Enciklopedija anatomije

Enciklopedija anatomije

Körperwelten (Svjetovi tijela), Köln

Mrtav čovjek s vlastitom kožom u ruci; žena rasporena trbuha iz kojeg viri maternica sa šestomjesečnim plodom. Ti jezoviti prizori koji prelaze granicu pojmljivoga izazivaju gnušanje i sjećanje na neki film strave i užasa.

Riječ je međutim o dva eksponata od dvjestotinjak prikazanih na izložbi, Körperwelten (Svjetovi tijela) u Kölnu, koja traje do 31. srpnja ove godine. Svi eksponati autentični su konzervirani leševi koje je Günther von Hagen, anatom i plastinator, novom metodom za konzerviranje, plastinacijom, preparirao i izložio u obliku skulptura.

Njegov cilj je, prema vlastitim riječima, znanstveno-poučne naravi: anatomsku građu tijela do mikroskopskih detalja učiniti dostupnom laiku i time ga potaknuti da s više svijesti počne razmišljati o vlastitom organizmu.

Taj je cilj Günther von Hagen ostvario. Pod velikom šatorskom konstrukcijom što se transportira zajedno s izložbom predstavljena je, u pravom smislu riječi, trodimenzionalna enciklopedija anatomije. Ljudsko tijelo vidljivo je u svim njegovim slojevima. Preparati dakle nisu neokrnjena tijela; ona su razrezana, rasklopljena, bez kože ili bez organa, prerezana na plohe, vertikalno i horizontalno, već prema tome koji dio tijela se želi posebno istaknuti.

Plastinacijom, metodom impregnacije plastikom do unutar stanica, čime se sprečava raspadanje, ljudska tijela zadržavaju strukturu tkiva. Time je na primjer bilo moguće kompletan krvni sustav do najsitnijih kapilara izdvojiti od ostaloga tkiva. Uz dvadesetak tijela na izložbi se mogu vidjeti i pojedini organi. Tako je primjerice izloženo srce pogođeno infarktom, mozak oštećen udarom, jetra napadnuta cirozom, pocrnjela pluća dugogodišnjeg pušača.

Svi izloženi preparati potječu od dobrovoljnih davatelja koji su se prije smrti izjasnili za plastiziranje svoga tijela, darovavši ga u znanstvene svrhe Institutu za plastizaciju u Heilderbergu.

Ovo izravno sučeljavanje sa smrću ipak ostavlja osjećaj stanovite smirenosti. Tijela koja djeluju sterilno i mirišu na gumu izložena su u klasičnim pozama — kao bacač koplja, mačevalac, trkač ili pak u kontemplativnoj pozi igranja šaha, a u skladu s interijerom koji obiluje zelenilom i vodoskocima nije pretjerano reći da tijela zrače stanovitom gracioznošću.

Pod natuknicama morbidno ili genijalno izložba Svjetovi tijela, koja je dosad viđena u Tokiju, Beču, Baselu i Mannheimu, od samog početka predmet je brojnih kontroverznih rasprava. Najčešća kritika dolazi iz crkvenih krugova, koji tvrde da je ovdje riječ o zadiranju u Božje stvaralaštvo, povredi ljudskog dostojanstva i narušavanju spokoja mrtvih. Smrt se, govore kritičari, pretvara u spektakl koji služi udovoljavanju potrebe za zgražanjem u današnjoj kulturi znatiželjnika.

Zagovornici plastizacije pak u tome vide potrebu za egzistiranjem i traženjem smisla nakon smrti, a upravo samoodlučivanje i donošenje odluke u vlastitoj odgovornosti smatraju izrazom osobnog čovjekova dostojanstva. Kritika na voajerizam po njima ne tiče se nepobitno inicijatora izložbe, nego je to, kako smatraju, problem medijskoga vremena i voajerskoga društva u kojem je prvobitni interes preopterećen drugim motivima.

Osim moralnoteoloških, nameću se i brojna medicinska, pravna, kao i pitanja koja se tiču estetiziranja mrtvog. Günther von Hagen naime ne poriče da je tijela namjerno izložio kao skulpture i smatra se umjetnikom.

Tu se, čini se, krije i središnji problem izložbe. Jer, uzme li se njezina znanstveno-poučna nakana kao prihvatljiva činjenica, ostaje pitanje jesu li njegovi eksponati umjetnička djela? U tom slučaju, naime, nazire se perspektiva da bi se takva umjetnička djela uskoro mogla izrađivati po narudžbi ne samo muzeja nego i privatnih osoba. A kad jednoga dana član obitelji bude stajao — kao umjetnost — prepariran u sobi pored kamina, pervertiranje čovjeka bit će potpuno.

Volžana Nehak