VRIJEDNOST BEZ NOVCA

VRIJEDNOST BEZ NOVCA

Studenti kao najniža razina na sveučilištu osuđeni su na podcjenjivanje i na rad u relativno jadnim uvjetima — neregularno financiranje koje otežava izlaženje, nepostojanje stručnjaka koji bi vodili periferne, ali ipak bitne poslove svih tiskovina (primjerice, marketing). Ipak, i u takvim uvjetima povijest studentskoga tiska u Hrvatskoj od 1990. daje vrijedne rezultate, najviše zahvaljujući djelovanju novih i sve poznatijih imena

»Vidi se da su 'Puls' realizirali ljudi jako daleko od novinarske profesije — jaki subjekti, ali nedovoljno usavršeni«, izjavio je kao komentar na prvi broj »Pulsa« dr. Marko Goluža, tada profesor na kolegiju Tisak Fakulteta političkih znanosti. Paradoksalno, sumirao je tada cjelokupan problem hrvatskoga studentskog novinarstva u svim ostalim — tada budućim — studentskim tiskovinama. Zaboravio je samo još jedno, novac, problem financiranja, ali i on se može izvući iz te izjave ako se pod nedovoljno usavršeni podrazumijeva i nepoznavanje funkcioniranja tržišta.

Dakle, studenti kao najniža razina na sveučilištu osuđeni su na podcjenjivanje i na rad u relativno jadnim uvjetima — neregularno financiranje koje otežava izlaženje, nepostojanje stručnjaka koji bi vodili periferne, ali ipak bitne poslove svih tiskovina (primjerice, marketing). Ipak, i u takvim uvjetima povijest studentskoga tiska u Hrvatskoj od 1990. daje vrijedne rezultate, najviše zahvaljujući djelovanju novih i sve poznatijih imena.

Puls

Davne 1993. skupinica je studenata Fakulteta političkih znanosti na nekoj od kava zaključila da je glupo studirati novinarstvo, a ne baviti se njime. Odstudirati svoje, a poslije biti primljen u novine kao da ništa nisi ni učio, krenuti od početka, činilo se kao gubljenje najmanje četiri godine života uludo. A usred studija započeti tako nešto značilo je, i znači, gotovo siguran kraj studiranja.

Tako se rodila zamisao o novom studentskom mediju kao o praktikumu studenata novinarstva. Potaknuta sjećanjima na »Studentski list« i »Polet« rodila se i inicijativa, a iste je godine osnovan »Prvi list studenata«, skraćeno »Puls«, uz potporu European Journalism Network iz Češke. Prvi broj izašao je u veljači 1994. i izazvao priličnu pozornost. Glavni urednik bio je Ante Perković, današnji kolumnist »Jutarnjeg lista« i glasnogovornik sastava Pips, chips & video clips.

Podcjenjivani, dogurali su do šestoga broja, kad je jedna stranica izazvala skandal na sveučilištu. Radilo se o rođendanskoj čestitki uredništva »Pulsa« Zagrebačkom sveučilištu: grb sveučilišta preko kojega je sprejem iscrtan pankerski simbol anarhizma »A«, a ispod napisano »No future«. Taj događaj, činjenica da je u petom broju objavljena na naslovnici karikatura Meštrovićeve Hrvatice koja mota cigaretu marihuane te članak Ne čujem dobro o srpskoj rock-sceni u razdoblju 1991-1994. navele su Perkovića da pod pritiskom dade ostavku. Nakon njega dolazi Marijana Grbeša, danas jedna od organizatorica vrlo ambiciozna i popularna projekta, Studentskog glasa, koji okuplja sve studentske novine na svijetu. Ona uspijeva dobiti kakvu-takvu potporu i pomoć profesora i nastaje »zlatno doba 'Pulsa'«, kako izjavljuje Igor Nodilo, sadašnji glavni urednik. To je vrijeme kada u »Pulsu« rade primjerice Tomislav Klauški, danas eminentan novinar »Novog lista«, Ilija Jandrić, danas urednik informativnoga programa na Otvorenom radiju, Goran Šikić, član uredništva časopisa »Kapital«, Andrija Rudić, jedan od urednika na TV Moslavina i drugi. Vrijedno je spomenuti — tada je »Puls« imao i marketing, i to vrlo uspješan.

Tri godine potom, dakle 1997, ta ekipa malo-pomalo odlazi na druga mjesta. Dolaze novi ljudi, također entuzijasti, na čelu sa Nikicom Puhalom. Počinju veliki financijski problemi, »Puls« izlazi neregularno, sve teže i teže. Nakon godinu dana Puhalo dobiva posao u informativnoj novinskoj agenciji Stina i odlazi iz novina. Na njegovo mjesto dolazi Igor Nodilo, koji je još na toj funkciji.

