Lamentacije o zlatnoj splitskoj eri

Lamentacije o zlatnoj splitskoj eri

Svaka nova gradska vlast mislila je da život počinje od nje. Svaka je imala prioritete i afinitete, liblinge i neprijatelje. Rezultat svega je stihija koje smo svjedoci

Iznimno teške prilike u gospodarstvu reflektiraju se, naravno, i na područje kulture. Pa tako, i unatoč povećanju novca iz proračuna za kulturu na 1 posto, neće biti moguće zadržati ni prošlogodišnju ostvarenu programsku razinu. Stanje je posve sigurno još teže u Gradu Splitu?

— Apsolutno. Gradski proračun iz godine u godinu sve je manji, a samo uvođenje PDV-a smanjilo ga je za dvadeset i sedam milijuna kuna. K tome, potpisivanje kolektivnog ugovora s djelatnicima uprave, kulture i predškolskog odgoja ima i financijsku težinu. Rezultat svega opadanje je izdvajanja za najnužnije investicije te nabavu opreme i novih umjetnina, i, što je još gore, smanjivanje sredstava za programe.

Osim nedostatna novca za programsku djelatnost, Grad Split tešku muku ima i s nedostatkom prostora za osnovne kulturne djelatnosti? Ima li ikakva izgleda da se takvo stanje u skoroj budućnosti promijeni?

— Na potezu je Vlada Republike Hrvatske. Ukoliko bismo dobili jamstva za kredit Svjetske banke namijenjen obnovi stare gradske jezgre, u doglednoj budućnosti moglo bi se dobiti prostore za niz institucija: Etnografski muzej, Marulianum, Gradsku knjižnicu, preuredile bi se stara gradska Vijećnica, riješio problem Galerije umjetnina.

Kakvi su izgledi da se riješi prostor za koncertne priredbe? Jer, u Splitu, koji ima bogatu glazbenu tradiciju, posve je zamro i glazbeni život. Što Poglavarstvo čini da bi riješilo taj problem?

— Odgovarajućega koncertnog prostora u gradu trenutačno nema. Nedavno je preuređen prostor Teatrina na Prokurativama koji je prikladan za manje komorne koncerte (150 mjesta), dok uređenje koncertnog prostora u Domu mladeži, sa šestotinjak mjesta ovisi o dogovoru s Vladom koja je u prethodnom sazivu bila voljna u tu svrhu izdvojiti novac namaknut prodajom bivšeg hotela Mosor na Bačvicama.

Grad u ovom trenutku nema drugih sredstava, ali je naručio izradu projektne dokumentacije.

Što se koncertnoga života tiče, ne može se reći da je zamro, ali nije dosegnuo onu razinu i programsku osmišljenost koju je imao do nesretne pretvorbe Dalmacijakoncerta. U Splitu se povremeno događaju koncerti u organizaciji HNK, Glazbene škole ili Splitskog filharmonijskog društva, ali, ponavljam, to ni izdaleka nije primjereno gradskim potrebama.

Ukoliko se nađe načina da se dovrši koncertna dvorana u Domu mladeži, čemu smo bili bliži prije tri godine negoli danas, stvari bi se promijenile nabolje. Naime, da nije raskinut ugovor između Grada Splita i WTC-a o najmu zgrade bivše Banovine, sav predviđen novac (17.000.000 kuna) bio bi namijenjen dovršetku Doma mladeži, a to znači i spomenutoga koncertnog prostora. Ostaje nam mogućnost etapnog dovršavanja, o čemu sam već govorio, i prodaje jedne nekretnine da bi se u funkciju stavila druga.

U posljednjih nekoliko godina u Hrvatskoj su ostvareni zavidni rezultati u muzejskoj djelatnosti. Obnovljeni su mnogi muzeji, otvoreni novi stalni postavi. Kakvo je stanje u Splitu u muzejskoj djelatnosti? Kako objašnjavate činjenicu da neki muzeji, zatvoreni još godine 1991. zbog ratne opasnosti, još ni danas nisu otvorili vrata iako nisu stradali u ratu. Riječ je, primjerice, o Arheološkom muzeju, Etnografskom, Galeriji umjetnina...?

