Hoću politiku u moju udrugu

Hoću politiku u moju udrugu

KSFF bio je i ostao na ratnoj nozi s vrhovima Filozofskog fakulteta, osobito dekanima, prošlim i sadašnjim. Reputacija Filozofskog fakulteta u prošloj vlasti kao crvenog te osnutak Hrvatskih studija prestrašila je bivšu upravu na čelu sa Stipom Boticom da bi Filozofski mogao biti ukinut. Politiku ne ljuljaj, puknut će potpuno je prihvatila uprava, ali nisu tvrdoglavi studenti okupljeni u KSFF-u

U šezdesetim i sedamdesetim godinama studenti su bili važna pokretačka sila promjena. Pojedinci koji su vodili hrvatsko proljeće u to doba danas su eminentni hrvatski političari, a ako i nisu, ostali su zapamćeni u glavama sudionika tih zbivanja. Bilo je to doba snažnoga jedinstva studentske populacije okupljene oko jedne ideje, jednog vala koji je djelovao unisono i kao takav smatrao se bitnom crtom na planovima političara.

Danas studentski pokret ne postoji. Postoje raštrkane šačice pojedinaca koje ujedinjene u razne studentske udruge očajnički pokušavaju bilo što učiniti ne bi li široku i amorfnu studentsku populaciju okupili oko bilo kakvih studentskih aktivnosti. O većem političkom angažmanu, borbi za bolje uvjete na fakultetu, suvremenije načine studiranja — o tome gotovo da i nema govora.

Studentske udruge mogu se podijeliti gotovo u pravilu na udruge koje imaju neki politički angažman, pa bio on u sferi koja se naziva studentska politika, i na udruge koje to nemaju i nastoje biti što dalje od toga. Najzanimljivije su, dakako, ove prve i sama sintagma studentska politika.

To je sfera koja je zrcalo aktualne situacije u zemlji — postoji studentski parlament koji dobiva novac iz državnog proračuna, studentske udruge pišu i podnose mu projekte, on odobrava financije za te projekte, udruge ga dobivaju za izvedbu. Parlament se zove Studentski zbor, a simptomatično, kao i u posljednjih deset godina, postojala je jedna jaka udruga koja je dominirala nad svim ostalim, čak i prema broju mjesta u parlamentu. Sve ostale udruge, svojevrsna opozicija, gotovo su isključivo orijentirane na matični fakultet, sa svim svojim aktivnostima, dok je vladajuća udruga ne samo interfakultetska nego čak i intersveučilišna, odnosno djeluje na nacionalnoj razini.

S obzirom na opću ekspanziju registriranih studentskih udruga — danas više od pedeset — odabrali smo samo one koje trenutno »rade«, odnosno čije su aktivnosti poznate manje u široj javnosti, a više u studentskoj populaciji.

Hrvatska akademska zajednica

Najjača udruga u ovom trenutku ne samo na zagrebačkom sveučilištu nego i na ostalim hrvatskim sveučilištima ima dvotrećinsku većinu u Studentskom zboru Sveučilišta u Zagrebu. Predsjednik svih studentskih zborova Sveučilišta Hrvatske (sva četiri, jedan studentski zbor po sveučilištu) dolazi iz Hrvatske akademske zajednice. Predsjednik Zagrebačkog studentskog zbora također. Usto, jedna je od malo studentskih organizacija koja članstvo mjeri u trocifrenim brojkama.

Popularno zvani HAZ imao je velikih problema u prošlosti kad mu se predbacivalo da je sveučilišni satelit HDZ-a. To su odlučno odbacivali, ali argumenti su ostali — na pitanje kako to da su gotovo svi čelni ljudi te sveučilišne organizacije vezani za HDZ, od Marija Kapulice, koji je jedan od osnivača HAZ-a, do Krunoslava Gašparića, četvrtoga predsjednika i današnjeg zastupnika u Saboru, kao i današnjeg nacionalnog predsjednika Krešimira Mihalica također visoko pozicionirana u HDZ-ovoj mladeži, potonji, Mihalic, objasnio je još 1998. kako je »privatna stvar svakoga pojedinca njegova politička opredjeljenost i njegov politički svjetonazor« (»Novi list«, 26. listopada 1998). Iako bi se s tom tvrdnjom morao složiti svaki moderan čovjek, ostala je činjenica da je vrh HAZ-a ostao tijesno povezan s HDZ-om. Razlog tome treba možda tražiti da »među pripadnicima HAZ-a prevladavaju oni demokršćanskog uvjerenja« (Mihalic u istom intervjuu).

