Pantovcak kao sudbina

Treba sagraditi objekt koji će dominirati nad vizualno osiromašenom okolinom i osiromašenom arhitekturom i biti poticaj drugima da grade na suvremeniji način da bi grad krenuo u novo stoljeće

Natječaj za novu zgradu Muzeja suvremene umjetnosti u Zagrebu koji je proveo MSU zajedno s društvom arhitekata i nekim drugim institucijama nažalost nije rezultirao objektom na kojem se u Muzeju radilo više od trideset godina. Postojalo je nekoliko faza, pa i projekata, počevši od radova Vjenceslava Richtera i Gruje Golijanina šezdesetih godina. Nakon toga ozbiljno se počelo raditi na projektu nove zgrade Muzeja i na uvjeravanju šire javnosti, kao i državnih institucija, ministarstava i grada o potrebi da se takav muzej sagradi, sve dok nije konačno bio prihvaćen, barem u načelu, zahtjev ministra Biškupića da projekt za MSU rezultira gradnjom.

Nažalost, bilo je odlučeno da natječaj bude nacionalni s uvjerenjem da u Hrvatskoj imamo dovoljno dobrih arhitekata. Mi ih i imamo, ali ovaj natječaj to nije pokazao. Natječaj je dobio student arhitekture Franić. Slažem se s prof. Radovanom Ivančevićem koji je istupio iz žirija zato što natječaj nije bio međunarodni, kao i s najavom novoga ministra kulture Antuna Vujića da će se projekt preispitati.

Po mom mišljenju ne odgovara ni odabrana lokacija ni objekt, jer je predaleko od središta grada. Prijedlog koji je prihvaćen neće moći dominirati nad okolinom u kojoj će se naći. Zasjenit će ga i zgrada Ine u susjedstvu. Prema izjavi arhitekta, materijal fasade još se ne zna, a vjerojatno će to biti aluminij. Takvo bi rješenje utopilo objekt u ružni okolni prostor iz vremena socijalizma, a ako je riječ o aluminijskim oplatama, muzej će biti nalik ružnim zgradama u Trnskom.

Zanimljivo je da su stručnjaci MSU prihvatili tu lokaciju, iako su prije toga bili protiv Vile Zagorje, koju je bivša Vlada bila spremna dati Muzeju suvremene umjetnosti. Anđelko Runjić nam je tada rekao da bi nam dao zgradu, ali da je bolje dogovoriti se s novom Vladom. Tada se mislilo da je Vila Zagorje predaleko od središta grada iako pruža fantastične mogućnosti za nadogradnju novih objekta, a mogao bi se napraviti i prostran park skulpture u parkovima i šumama koje ga okružuju.

Kao bivši direktor dugo sam se bavio pitanjem na kojem mjestu treba sagraditi objekt koji će dominirati nad vizualno osiromašenom okolinom i osiromašenom arhitekturom i biti poticaj drugima da grade na suvremeniji način da bi grad krenuo u novo stoljeće. Tu treba velike hrabrosti i čeka nas veliki posao koji ne može obaviti mala skupina ljudi. U projekt treba uključiti i međunarodne ustanove i stručne organizacije koje se bave problemima izgradnje muzeja ili koncipiranja njihova izgleda. Potrebni su i donatori, patroni. Nije u pitanju samo izgradnja objekta nego treba popuniti funduse djelima domaćih i inozemnih autora.

Na tribini koju je održala Akademija moderna iznio sam slične primjedbe. Ne smatram da moramo imati objekt poput Bilbaa, ali trebamo nešto specifično za Zagreb, muzej koji bi napravio prodor u svjetsku javnost. Jer, tko je razmišljao o Bilbau dok tamo nije bilo novoga muzeja?

Zagreb želi biti metropola, a za to ima i mogućnosti i ugled od šezdesetih godina 20. stoljeća, samo mu nedostaje arhitektura koja bi ga predstavila u Europi. Danas kao atrakcije pokazujemo austrougarske objekte, a u posljednjih stotinu godina nije bio sagrađen nijedan muzej. Stoga je izgradnja Muzeja suvremene umjetnosti najveći umjetnički izazov Vladi i cijeloj Hrvatskoj.

Marijan Susovski, muzejski savjetnik MSN