— Podsjetio bih na tekst Duška Kečkemeta objavljen u »Kulturnoj baštini« 1/1991, u kojem je napravljena inventura postojećih ustanova i prostora koje koriste te njihovih stvarnih potreba. Tužna je činjenica da ni jedna muzejska ili galerijska ustanova kojoj je, kako se to precizno kaže, Grad vlasnik ili osnivač, nije u doba nastanka, a ni poslije, smještena u primjeren i u tu svrhu građen prostor. Iznimka su MHAS, Galerija Meštrović, Arheološki muzej, ali oni nisu u vlasništvu Grada. Tako je Gradska knjižnica smještena u Biskupsku palaču koja je u međuvremenu vraćena biskupu, a knjige bunkerirane, Galerija umjetnina u stambeni objekt koji je u međuvremenu nacionaliziran, Etnografski muzej u pretijesnu Gradsku vijećnicu i nekoliko ruševnih prostora u gradskoj jezgri, Muzej grada u nikad otkupljenu palaču u Papalićevoj ulici, Prirodoslovni muzej u ugostiteljski objekt na Marjanu. Prema tome, rat nije zatvorio gradske muzeje, oni su i prije bili zatvoreni, zatvorio je državne muzeje na području Grada.

Profesor Kečkemet lamentira, a i ja zajedno s njim: da se u zlatnoj eri splitske stanogradnje izdvojio za kulturu samo jedan metar od tisuću izgrađenih, danas ne bi bilo ove jadikovke. Ali, što je, tu je. Spomenutim kreditom Svjetske banke riješili bismo, kako sam već naveo, problem nekoliko institucija. Arheološki muzej, za koji nismo mjerodavni, prema riječima ravnatelja uskoro će otvoriti stalni postav, Muzej grada to je već davno učinio, dok Galeriji i Etnografskom muzeju za stalan postav treba adekvatan prostor. No, to ne znači da oni nisu imali zapaženih izložbi. Ono što je u našoj moći učinili smo. Dovođenjem mlađih i kvalificiranih stručnjaka na ravnateljska mjesta napravljen je prvi korak u reafirmaciji tih vrijednih ustanova. Nadamo se da će dalje ići lakše.

Je li nova predviđena lokacija za Etnografski muzej u jugoistočnom kvadrantu Dioklecijanove palače sretno rješenje? Nije li bilo moguće Etnografski muzej vezati uz Muzej grada koji vapi za svojom redefinicijom, a istodobno izlaže dio etnografske građe?

— Iako ni na koji način nisam sudjelovao u donošenju odluke o Etnografskom muzeju u jugoistočnom kvadrantu, podupirem je. Naime, etnografija se pogrešno veže uz selo i ruralno, što je samo djelomice točno. Taj bi muzej prema svom određenju bio bliži antropološkom muzeju, a to znači da bi obuhvatio sve ono što je određivalo Split u najmanje tisuću i sedamsto godina urbanoga življenja. S takvom koncepcijom usuglasili su se i konzultanti Svjetske banke. Uostalom, kada se taj prostor uredi, moguće ga je, u prosperitetnija vremena, zamijeniti za neki bolji. Sada tako rekuć nemamo ništa.

Etnografski muzej i Muzej grada različiti su tipovi muzeja i ne znam koliko bi ih bilo dobro vezati u jedno. Ne znam koju etnografsku građu izlaže Muzej grada.

Je li zapravo takvoj odluci prethodio i cjelovit pregled gradskih potreba u muzejskoj djelatnosti, jer i u drugim je muzejima problem prostora ozbiljna prepreka za njihov daljnji razvoj?

