Gledati i slušati

Gledati i slušati

Filmska nagrada Oscar: kategorija za glazbu

Prva dodjela nagrade Američke filmske akademije nije ni izbliza bila svečana kao danas — održana je u svibnju godine 1929. u hotelu Roosevelt u Hollywoodu, na relativno skromnoj večeri kojoj je prisustvovalo 250 uzvanika. Ulaznica za banket stajala je samo deset dolara, a gosti su imali što vidjeti: tom je prigodom dodijeljeno petnaest pozlaćenih nagrada u obliku čovječuljka uspravljena na roli filma.

Zvukovna i glazbena postignuća u početku se nisu nagrađivala jer se to činilo besmislenim (zvučni film koji se tek pojavio bio je smatran više eksperimentom, nego jedinom budućnošću), a nisu se nagrađivala ni neka druga područja filmske djelatnosti. Uostalom, nagrada uopće nije nosila današnje ime. Tek kada je tajnica (buduća izvršna direktorica Akademije) Margaret Herrick, ugledavši pozlaćena čovječuljka, uzviknula: »Hej, pa on me podsjeća na mog ujaka Oscara!« — Oscar je postao Oscar.

Raspjevani ujak

Godine 1935. Akademija je napokon odlučila da bi trebalo uvesti nagradu za glazbu. Uvedene su dvije glazbene kategorije: kategorija za najbolju originalnu pjesmu i kategorija za najbolju originalnu partituru. Te je godine naslov najbolje pjesme među tri nominirane osvojila pjesma The Continental skladatelja Cona Conrada i tekstopisca Herba Magidsona, a naslov najbolje filmske partiture glazba iz filma Potkazivač Maxa Steinera.

U međuvremenu je postalo jasno da naziv jedne od glazbenih kategorija, scoring, obuhvaća previše raznovrsnih oblika filmskih partitura i da to otežava izbor najbolje. Zbog toga se već dvije godine nakon što je uvedena glazbena nagrada za filmsku partituru počinje dijeliti u dvije kategorije. Time su dobivene tri glazbene nagrade: nagrada za najbolju izvornu pjesmu, nagrada za najbolju originalnu partituru i nagrada u kategoriji koja je pod nazivom song score povezivala dvije prethodne nagrade.

Do danas je Akademija točno definirala sve tri kategorije glazbenih nagrada. Prvo nagradu za najbolju partituru. To je »pravo glazbeno tijelo u obliku dramske podloge filmu koje je izvorno stvorio potpisani skladatelj«. Akademija je također definirala i drugu glazbenu nagradu, nagradu za originalnu pjesmu. »Originalna pjesma sastoji se od izvornih riječi i izvorne glazbe koji su napisani isključivo za film. Pjesma mora biti jasno čujna, potpuno razumljiva i kvalitetno izvedena (ali ne mora biti predstavljena vizualno). Pjesma također mora biti upotrijebljena tijekom filma ili kao naslovna pjesma ili na završnoj špici.«

Treća glazbena kategorija zapravo je najviše diskutabilna i Akademija svake godine teško odlučuje kako je nazvati. Ipak, u Akademijinom pravilniku treća se glazbena kategorija pojavljuje pod općim nazivom song score i definirana je ovako:

»Originalna pjesma/partitura (song score) sastoji se od najviše pet originalnih pjesama istog pisca ili iste skupine pisaca i upotrijebljena je ili kao popratna glazba ili kao dio prizora. Svaka od tih pjesama mora biti jasno ozvučena, razumljiva i jasno izvedena. Temeljna svrha partiture mora biti dramska uporaba navedenih pjesama. Samostalna skupina pjesama neovisna o filmskoj priči neće se uzimati u obzir kao valjana pjesma/partitura.«