Međutim, prema našim saznanjima HDZ nije uplatio nikada ni kune za HAZ. Udrugu financira ponajprije Studentski centar te projekti koji se pošalju na adresu Studentskog zbora s molbom za donaciju. Dobar dio novca ipak dolazi iz SC-a, iz stavke »pripomoći prema mogućnostima«. Ostaje nejasno zašto SC ne financira istom dosljednošću i sličnim mogućnostima i ostale studentske udruge, kojih je dobar dio organizirao proteklih tjedana peticiju za smjenu vodstva te institucije.

Dolazak HAZ-a na sjedala, pardon, klupe Studentskog zbora popraćen je gotovo uvijek raznim neugodnim događajima i optužbama, primjerice za lažiranje izbora. Tako su prošli izbori zamalo tuženi Ustavnom sudu kao neregularni, ali do toga ipak nije došlo jer tužitelji nisu imali novca za tako nešto. Tako se zapravo krenulo dalje s novom postavom koja se ipak iskazala mnogo bolje u ovom mandatu nego prošle postave.

HAZ je međutim u ovih nekoliko godina napravio i pojedine projekte koji su privukli čak i širu medijsku pozornost, a posebno je aktivan posljednju godinu. Napravio je nekoliko brucošijada, nekoliko koncerata demo-bandova, organizirao je velik broj tribina, osobito na Pravnom fakultetu u Zagrebu, te organizirao internacionalni seminar High education in transition u lipnju 1999. u Dubrovniku. Također, jedina je studentska udruga kojoj je palo na pamet organizirati rally i vrlo ga uspješno provesti.

Inače, udruga je punopravan član europske studentske multilaterale European Democrat Students i održava razne oblike suradnje sa sveučilištima diljem svijeta: razmjene iskustava, putovanja i posjete stranim sveučilištima.

Iuridicum

Matična organizacija studenata prava, jedna od najpoznatijih uz ELSU (čija je nepolitičnost već vrlo dobro poznata) i »Pravnik« (koji je organiziran radi izdavanja stručnog časopisa za studente prava), ta je udruga među većima. Diči se i da je jedna od najstarijih i da joj u vodstvu mogu biti samo studenti koji vrlo dobro poznaju pravnu problematiku.

Udruga se ponosi uspjehom vrijednim da se spomene — naime, vodstvo udruge, a osobito njezin tadašnji predsjednik Zvonimir Mataga, uspjeli su 1996. ustavnom tužbom srušiti tada doneseni Zakon o studentskom zboru. Pothvat je imao tolikog odjeka u to doba među studentskim udrugama da su se one počele okupljati ne bi li stvorile oporbenu jezgru protiv HAZ-a. Međutim, prasak je utihnuo, dim se razišao, efekat nestao i unutrašnje razmirice ponovno su ih razjedinile. Iuridicum slovi kao najljući protivnik HAZ-a na Pravnom fakultetu, a da je omiljen među profesorima, pokazuje i činjenica da mu dobar dio novčane pomoći pristiže od uprave njihova matičnog fakulteta. Ostatak financija dolazi od pravničkih brucošijada te od reklama. Iako su podnosili projekte Studentskom zboru, prema riječima Danijela Glavana, dopredsjednika za marketing, otkako je formiran, nisu dobili ni kune od njega. Iako im je odobrena donacija za neke njihove projekte, Ministarstvo znanosti i tehnologije još nije isplatilo novac za prošlu godinu iako je upravo napravljen proračun za ovu godinu.

I ova udruga se kao i ostale bavi, dakle, brucošijadama, a organizirala je i razne stručne tribine, od kojih neke vrlo kontroverzne (o korupciji u društvu, o legalizaciji lakih droga). Također, ima svoje sportske sekcije, od kojih su najzanimljivije tenis (nedavno osnovan) i streljaštvo. Iuridicum objavljuje klupsko glasilo koje cirkulira uglavnom među studentima prava.

Udruga ima i međunarodnoga tajnika i održava veze sa čuvenim fakultetima kao što su Harvard, Yale, Oxford, Sorbona...