— Nažalost, nije. Svaka nova gradska vlast mislila je da život počinje od nje. Svaka je imala prioritete i afinitete, liblinge i neprijatelje. Rezultat svega je stihija koje smo svjedoci.

Cjelovit pregled prostornih potreba splitskih ustanova u kulturi sačinjen je tek u ovom mandatu, očito prekasno, ali napokon. Hoće li se grad i dalje širiti po horizontali ili će konačno dobiti one sadržaje koji ga čine gradom, ostaje u sferi klađenja. Proklamirana politika nove Vlade vidi u kulturi šansu za razvoj, a ne samo potrošnju. U skladu s tim, očekujemo izmjenu legislative na način da lokalnoj upravi pripadne veći dio prihoda nastalih na njezinu području, a da Ministarstvo kulture jače podupre programe i ustanove od nacionalnog značenja kakve su nedvojbeno i Galerija umjetnina, Muzej grada i Etnografski muzej, o HNK da i ne govorimo. Ne zaboravimo da su splitski muzeji stariji od zagrebačkih.

Galerijski život u Splitu također je na izdisaju... Kada i kako mislite konačno riješiti problem smještaja Vidovićeve ostavštine?

— Dodjelom prostora bivšeg Muzeja revolucije, odnosno stare bolnice Galeriji umjetnina i njegovom dogradnjom u sklopu Bedema Cornaro, riješio bi se problem Galerije, a aktiviranjem kredita Svjetske banke za obnovu povijesne jezgre našlo bi se rješenje i za donaciju Vidović. Najvažnije je u ovom trenutku da je ona dostupna javnosti i da je konačno došlo do spoznaje o njezinoj vrijednosti. Ostalo će ići lakše.

Je li vam poznato da je u ovom trenutku na prodaji znamenita i najljepša gradska barokna palača Cindro u Krešimirovoj ulici? Razmišlja li Poglavarstvo da u sklopu kreditnoga programa Svjetske banke otkupi taj prostor za Vidovićevu galeriju?

— Poznato mi je da je barokna palača Cindro vraćena vlasnicima. Razgovarano je o nekoliko lokacija za Vidovićevu galeriju, i to u okviru kreditnoga programa, ali ta palača nije spominjana.

Kako je, prema vašem mišljenju, današnje stanje u javnim, narodnim knjižnicama i jeste li zadovoljni stanjem i obnovom njihova fonda? Gdje je stanje alarmantnije: na našim otocima ili u gradskoj mreži?

— Trenutačno je stanje alarmantnije u gradskoj mreži, ali ima izgleda da se ona u relativno kratkom roku popravi. Činjenica da je Grad u financijskoj krizi zahvaljujući općem stanju u državi usporava dinamiku realizacije programa knjižnične mreže u Gradu. Trenutačno je stanje ovakvo: završena je adaptacija prostora od 450 m2 za knjižnicu u Papandopulovoj ulici na Trsteniku i ona je pred otvaranjem. Taj dio grada inače prije nije imao područnu knjižnicu.

Prostor sličnih dimenzija namijenjen je i za knjižnicu u zapadnom dijelu grada — Spinutu u Plančićevoj ulici. Ovdje također do sada nije bilo nikakve knjižnice.

Poplavljena knjižnica Bol — Plokite, koja je nakon iseljenja iz Biskupske palače preuzela ulogu središnje knjižnice, također će se adaptirati sljedećih mjeseci.

O izgradnji središnjeg odjela u Bedemu Cornaro, u okviru kredita Svjetske banke, već sam govorio.

Na čelu ste vrlo važne institucije Sveučilišne knjižnice za koju je poznato da djeluje u gotovo nemogućim uvjetima. Kakvo je danas stanje?