Danas »Puls« jedva preživljava u teškoj besparici. Tako je posljednji broj izašao u svibnju 1999, gotovo tri mjeseca nakon prethodnoga. Ipak, još se grčevito bori, a i dalje je zadržao ostatke stare slave — kad izađe, prodaje se po svim većim gradovima Hrvatske. Stari brojevi »Pulsa« već imaju kolekcionarsku vrijednost.

Studentski list

Osnutak Saveza studenata Zagreba, prve studentske udruge na sveučilišnoj razini, donio je i zamisao o osnivanju glasila tih studenata te samom Savezu kao izdavaču. Iako se činilo da dijeli stajališta s novoosnovanom udrugom, »Puls« je u to doba bio pod vodstvom ljudi kojima su čisti novinarski ideali o objektivnosti i nepristranosti bili sveti. Tražilo se glasilo oporbe, studenata koji nisu uz vladajuću stranku, pa je nedavno preminuli Dalibor Jurišić, koordinator GONG-a, predložio da se uskrsne »Studentski list«.

U listopadu 1996. s potporom Instituta Otvoreno društvo izlazi prvi broj, na čelu kojega je bila Suzana Jašić, današnja izvršna direktorica GONG-a. Iako zasada nema toliko poznatih imena kao u »Pulsu«, ističemo ovu čuinjenicu: urednik kulture bio je Berislav Cimmerman, današnji pomoćnik urednika kulture u »Jutarnjem listu«.

Prvi broj »Studentskog lista« obilježio je povijest studentskoga novinarstva tako što je postavio rekord u broju prodanih primjeraka koji nijedne studenste novine još nisu uspjele srušiti: tri tisuće primjeraka. Međutim, nakon toga prodaja sve više i više pada. Tako u sedmom broju pada na četiristo prodanih primjeraka, a od tog se broja ne odmiče mnogo do raspada »SL-a«. I promjene u redakciji prijete raspadom — u sedmom broju većina uredništva daje iznenadni otkaz, taj broj krpa tek šačica ljudi. Iako se dakle činilo da je na pomolu slom, ipak je list preživio, došli su novi studenti, a financijski je list preživljavao najviše zahvaljujući Sorosovim donacijama. No, u prosincu 1997, te na početku siječnja 1998, stvari se počinju radikalno mijenjati. Dolazi više novca, donatori postaju sve zainteresiraniji za list, javljaju se studenti koji bi prodavali novine na ulici, odjednom se impresum puni novim entuzijastima.

I upravo u tom trenutku, u dvadeset petom broju, dolazi do propasti. Savez studenata tada prvi put najavljuje intervencije u uređivalačku politiku, a javljaju se i sumnje u uredništvu oko legalnosti financijskog poslovanja izdavača. Dolazi do sukoba i glavna urednica zajedno s dijelom uredništva i većinom novinara (sudeći prema impresumu i priopćenju za javnost koje je potpisalo više od pola novinara impresuma) daje otkaz i osniva novi »Studentski list — Revolt«.

Kako su donatori povjerenje poklonili Suzani Jašić, »SL« ostaje u financijskim problemima te s vremenom uspijeva izdati još dva broja. Urednik koji ostaje iza Jašićeve je Bruno Kuman, dotadašnji urednik kulturne rubrike, koji i uređuje ta dva broja. Nakon njega novi glavni urednik Davorin Horak dolazi na vrlo dobre ideje kako da riješi problem financija — pomiče »Studentski list« na Internet, a odnedavna uspijeva ishoditi i financijsku pomoć Studentskog centra u Zagrebu. Također, najavljuje potpisivanje ugovora s Ministarstvom znanosti i tehnologije kojim bi se osiguralo financiranje novoga »SL-a«, izmijenjena izgleda.

Revolt

Nastao od stare redakcije »Studentskog lista«, navodno u ljutnji zbog nepravde, novi list dobiva ime »Revolt« (iako neki tvrde da je ime dobio prema srpskom časopisu za mladež). Nakon nekoliko mjeseci neizlaženja, uz osnivanje nove studentske udruge kao novog izdavača, počinje izlaziti u svibnju 1998. Sa sjedištem u Hrvatskom novinarskom domu, pedesetak ljudi uspijeva izdati šest brojeva, nakon čega novac od donatora počinje kasniti i nastavak je izlaženja onemogućen. Dolazi i do promjena — Suzana Jašić odlučuje u ljeto otići iz lista i posao povjerava sadašnjoj glavnoj urednici, Jeleni Berković. Konačno i novac dolazi, pa u listopadu list kreće dalje.

»Revolt«, ako ne imenom, ipak prema stajalištima i ljudima ostaje na studentskoj sceni kao nasljednik »SL-a«, a isti ga donatori podupiru i danas. Jedini je za sada politički orijentirani studentski list koji izlazi regularno, a na marketingu je počeo raditi tek nedavno.

