Opiranje otuđenoj moći

Stribor Uzelac Schwendemann, Rodna gruda, Novi »Brodski list«, Slavonski Brod, 1999.

Najveća kušnja koja se knjigama političke problematike može dogoditi jest da ih zatekne doba prevrata. Ono što je bilo pisano uzvodno, s moralnim jamstvom rizika, odjednom, pod mliječnom rasvjetom iz laboratorija brzog zaborava, može se pričiniti gotovo lakim štivom. Ono što je pak bilo naciljano naizgled lako i nizvodno može se otkriti kao opasna vidovitost koja će svoj rizik steći naknadno, ali ne manje temeljito.

Upravo to dogodilo se knjizi Stribora Uzelca Schwendemanna Rodna gruda. Izašla u Slavonskom Brodu 1999. godine, prije izbora, doživljava svoj put u svijet nakon njih — kad, naizgled, pogodak odaslan u živo retrospektivno dostiže tijelo mrtvaca.

Stribor Uzelac Schwendemann diplomirani je politolog (svojedobno predsjednik Hrvatskog politološkog društva) i političar koji je počinio »karijerno samoubojstvo«. Obnosio je visoke funkcije u socijalističkoj Jugoslaviji (tajnik Ustavne komisije Hrvatskog Sabora, šef kabineta predsjednika Sabora, konzul u Lyonu...). 1985, sa četrdeset i dvije godine, prekinuo je, kako sam kaže: zgađen, svaki takav državni angažman i vratio se u mali uzorak, na »rodnu grudu«, u Slavonski Brod, na intenzivirani izazov »ovdje i sada«: »...Kao što sam ušao u svijet Jakova Blaževića, tako sam i izašao. Iznenada. Trinaestog veljače 1985. godine javili su mi da mi je umro otac. Možda je ta čudna atmosfera bliske smrti imala utjecaja na moju prijeku i definitivnu odluku, da kukavički izvršim karijerno samoubojstvo. Da prekinem to vječno veslanje u čamcima kojima drugi kormilare. Da konačno izaberem posao, koji će biti ispod, a ne na nivou ili iznad mojih mogućnosti. Da se zaronim u pejsaž grada u kojem sam proveo bezbrižno djetinjstvo i mladost. Da pustim oči da gledaju ono što su davno vidjele, a dušu da se raduje bez žaljenja i nade, ravnodušna prema prošlosti i prema budućnosti. Da otkačim svoj vagon iz jureće kompozicije i smirim se u sada i ovdje. Na nekom spokojnom, zapuštenom i zatravljenom brodskom kolosijeku...«.

Po dolasku u Brod započinje život koji je bliži svemu nego miru i spokoju. Osniva, među ostalim, prvi nezavisni lokalni list u osamostaljenoj Hrvatskoj — Novi »Brodski list«. Istražuje građansku povijest Broda, utemeljitelj je nevladine udruge civilnog društva »Lice mira« — Centar za kulturu mira i ljudska prava. Tekstovi u ovoj knjizi objavljeni su u proteklih pet godina pretežno u Novom »Brodskom listu«.

Navedeni lirski odlomak ne bi trebalo da zavara o pravoj naravi knjige. Ona je oštro, izravno, bespoštedno suočavanje s našom najnovijom povijesti, s povijesti u nastajanju. Ona prati suvremenu fazu barbarizacije hrvatske zemlje, u procesu koji traje od Austrougarske do HDZ-ova režima. Provincija u tom smislu pruža povlaštene vizure, jer je stilizirana, to jest karikira, do maksimalne razaberivosti. »Volja joj (provinciji, op. p.) najradije bira već izabrano.« Ta će se rečenica pokazati okvirom u koji na kraju staje cijela Hrvatska. Umjesto »barbara koji stalno spašavaju čovječanstvo njegovih prezrelih stanja«, stari socijalistički režim srušili su »komunististički mutanti i konvertiti«. Tako »ljudi od jučer, stilom i metodama od prekjučer, oblikuju naše sutra«. A »povijest je uzaludna učiteljica, čak i tamo gdje je prezaposlena«.

Rat i njegova pozadina, veliki pomaci i male sudbine, politička svakodnevica i njezini protagonisti, tema političkog preodijevanja, kritika vladajućeg režima i nedorasle oporbe, visoka socijalna osjetljivost (koja proročanski najavljuje kontinuitet socijalne neosjetljivosti), netom iščezli povijesni likovi poput Blaževića, Stepinca, (sad već) Tuđmana, oni davniji poput Josipa Stadlera, oni sasvim prisutni poput Račana, Budiše, Tomca... — čine ovu knjigu intrigantnim i nepreskočivim svjedočanstvom, koje će samo dobivati na vrijednosti. Odbijanje svakog klišeiziranog suda donosit će Striboru Uzelcu Schwendemannu samo nove neprijatelje i nove štovatelje. Njegov pucanj naime nije se vratio mrtvacu. On stalno leti i pogađa, jer se odnosi na vječno vraćanje istog.

Knjiga Stribora Uzelca Schwendemanna rafinirani je literarni proizvod. Njegove jezgrovite, aforistične formulacije neodoljive su za citiranje. Veliki rasponi od »trivijalizacije« do visoke stilizacije doprinose dinamici teksta. Na podlozi vlastitog ranjivog života, koji uranjajući u protočno uračunava i faktor svoje moguće greške, Stribor Uzelac Schwendemann, rekavši već mnogo i o vremenima koja dolaze, stoji pred onim što je trajni izazov njegova angažmana — opiranje otuđenoj moći.

Željka Čorak