— Stanje je upravo takvo kakvim ste ga opisali. Kratkoročno poboljšanje vidimo u preseljenju dijela fonda u gradski prostor u Papandopulovoj ulici i u uređenju potkrovlja u matičnoj zgradi. Na tome se intenzivno radi i to će se realizirati tijekom ove godine. Dugoročno je rješenje izgradnja nove zgrade. Nažalost, u ovom trenutku nema političke volje da se to i učini. Osim rektora Sveučilišta u Splitu Ive Babića, za sada ne vidim snažnije potpore toj zamisli. Novi ministar znanosti i tehnologije Hrvoje Kraljević, čije nas ministarstvo u najvećem dijelu financira, iskazuje mnogo razumijevanja za tu ustanovu, ali mu financijske prilike koje je zatekao ne daju uporišta za bilo kakva obećanja.

Danas je očito da je za ulazak u tako velik projekt kao što je izgradnja nove zgrade potrebno mijenjati zakon o visokim učilištima i točno utvrditi međusobne obveze spomenutog Ministarstva, Ministarstva kulture, Županije splitsko-dalmatinske i Grada Splita, s obzirom na trojnu funkciju ustanove: ona je i sveučilišna i općeznanstvena i javna gradska i županijska knjižnica. Do sada to nije učinjeno. Lažna je dilema treba li u eri Interneta i informatičke revolucije graditi novu zgradu za Sveučilišnu knjižnicu. Svjetska iskustva dala su odgovor na to pitanje.

Kako je moguće da se za sanaciju travnjaka Hajdukova stadiona prošle godine iz Poglavarstva po kratkom postupku izdvoji svota od jedanaest milijuna kuna, kako se navodi u »Slobodnoj Dalmaciji« a da se za Sveučilišnu knjižnicu nude rješenja koja su ostvariva tek za dvadesetak godina?

— U gradu kao što je Split moguće je. Ovo je Mediteran, čitajte Camusa. Ipak, vaš podatak nije točan. Meni nije poznato da je Grad za Hajdukov travnjak izdvojio toliko novca, ali mi nije poznato ni da se ijedna gradska uprava financijski distancirala od lokalnih nogometaša.

Za održavanje šest travnjaka u vlasništvu Grada, od kojih je jedan i Hajdukov, još nije plaćeno ništa, a namjerava se platiti samo minimalne troškove održavanja.

Gradski proračun najviše je opterećen izdvajanjem za kazališnu djelatnost, ponajprije Hrvatskoga narodnog kazališta? Kako ćete riješiti taj problem i sudjeluju li u njegovu financiranju i drugi?

— Taj problem mi sami ne možemo riješiti, ali ga više ne možemo ni nositi. Naime, kako je, kao što i samo ime kaže, riječ o nacionalnoj instituciji, na potezu je Ministarstvo kulture i Vlada. Mi već nekoliko godina zajedno s kolegama iz Rijeke, Osijeka i Zagreba, iako situacija u financiranju nije svagdje ista, pokušavamo s našim Ministarstvom otvoriti problem nacionalnih kazališta koja funkcioniraju prema austro-ugarskom modelu. Naši su prijedlozi dvojaki: ili da država jače financira postojeći model, jer to gradovi sami ne mogu (63 posto proračuna za kulturu odnosi HNK) ili da se razmotri model objedinjavanja nekih funkcija o zajedničkom trošku. U najsličnijem, odnosno, najtežem položaju, smo mi i Rijeka, dok troškove HNK u Zagrebu snose podjednako Grad i Ministarstvo, a u Osijeku Grad i Županija. Ministarstvo kulture do sada je sufinanciralo programe Splitskog ljeta i Marulićevih dana te dio programa koji ocjenjuje da je od nacionalne vrijednosti, a županija već godinama, osim oko sto tisuća maraka za Splitsko ljeto i male potpore Marulovim danima, nema drugih izdataka za HNK. Dakle, na 23.000.000 kuna koje izdvoji Grad i 4.000.000 kuna vlastitog prihoda HNK, Ministarstvo je u 1999. izdvojilo 3.100.000 kn.

