Toplina samoće i snijega

Toplina samoće i snijega

U povodu tridesete godišnjice osnutka zbirke hrvatske fotografije, koju je u Fotoklubu Zagreb osnovao njezin tadanji tajnik Vladko Lozić, Fotoklub Zagreb u suradnji s Maticom hrvatskom i redakcijom »Vijenca« podsjeća na najvažnija djela velikana hrvatske fotografije

Ivan Medar rođen je godine 1911. u Zagrebu. Nakon završene privatne trgovačke škole Merkur (1927-1928) stječe znanje trgovca. No tijekom godina sve se više priklanja fotografiji, a nakon 1939. potpuno. Kao fotograf novinar provodi cijeli život uz fotografski aparat te ostvaruje djelo neprolazne vrijednosti.

Članom Fotokluba Zagreb postaje godine 1939. Kao takav priključuje se po formi i stilu izložbenoj grupi zagrebačke škole. Radove izlaže od 1934. do 1971. Poslije Drugog svjetskog rata, od 1950. do 1972, kao službenik Agencije za fotodokumentaciju, po zadatku, obilazi sve krajeve tadanje države Jugoslavije te svojom kamerom bilježi socrealističku industrijalizaciju (hidro- i termo-elektrane, škole, hotele, autoceste, stambena izgradnja, poljoprivreda, šumarstvo, radnički savjeti i samoupravljanje).

Agencija za fotodokumentaciju izdaje niz fotomonografija kojima je autor Ivan Medar (npr. rudnik i željezara Vareš, HE Jablanica, Željezara Zenica, Sarajevo, Pula, Tvornica lijekova Pliva, obnova Hrvatskog narodnog kazališta u Zagrebu te na koncu Bijelo biserje Jugoslavije).

Od godine 1946. aktivni je izlagač Fotokluba Zagreb, na brojnim izložbama u zemlji i inozemstvu, gdje osvaja brojne nagrade. Fotosavez Jugoslavije dodjeljuje mu godne 1955. zvanje kandidata majstora fotografije. Međunarodna asocijacija za fotografsku umjetost (FIAP) dodjeljuje mu 1956. zvanje AFIAP (artist FIAP-a). Član ULUPUH-a postaje godine 1956. te izlaže na mnogim kolektivnim izložbama te organizacije. Bio je i član CIP-a (Club international de Photographique).

Autor je šest samostalnih izložbi fotografije.

Vladko Lozić

Čitajući životopis Ivana Medara, postaje nam posve jasno da je riječ o osobi iznimna fotografskog iskustva. Kada svoje upoznavanje upotpunimo fotografijama i fotomonografijama koje je u doba svog djelatnog života ostvario, ostajemo zadivljeni. Nije posrijedi dakako količina, nego ponajprije ujednačenost i kvaliteta kao osnovna obilježja svakoga njegova djela.

Stvarao je svoj opus još od 1939. marljivo učeći na zasadama zagrebačke škole, i potvrđujući se kao aktivni izlagač na mnogim izložbama. Jednako će ozbiljno, a za potrebe Agencije za fotodokumentciju, obilaziti gotovo sve krajeve tadanje Jugoslavije, korektno bilježeći svojom kamerom socrealističku industrijalizaciju. Vrijedan je to materijal, posebno za valorizaciju života u vremenu i prostoru što nam se danas, posve prirodno, čine vrlo dalekima.

Za svoj rad nagrađivan je Ivan Medar brojnim nagradama i priznanjima, a i mi kao uživatelji njegova djela bili smo nagrađeni — zadovoljstvom. Sjetimo se njegove fotomonografije Bijelo biserje Jugoslavije, sjetimo se njegove fotografije Zagreb u snijegu, njegove Samoće (1939) i ponovno ćemo osjetiti svu toplinu koju je na nas prenosio Ivan Medar i u vremenu kada smo se susretali.

Zdenko Kuzmić