Mačka na roštilju

Mačka na roštilju

Performance Minx Grill, (alter ego spisateljice Jane Graham), klub SC-a, 16. ožujka

U najmanju je ruku zanimljivo što smo u prostoru Studentskoga centra imali priliku uživo vidjeti onaj dio ženskoga tijela zbog čijeg je spominjanja prošle godine odatle izbačen književni časopis »Libra«. Mijenjaju li se to možda vremena? Ne, nego upravu ove cijenjene institucije koju već dulje vrijeme potresaju skandali obuzima panika: nakon što su godinama revno praznili prostore svoje Kuće od svih oblika kulture, ravnatelj Protuđer i ostali sinekurci sada, ostavši bez političke podrške, bezglavo traže bilo kakve kulturne sadržaje koji bi mogle spasiti njihove sinekure.

Tako je, zahvaljujući smanjenim mjerama opreza i povoljnoj političkoj klimi, Marko Vuković iz Attacka uspio u Studentski centar dovesti englesku striptizetu/performericu/spisateljicu Jane Graham, poznatu i pod umjetničkim imenom Minx Grill, koja je, uz ovacije razdragane publike, potpuno razotkrila svoje tijelo, ali i licemjerje vodećih ljudi SC-a. Sudeći po onome što su posjetioci te večeri mogli vidjeti, studentsku kulturu čekaju bolji dani.

Žene na rubu kazališnih dasaka

One koji/e su bili/e na Eurokazu '97. Minx Grill je mogla podsjetiti na Annie Sprinkle, još jednu 'ženu s ruba' na kazališnim daskama: zajednička im je naglašena autobiografičnost i poprilična doza (samo)ironije. Annie Sprinkle je dakako nešto radikalnija, no ona je ipak porno zvijezda. Minx Grill se pojavljuje u dvostrukoj ulozi (riječi »dvostrukost« i »uloga« u čitavoj su priči vrlo bitne) — kao striptizeta i stand-up komičarka. Očigledna neuobičajenost ženskog sufiksa u ovom zanatu naravno nije slučajna, jer Minx Grill je dvostruko marginalizirana: kao žena u »muškom svijetu« i kao žena u industriji muške zabave. Njezina je kulturna djelatnost zato prirodno subverzivna — pozicija nijemog seksualnog objekta iskorištena je da bi se o toj poziciji progovorilo — radi se, dakle, o savršenoj parodijskoj strategiji koja opravdava i mali teorijski intermezzo: Linda Hutcheon tvrdi da je upravo parodija tipična diskurzivna strategija marginaliziranih skupina — npr. žena i homoseksualaca. Parodija im omogućuje da govore kroz dominantan diskurs — što je neophodno da bi ih se uopće čulo (žena u ulozi striptizete) — ali se taj diskurs pomoću parodiji inherentne ironije istodobno potkopava (striptizeta koja priča o svom poslu, tj. postaje stand-up komičar/ka) i omogućuje marginaliziranima da progovore 'svojim' glasom te osvoje svoj dio diskurzivnog prostora. I, da se vratimo u područje prakse, dok je Annie Sprinkle sklona direktnom feminističkom aktivizmu, Minx Grill se u svom nastupu oslanja isključivo na ironiju, kloneći se u svojim anegdotskim kazivanjima izravnih poziva na Žensko Oslobođenje — ona dakle i svojim govorom više pokazuje nego što kazuje, ali to, napokon, i priliči jednoj striptizeti.

O »striptizeti« i »striptizu« ovdje treba govoriti pod navodnicima, jer radi se o dekonstruiranju jedne društvene (i rodne, dodali bi kulturni kritičari) uloge. Minx Grill je karikatura striptizete; pretjerana šminka i ogromna platinasta perika naglašavaju artificijelnost i ne-osobnost posla kojim se bavi — ona je konzumentski proizvod, roba a ne osoba. Postupno svlačenje (strip-) koje se odvija za vrijeme nastupa ne dovodi ni do kakvog vrhunca, već prije antiklimaksa (-tease, tj. uzbuđenje, izostaje). Striptiz se od skidanja odjeće pretvara u skidanje maske. Ogoljavanje, kao i sam čin ogoljavanja bi nam ovdje moglo poslužiti kao centralna metafora: ono se odvija i u gesti (tijelu) i u govoru (tekstu). Upravo pozicija govora iz vlastitoga iskustva omogućuje da Minx Grill do kraja predstave postane Jane Graham, jer autobiografija — ili metoda, doslovce, vlastite kože — ukazuje na lice pod maskom, ili na tijelo iza teksta.

Frka s preponama

Sve to, naravno, nije izgledalo tako teorijsko-tehnološki suhoparno. Minx Grill svoju ulogu komičarke igra profesionalno, ali i krajnje nepretenciozno, te time pokopava uobičajenu predrasudu o tome kako je ženska osviještenost proporcionalna feminističkoj neduhovitosti. Usprkos jezičnoj barijeri — ako o engleskom jeziku više uopće možemo govoriti na taj način — atmosfera je bila opuštena i svi su se dobro zabavljali, čak i tip iz publike kojem je Minx Grill sjela u krilo i — demonstrirajući neke od tajni zanata — namazala mu prepone pjenom za brijanje, ne skinuvši mu prethodno hlače.

Za brijanje je, znači, Studentski centar spreman, što zaista predstavlja iznenađujuće pozitivnu promjenu. Da Klub SC-a zaista može funkcionirati kao klub uvjerljivo je pokazala i Jane Graham. Još samo nedostaje da o tom prostoru počnu brinuti ljudi za koje će ovakvi nastupi biti (poželjno) pravilo, a ne šokantan eksces: potreban je dakle radikalan svjetonazorski pomak — i Zagreb bi umjesto zavičajno-prehrambenoga kompleksa u središtu grada mogao imati svoje urbano srce.

Sven Cvek