Student

Posve izvan priče javlja se jedini studentski časopis koji ne želi imati previše veze s politikom, već je u svojim izdanjima samo naznačuje na nekoliko strana. Počeo je izlaziti kao glasilo studenata Hrvatskih studija, ali želi širu publiku. Financira ga izravno Studentski zbor Sveučilišta u Zagrebu, i to je otprilike sve što je opće poznato o njegovim prihodima. Inače, specifičan je od svih studentskih listova prema tome što bira temu broja i sve članke nastoji oblikovati oko te teme. Također, jedini se ne prodaje, a težište mu je više na esejistici uz nužne informacije, nego na terenskom novinarskom radu.

Marketing mu je također slab — po tome je sličan svima ostalima.

Kacot

Jedini studentski list koji izlazi u Rijeci — potpuno različito od svih ostalih studentskih listova u Hrvatskoj — začet je od strane tadašnjega predsjednika Studentskog zbora Sveučilišta u Rijeci Alena Protića. On 1997. poziva Vedranu Simičević, glavnu urednicu još i danas, koja uglavnom sa svojim znancima sa studija književnosti, filozofije i prava osniva list. Od početka su uvjeti bili nemogući — plaćano je samo tiskanje, ali nisu imali osnovnu opremu, ni kompjutor, ni telefon, ni prostorije. Prvi broj izrađen je na fakultetskom kompjutoru, dok su svi ostali, od njih, rađeni na privatnom kompjutoru glavne urednice. Također je potpuno zakazala organizacija ostalih poslova, od marketinga, kojeg od početka nije ni bilo, do kolportaže, koja je još veliki problem. Problem je također što se »u Rijeci nije uspio stvoriti nikakav interes prema tom obliku medija«, kako kaže sama glavna urednica. Taj oblik novina, prema njezinim riječima, neka je mješavina studentskog pogleda na politiku, studentske politike te subkulturalne scene, ukratko, zaista nešto što nije baš main-stream.

»Kacot« iz problema plovi u probleme, tako da mu u posljednje vrijeme prijeti raspad, kako zbog prezaposlenosti stare postave koja je krenula dalje u život, tako i zbog nedostataka mladih kadrova koji su voljni preuzeti posao, naročito jer su i te novine, kao uostalom i sve studentske, volonterske. No, predviđaju još izlazak barem jednog broja za mjesec dana.

Gregal

Potkraj 1996. dvojica studenata na dubrovačkom veleučilištu osnivaju list »Gregal«, namijenjen ponajprije pomorstvu, dok se sve ostale rubrike, studentska politika ili politika uopće stavljaju više kao rubrike, dakle u sekundarni plan. No u listopadu 1997. dolazi u list kao novinar Mate Brautović sa svježom snagom, koja već u sljedećem broju pokazuje da ne želi ostajati postrani što se tiče studentske politike. U tom je broju iskritiziran tadašnji predsjednik Studentskog zbora u Dubrovniku, a zbog tog čina dolazi do raskola u redakciji. Raskol rezultira odlaskom stare postave, koja je list željela održati nepolitičnim. Tako od pomorskoga studentskog lista nastaje list studenata Dubrovnika.

No, odnosi sa Studentskim zborom postaju sve bolji, nakon što se našao zajednički jezik, »Gregalu« uspijeva ono što nijednom studentskom listu nije — da u koprodukciji sa SZ-om objavi knjigu Ivana Pamića Svi otkrivači Amerike, prvu takvu u Hrvatskoj. Brautović nakon dvanaestoga broja i sam podnosi kandidaturu na mjesto predsjednika SZ-a (postaje potpredsjednik), i time odlazi s mjesta glavnog urednika. »Gregal« uspijeva zablistati u četrnaestom broju, kad razotkriva navodne financijske prijevare tadašnjeg predsjednika SZ Kristijana Pavića, što uzrokuje odbacivanje njegova financijskog izvješća na skupštini SZ-a.

Danas »Gregal« djeluje kao studentska udruga, a osnovali su i Studentsku informativnu agenciju (agencija koja bi skupljala studentske vijesti na Internetu — nešto kao studentska inačica HINA-e), koja dugo nije funkcionirala iz političkih razloga. Nedavno joj je odobren nastavak rada, tako da se novosti očekuju svaki mjesec. Ono što usporava proces nedostatak je sponzora (»Gregal« financiraju Veleučilište, Studentski zbor i Studentski centar u Dubrovniku), dok marketing, alternativno sredstvo financiranja, kao i u drugim studentskim novinama, jednostavno ne postoji zbog čiste nesposobnosti studenata i nesudjelovanja profesora.

Luka Cukerić