poetika
Nema spasa,
idu vam ususret,
pa već iz daljine od dvadesetak koraka dovikuje:
Hej ti tamo, ti materina,
da, ti,
stani tu ili ću ti promijeniti lični opis,
što se prčiš kad ti na čelu piše tko si, što si,
samo se ne pravi da me nisi primijetio,
mogao bi manje dizati nos,
znamo se mi dobro,
što misliš, da si sam na svijetu,
gdje gori, kud si navro,
ponašaj se bar jednom kao ljudsko biće,
kad ti se netko obraća, red je da ga saslušaš,
što čekaš, učini već nešto,
ako već ne znaš ljudski,
opali me barem dobro nogom u dupe,
ajde, stari, daj mi cigaru,
pa ću ti ispričati sve
što sam im rekao o tebi.
Geleri
Neki geleri lete još iz prošlog rata. Svakako to je onaj koji pratim rečenicom kao jednu od ratnih pojava kakve sam najbolje upamtio. Ono što u mom gradu nije bilo srušeno od saveznika, koji i u ovom ratu nastavljaju točno ondje gdje su stali, bilo je osuto s bezbroj brazgotina gelera. Često mi se činilo kako bi bilo bolje da je sve srušeno, nego da je sve tako naruženo. Griješio sam priželjkujući novi vrli netaknuti svijet umjesto onog načetog, ali koji je izdržao. Kao da u takvoj ruševini ne živim i danas. Ukoliko se geler, zaboravim li ga podržavati u lijetu, konačno ne sukobi sa mnom.
Agramer so net
Tagblatšpicl
vunderkind.
Zicflajššnicl
farbenblind.
Cušpajzšmuk
iberšpant.
Špiglfuk-
liferant.
Cimerfraj,
nahtbeštek,
kupleraj.
Anzihtsšpek,
kunstpicaj-
zla, šturmunddrek.
Izbori 1982.
četiri happeninga
čitati parole
ići gradom
rastavljati parole na sastavne dijelove
ići gradom
birati između tako dobivenih dijelova
ići gradom
stvarati od dijelova nove parole
ići gradom
uzimati tako dobivene parole
ići gradom
rastavljati parole na sastavne dijelove
ići gradom
birati između dobivenih dijelova
ići gradom
stvarati od dijelova nove parole
ići gradom
postupati na rečeni način
ići gradom
sve dok se opet ne dobiju početne parole
ići gradom
izabirati oblake
čekati povoljan vjetar
na prikladne oblake projicirati parole
čekati povoljan vjetar
pamtiti riječi koje se gube
čekati povoljan vjetar
praviti umjetne oblake projicirati parole
praviti umjetni vjetar
projicirati
pamtiti oblake
pamtiti vjetar
pisati parole po zidovima
prelaziti ulice pišući po kolniku
osvajati parolama nove i nove površine
zatim hodati po parolama
dobro ih utabati
pišući zidati nove zidove
probijati nove ulice pišući
pisati hodati zidati
hodati zidati pisati
pisati parole
po mogućnosti nekoliko decenija prije
puštati ih zatim da blijede
do neprepoznatljivosti
pisati ponovo preko starih slova iste parole
po mogućnosti nekoliko decenija poslije
rekonstruirati slovo po slovo
riječ po riječ rekonstruirati
do neprepoznatljivosti
pisati parole
po mogućnosti prije i poslije
dokle god bude raspoloživih snaga za vršenje te radnje
do neprepoznatljivosti
vršilaca
Poputnica Tonku Maroeviću
Čejad o' cekina, čejad o' portuna,
Čunka o' krakuna, čakija za škina,
A sve o' morbina, buna o' salbuna,
Mrvo Salamuna, dušo moja fina;
Poju grdelina čuvaj se kantuna,
Nisi sol cukunâ, ni svrj sike pine,
Za kurbinog sina žunta o' pržuna
Kada te Fortuna gleda iz kažina.
Nemoj mile-lale, nemoj stani-pani,
Arija te rani, mužika ti skale,
Zvizda je na bale, boje se ne zanit,
O moj šesni zanni, nemoj fortunale
Štucigat u žvale, buzdo nedoklani,
U snige o' lani itni krnjevale.
Kvrgićeva preobrazba
Taj trošni kaputić tvoga Mockinpotta,
iz predstave nošen u predstavu, slikom
kazuje svu slavu ljudskoga života,
istina je, više šaptom nego vikom.
Tebi je taj bijedni, pohabani kaput
postajao plaštem i ozračjem sjaja.
Tek trošenje sámo ponio si nŕ put
iz scene u scenu kao sjenu raja.
Dospiješ li i ti do dragoga Boga,
kad već ne treba ti trapljenje ni joga
a niti da vječnost ičim te svojata,
moći ćeš pokazat, mjesto ine nošnje,
ko spomenik svoje bajoslovne trošnje,
golu kožu, cimer glumačkog zanata.
Zvonimir Mrkonjić
Klikni za povratak