Prisjetimo se: prva nagrada Oscar za najbolju pjesmu i najbolju partituru dodijeljena je u godini 1935. za postignuća u godini 1934. Tada su, u kategoriji najbolje pjesme, bila samo tri nominirana konkurenta. Zbog tog zabrinjavajuće malog broja Akademija se pobojala da nominiranih pjesama ni ubuduće neće biti dovoljno, jer — ipak je to bilo rano doba zvučnoga filma. Stoga su velike filmske kompanije dobile preporuku da na adresu Akademije pošalju svaku pjesmu koju smatraju dovoljno vrijednom za nominaciju u novoosnovanoj kategoriji. Međutim, Akademijina bojazan pokazala se neopravdanom. Kako je broj zvučnih filmova sve više rastao i budući da su to većinom bili filmski mjuzikli gdje je zvuk kao novo postignuće najviše mogao doći do izražaja, broj nominiranih pjesama naglo se povećavao s početne tri na na šest, osam, deset, pa čak i četrnaest pjesama. Kategorija za najbolju pjesmu odjednom je postala prenatrpana kandidatima željnim nagrade. Akademija je bila prisiljena opozvati svoju raniju preporuku, a pravila su se morala promijeniti.

Danas se u svakoj glazbenoj kategoriji može nominirati pet kandidata:

»Pet postignuća u svakoj kategoriji koja dobiju najveći broj glasova postat će nominirani za konačno glasovanje za glazbene nagrade. Ako se prijavi 25 ili manje radova... broj nominiranih može se ograničiti na tri.«

Nakon toga svi članovi Akademije glasuju za konačni izbor, pa nominirano djelo koje dobije najveći broj glasova prima Oscara.

Jedna nagrada manje

Na 72. svečanosti dodjele nagrade Oscar, za godinu 1999, koja je održana 26. ožujka 2000, nisu predviđene tri, nego samo dvije, jasno odijeljene glazbene kategorije. U konkurenciji nije bilo kategorije song score, vjerojatno zato što se među kandidatima za nominacije nije našao ni jedan koji bi zadovoljio zahtjeve kategorije. No u dvjema osnovnim kategorijama za glazbu bilo je po pet kandidata.

U prvoj, kategoriji za najbolju originalnu partituru natjecali su se: Thomas Newman za partituru filma American Beauty, John Williams za glazbena postignuća u filmu Angela's Ashes, Rachel Portman za glazbu u filmu The Cider House Rules, John Corigliano za partituru filma The Red Violin te Gabriel Yared za film The Talented Mr. Ripley.

Nagradu za najbolju originalnu partituru dobio je John Corigliano, koji je u govoru zahvale Akademiji rekao da dolazi iz svijeta klasične glazbe i da nije ni sanjao kako će se naći u ulozi dobitnika Oscara: »Nisam niti pomislio da ću se naći ovdje, posebno ne ovdje na pozornici, i sada sam doista ostao bez teksta...«

U drugoj kategoriji, kategoriji za najbolju originalnu pjesmu, bili su nominirani Trey Parker i Marc Shaiman za pjesmu Blame Canada u crtanom filmu The South Park: Bigger, Longer, & Uncut, Diane Warren za istoimenu pjesmu filma Music of the Heart, Aimee Mann i pjesma Save Me iz filma Magnolia, Randy Newman i pjesma When She Loved Me iz animiranog filma Toy Story 2 te Phil Collins za pjesmu You'll Be In My Heart iz crtanog filma Tarzan.

Unatoč impresivnoj izvedbi šaljive pjesme Blame Canada iz crtanog filma South Park, koju je otpjevao Robin Williams, Akademija je odlučila o pobjedi Phila Collinsa, koji je sâm otpjevao vlastitu pjesmu You'll Be In My Heart. Collins je bio presretan: »Tek sada mogu nastaviti živjeti. Bilo je jako teško, kažem vam. Ne znate koliko mi to znači, koliko ova nagrada znači mojoj djeci. To je fantastično...«

Premda pomalo zbunjen pobjedom, Phil Collins se na kraju pravim riječima zahvalio najzaslužnijima za postojanje nagrade, kojoj bi se i svatko od nas mogao zahvaliti — Akademiji: »Akademijo, hvala ti za sve filmove koje sam gledao i u kojima sam uživao.«

Irena Paulus