Savez studenata Elektrotehničkog fakulteta

Možda malo ljudi zna za SSFER, ali je zato jako mali broj ljudi koji ne zna za njihov Klub studenata elektrotehničkog fakulteta (KSET). Uvjerljivo najstarija živuća udruga, stara oko četvrt stoljeća, KSET je iznjedrio mnoge profesore elektroničkih znanosti koji i danas s nježnošću i nostalgijom gledaju na svoju udrugu i potpomažu je.

SSFER je jedna od najjačih i najstabilnijih udruga upravo zahvaljujući potpori profesora, toliko jaka da je čak i HAZ morao predati bitku — pokušaj da se osnuje podružnica HAZ-a na tom fakultetu propao je i među studentima i među profesorima. Srećom za HAZ, i ta udruga djeluje samo na području Fakulteta elektrotehnike i računarstva.

Osim što ima zajamčeno mjesto u Studentskom zboru i time barem pokušava utjecati na odluke u njemu, udruga ima dosad rekordan broj aktivnosti, koji vjerojatno ni jedna udruga u Hrvatskoj neće tako skoro srušiti. Tako osim tradicionalno izvrsno posjećene brucošijade (posljednja je u svojem sklopu imala jedanaest uglednih bandova koji su svirali uživo, u jednoj od učionica, vrtjeli su se filmovi na kraju jednog hodnika ulazili ste na techno party, a vrativši se u KSET vraćali ste se u disko-klub s primjerenom glazbom; očito je da je brucošijada bila po cijelom prizemlju fakulteta) tu je i izdavanje časopisa za studente elektrotehnike i računarstva, zatim nedavno pokrenuti radioamaterski klub i slično. Potpuno novo i vrlo originalno jest kazalište Aleph u KSET-u.

I dalje očekujemo dvjesto koncerata godišnje, sto uživo, a sto slušaonica.

Što se tiče internacionalne suradnje, SSFER već po tko zna koji put organizira Kongres studenata elektrotehnike i računarstva, koji ne ostaje samo u Zagrebu, nego vodi svoje sudionike i po Hrvatskoj.

I još možda samo kuriozitet za one koji misle da elektrotehničarima novac teče na slavinu — krov im prokišnjava, a nemaju novca za sanaciju.

Klub studenata Filozofskog fakulteta

I dok prethodne dvije udruge uživaju punu potporu svojih profesora, KSFF bio je i ostao na ratnoj nozi s vrhovima Filozofskog fakulteta, osobito dekanima, prošlim i sadašnjim. Reputacija Filozofskog fakulteta u prošloj vlasti kao crvenog te osnutak Hrvatskih studija prestrašila je bivšu upravu na čelu sa Stipom Boticom da bi Filozofski mogao biti ukinut. Politiku ne ljuljaj, puknut će potpuno je prihvatila uprava, ali nisu tvrdoglavi studenti okupljeni u KSFF-u. Tako, kad je donesen prvi Zakon o studentskom zboru, izbori za prvi sastav bojkotirani su uz pjesmu i grah, a poslije, u drugom mandatu, ne bi li se studenti privukli na izbore, svakom tko je došao dijelila se naranča. Tad su se čule i optužbe da se studenti podmićuju. U svakom slučaju indikativno je kako je jeftino danas kupiti studenta — za naranču ili tanjur graha.

Srećom ili nesrećom za Fakultet KSFF je uvijek uspijevao izvući nekakvu relativnu pobjedu nad dekanom Boticom. Indikativan je bio njegov posljednji očajnički potez da se buntovni studenti smire; naime, studenti su se skupljali u popularnoj Rupi, prostoriji u podrumu gdje su u stankama između predavanja mogli piti kavu ili igrati zabavne igre. U taj je prostor dekan doslovno provalio za ljetnih praznika i po hitnom ga postupku preuredio u skladište arheoloških izložaka.

U jesen je došlo do skandala, a Studentski zbor ovaj je put stao na stranu KSFF-a. Događaj će znalci prilika pamtiti jer je to prvi i zasad jedini slučaj da je HAZ, tradicionalno na čelu SZ-a, stao na stranu njegova ljutog, zacrvenjenog protivnika. Uprava je i ovaj put izašla kraćih rukava, jer je KSFF intervencijom Ministarstva znanosti i tehnologije dobio prostor u auli Fakulteta, mnogo veći i čišći od Rupe, i samim tim počeo privlačiti mnogo novih osoba.

