Čudnovate zgode šegrta Santiaga

Čudnovate zgode šegrta Santiaga

Paulo Coelho, Alkemičar, više izdanja

U kultnoj polemičkoj knjizi Čas anatomije Danilo Kiš dijeli likove na Jogije i Komesare. Jogiji su oni koji traže Dušu i Bit izvan povijesnoga, dok su komesari uronjeni u povijest kao u kotao proključale šljake i po toj povijesti bauljaju, a duša im je odavna prodana Đ avlu. Intuicija koju jedva pronalazim u sebi ponovno čitajući taj roman koji, između ostaloga, govori i o intuiciji kao univerzalnom načinu sporazumijevanja sa svijetom, kaže mi da se i pisci, vrlo uopćeno, mogu podijeliti u iste dvije kategorije. Jogije i Komesare. Kultni autor Alkemičara svakako spada među prve. Pomislimo li samo što bi o tekstu Alkemičara napisao Sartre da je živ, shvatit ćemo koliko alegorijske elastičnosti, bajkovitosti i odsutnosti povijesti počiva na stranicama romana. A i koliko bi takva podjela pisaca bila utemeljena.

Svjetska protupastirska urota

Pokušamo li ga odrediti žanrovski, zapast ćemo u poteškoće. Riječ je o pastoralnom romanu potrage u kojemu se na svakoj drugoj stranici spominje globalna urota. Što bi s tim intrigantnim podatkom učinili Mulder i Scully? »Kad nešto zaista želiš, cio se Svijet uroti da to i ostvariš.« Što je to nego urota? Pa čovjek je lijepo napisao. I to urota cijeloga Svijeta, s velikim S, a ne tričavih tajnih službi, CIA-a, FBI-a, ili SIS-a. Uzgred rečeno, od svih tih opasnih kratica najviše mi se sviđa SIS, jer ako mu se doda E, dobivamo SISE. A to volim više od tajnih službi.

Pored toga ovo je i semiotička bajka o znakovima i znacima. To su znaci Jezika svijeta koje poznaju samo Upućeni. Ti upućeni, to su mudraci koji čitaju iz zrnca pijeska, kamenja, štapića ili zmija otrovnica. Najupućeniji je svakako misteriozni Alkemičar na kojega usred pustinje nailazi mladić Santiago, glavni akter ove pustinjske avanture, čovjek koji traži Osobnu legendu. »Fura svoj film i ne jebe živu silu«, rekao bi Boro Radaković na drugi način, a stvari se, po svoj prilici, svode na isto. Na putu ostvarenja Osobne legende nalaze se razne prepreke, od crnih vitezova, lopova i lijepih žena. Čitav klasični repertoar prepreka koje ili straše ili privlače, a zajednička im je namjera da odvlače s pravog puta, s jedinog pravog puta, reklo bi se: ostvarenja Osobne legende. A Legenda, to je zapravo ispunjenje misije, svrha zbog koje čovjek jest na svijetu. I, ovo sada pišem sa strahom: smisao njegova postojanja.

Kristalno jasna Tajna

I tu dolazimo do pastorale. Prvo, roman govori o pastiru, ovcama i čarobnjacima, i drugo: to je roman koji kaže da svijet ima smisla. Osvježavajuća novost za besmislom opterećena čovjeka devedesetih koji panično traži neki red, ustroj, poredak svijeta, povezanost ljudi, stvari i fenomena, pa makar to bila i globalna zavjera. Jer samo u globalnoj zavjeri sve je povezano te iz čitave konstrukcije ne vire nikakvi repići besmisla ili kaosa, koji inače zvrče kao repovi zvečarki. U tekstu, dakako, nalazimo još štošta pastoralno. Tu je i njegova ciljana simplifikacija. Sve što se želi, ako je u funkciji Osobne legende, odjednom je lako, a način na koji mladi pastir postaje uspješan trgovac kristalom, spašavajući propasti staroga trgovca, neodoljivo me podsjeća na šegrta Hlapića. Hlapić je rasprodao košare, Santiago kristale i obojica su postigli Osobnu legendu. Golema popularnost Šegrta Hlapića na našim prostorima i globalni uspjeh Alkemičara, svakako govore u prilog takve alegorijske i parabolične literature koja u sebi sadrži jednostavne životne poruke i skrivene rezerve smisla.

Ephraim Kishon u jednom od svojih pastoralnih putopisa, kaže: »U Italiji kuće služe da bi popunile prazan prostor između crkava.« Na mikrostilskoj razini nešto slično moglo bi se reći i za ovaj roman. Tekst je, naime, krcat poslovicama, gnomama i mudrim izrekama. Svako malo čitalac naleti na neku mudru izreku ili poslovicu, pa se čini kao da radnja romana služi kako bi popunila prazan prostor između poslovica. A o poslovicama neki kažu da su kondenzirana narodna mudrost, a oni drugi, zlobniji, da su simplifikacije koje dobro zvuče.

U toj dilemi krije se Alkemičareva Tajna.

Zoran Ferić