Izdvajanja za Splitsko ljeto želimo zadržati na razini prošlogodišnjih, a nešto manje novca za Marulove dane. Te manifestacije treba spasiti, valjda recesije neće trajati unedogled.

Poznato je da ste umnogome pomogli da se na primjeren način konačno smjeste Književni krug i Marulianuum. Koliko je Gradsko poglavarstvo spremno dostojno obilježiti i važne Marulićeve obljetnice?

— Marulianum je nastao i održao se zahvaljujući ponajprije naporima Grada. No kako sada stvari stoje, čini se da Split biva kažnjen što se u njemu rodio Marko Marulić. Naime, Marul je nacionalna vrijednost i sve projekte vezane uz marulologiju moraju barem jednako pratiti država i županija.

Obljetnice ćemo obilježiti dostojno: međunarodnim znanstvenim skupom, svečanom sjednicom Gradskog vijeća, praizvedbom Paraćeve Judite na Splitskom ljetu, izložbom o umjetnosti u Splitu u Marulovo doba.

Svojedobno je poznati splitski pjesnik i filmski redatelj Ivan Martinac ozbiljno optužio Gradsko poglavarstvo za nebrigu oko smještaja dragocjene arhive Kino-kluba »Marjan«. Je li se nešto u međuvremenu riješilo?

— Uvaženi redatelj Ivan Martinac može mirno spavati. Sva je filmska građa spašena i pohranjena u prostore Državnog arhiva, a ovih se dana započinje s njezinom obradom.

Sudjeluje li, i s kojim udjelom, Županija u financiranju kulturnih potreba Splita?

— Tijekom 1999. Županija je financirala sljedeće gradske projekte: 10.000 kn Muzeju grada, Gradskoj knjižnici 120.000 kn i Sveučilišnoj knjižnici 300.000 kn.

Kakve preduvjete za budući i brži kulturni razvoj grada Splita danas nudi koalicijska vlada koja, pretpostavljam, ima sada i potporu hrvatske Vlade. Hoće li se Ministarstvo kulture odsad djelatnije uključiti u vaše kulturne programe?

— Koalicijska vlada sklopljena je prvo u Splitu, a onda u Zagrebu. Stoga uzajamne potpore ne nedostaje. Ono što nedostaje jest novac. Mi ćemo od naše koalicijske vlade tražiti da nam pomogne vratiti dugove nastale boravkom Svetog oca u Splitu, u listopadu 1998, a u sklopu državnog i pastoralnog posjeta Republici Hrvatskoj, a od Ministarstva kulture da razriješi pitanje financiranja nacionalnog teatra i ravnopravno sufinancira splitske kulturne ustanove i projekte od nacionalne težine.

Povećanim izdvajanjem za kulturu, makar i simboličnim, nova Vlada i ministar Vujić pokazali su da briga za nacionalnu baštinu nije samo deklarativna.

Što bi, prema vašem mišljenju, trebalo učiniti ili što bi se trebalo dogoditi da konačno Split, u sklopu cjelokupna programa kulture u Republici Hrvatskoj, kao drugi po veličini grad s velikom i bogatom tradicijom, ponovno dobije ono mjesto koje mu nedvojbeno i pripada? Jer sport i kultura bili bi presudni da se više zaokupi pozornost mladih ljudi i njihovo djelatno uključenje u pozitivne tijekove života, a manje vezuje uz besperspektivnost u zapošljavanju, što konačno rezultira sve većim nasiljem uz sve veću pošast droge koja hara gradom.

— Sada je najvažnije, dok ne iziđemo iz recesije, sačuvati institucije, jer iskustvo pokazuje da se utrnute ustanove ne obnavljaju, zatim pripremiti odluke i projekte te regulirati legislativu, kako bismo u prosperitetnija vremena dali šansu našim talentima i našim stručnjacima.

Razgovarala Ivana Mandić Hekman