Inače, možda je potrebno spomenuti da se sâm KSFF rijetko bavi bilo čime pod tim imenom. Posljednji projekt bila je brucošijada potkraj ožujka. Naime, sam klub sastavljen je od mnogo manjih klubova, nastalih na smjerovima FF-a, kojima je on neka vrsta krovne udruge. Tako postoji Klub studenata sociologije, Klub studenata povijesti itd. Svaka od tih udruga bavi se gotovo isključivo svojim smjerom, a najveći domet su im tribine. Klub studenata sociologije Diskrepancija, organizirao je neke tribine o pitanjima u društvu, a jedna je čak i zabranjena, dok Klub studenata povijesti Isha djeluje i na internacionalnoj razini.

Savez studenata Zagreba

Osim Studentske udruge Revolt (koja se za sada gotovo isključivo bavi izdavanjem studentskih novina), pomalo endemična udruga. Naime, prevalila je put od prve organizirane opozicije HAZ-u do udruge koja ima malo ili ništa s politikom, barem što se tiče izbora za Studentski zbor (bave se studentskom politikom u jednom od njihovih projekata, »Studentskom listu«). Start je bio vrlo uspješan jer se udruga tri mjeseca prije proglašenja neovisnosti Republike Hrvatske uspjela priključiti članstvu ESIB-a, krovne studentske organizacije koja okuplja krovne udruge svih studentskih organizacija Europe. Tim činom pokazalo se da je u to doba udruga bila najjača u Hrvatskoj. Osnovana je doduše kao neutralna, rasadnik za studentske ideje, no s pojavom HAZ-a, alternativne udruge koja je jačala svakim danom, nužda ju je otjerala u politiku. Tako se posebno iskazala u organizaciji prosvjeda u znak potpore Radiju 101, zatim u kontinuiranu nizu tribina ponedjeljkom u Europskom domu — poznatije pod nazivom 5 do 12 — te u izdavanju »Studentskog lista«. Nakon razlaza redakcije i članstva udruga nastavlja svojim putom, ali se sve više okreće kulturi kako dolaze novi ljudi. Tako uspijeva organizirati tri sajma knjiga u suradnji sa Studentskim centrom, sajmova na kojima možete kupiti knjige raznih izdavača jeftinije uz predočenje studentske iskaznice, iksice. Zatim, organizirali su uz potporu Studentskog zbora redovitu polugodišnju skupštinu ESIB-a, koja je i medijski bila dobro popraćena. Također, organizirali su književne večeri s piscima i izdavačima u Art-net klubu.

Nadalje se planira nastavak projekta prodaje knjiga na iksicu u suradnji sa SC-om, nastavak i književnih večeri, a kao kuriozitet planira se izdavanje knjige No means no. Tema knjige je seksualno uznemiravanje studentica na sveučilištu raspravljena na šezdesetak stranica, a sastojat će se većinom od stranih iskustava plus istraživanja na desetak fakulteta naše zemlje.

Još je mnogo udruga na Sveučilištu u Zagrebu, a još više na nacionalnoj razini. Naime, potrebno je imati svega deset potpisa da bi se osnovalo udrugu. Dobivši tih deset potpisa, udruga najčešće započne s nečim, ali čim se pojave prve prave poteškoće, kao što je obijanje pragova za donaciju ili traženje ljudi voljnih da pomognu ostvarenju nekog projekta, iznenada se osipa i gasi. Kako je većina udruga, što je indikativno i na općoj društvenoj razini, organizirana centristički, što znači da većinom nekoliko ljudi — u nekim slučajevima desetak — obavlja potpuno monopolistički sve poslove i to iz pukog cezarizma i/ili nepovjerenja. Time slabe moral ne samo podređenih, koji u nemogućnosti da išta naprave dižu ruke od svega, nego šire i negativnu atmosferu među potencijalnim pridošlicama koji bi možda i voljeli nešto raditi. Ti cezari ne samo da se potpuno usredotočuju na to da posao bude obavljen upravo onako kako su zamislili, nego bilo kakvu inovaciju, pozitivnu ili negativnu, odmah odstranjuju, a skupa s njom i nesuđenoga inovatora. Na kraju se i sam cezar susreće s neumoljivom stvarnošću, a neizbježna je posljedica propast udruge. Ostaje tek statistika u Ministarstvu znanosti i tehnologije da je jednom postojala.

Luka Cukerić