Što očekujete od novoga ministra znanosti i tehnologije?

Što očekujete od novoga ministra znanosti i tehnologije?

Ivo Babić, rektor Sveučilišta u Splitu

Tijekom predizborne kampanje znanost i njezina uloga u društvu postale su gotovo opće mjesto političkog diskursa. Možda bismo se mogli ponadati da se konačno ustalila svijest da su znanost, kultura i obrazovanje pretpostavke za izvjesniju budućnost i za premošćivanje mnogih današnjih nevolja. Dakako, znanost, posebno informatička i prehrambena tehnologija, osnovni su vektori za sveukupni razvitak i hrvatsko sustizanje Europe, u kojoj je inače naša uloga u demografskom smislu, zatim po bruto nacionalnom proizvodu i pogotovo prema doprinosima u znanosti gotovo beznačajna.

Izražavamo zadovoljstvo što se predviđaju veća sredstva za znanost i kulturu. Isto očekujemo, dakako, i za školstvo i za zdravstvo.

Nisam imao na uvid program koji je ponudio novi ministar Hrvoje Kraljević. Na vaš upit, što očekujemo od novoga ministra, moram najprije razmisliti što znači taj izraz. Jedna od konotacija je: čemu se nadamo? Osobno sam u životnoj dobi kad su mnoge nade okopnile, a sretnija budućnost višekratno je odgađana. Zato ću radije koristiti izraz očekivati je.

Dakle, očekivati je da će se ostvariti obećanja o većoj ulozi znanosti i obrazovanja, a prema europskim kriterijima i modelima.

Očekivati je da će se konačno i u Hrvatskoj stvoriti uvjeti za potpunu autonomiju sveučilišta, prema europskim i svjetskim kriterijima. Danas, kako je to poznato, naša su sveučilišta veoma labavo strukturirana. To su slabo sređeni skupovi fakulteta od kojih svaki vodi samostalnu politiku. U sadašnjim uvjetima, s obzirom na zakonske i političke okvire, sveučilišta su slabo integrirani, masivni, netransparentni i skupi organizmi. Svaki fakultet, odnosno pojedini dekani, moraju obilaziti urede ministarstava, obijati pragove i tražiti prečace za namicanje potrebnoga novca. Često se i ne odgovara na dopise. Financijskom autonomijom, bez koje nema nikakve druge autonomije, nije moguće ostvariti ideju integriranog sveučilišta koje bi trebalo postati organizam s hijerarhijskim razinama. To je preduvjet za racionalizaciju i optimalizaciju cjelokupnog sustava. Takvo novo sveučilište moglo bi zaista biti pokretač sveukupnog razvitka u svom socijalnom okružju. Inače, funkcija rektora i prorektora uglavnom je dekorativne i simbolične naravi. No ni te ukrasne funkcije ne postižu znatnije društveno uvažavanje.

Već godinama na sveučilištima nije omogućeno otvaranje novih radnih mjesta. Veoma je nedostatna mogućnost zapošljavanja znanstvenih novaka. Istodobno pojedina ministarstva, istina ne i Ministarstvo znanosti i tehnologije, narasla su do mastodontskih razmjera. Ako zaista dođe do promjene svijesti kakva nam se predviđala u predizbornoj kampanji, možda bi znanost mogla dobiti adekvatniju funkciju i značenje u društvu.

Očekivati je od novog ministra da definira odnose između sveučilišnih i veleučilišnih ustanova. Naime, iako na sveučilištima nisu otvarana nova radna mjesta, u međuvremenu su stvorene brojne veleučilišne ustanove. U tim relacijama mnogo je toga još nedefinirano i nedorečeno, od materijalnih do kadrovskih, posebno prostornih problema. Potrebno je i jasno razgraničiti što su to stručni, a što znanstveni studiji.

Iz naših dalmatinskih rakursa očekivali bismo da se za Sveučilište u Splitu, koje djeluje i u Dubrovniku i u Zadru, dodjele adekvatna sredstva. U odnosu na druga sveučilišta, Sveučilište u Splitu je u nekoliko posljednjih godina dobilo otprilike pet puta manje novca. To se, naravno, odnosi na novac za gradnju novih fakulteta, studentskih domova, nabavku opreme. Primjerice, za razliku od Zagreba i Osijeka, u Splitu nije pokrenuta gradnja stanova za znanstvene novake. Znanost u Dalmaciji veoma je zapostavljena i marginalizirana. Primjerice, Institut za jadranske kulture i melioraciju krša osnovan je u doba Austro-Ugarske Monarhije, dok je Oceanografski institut utemeljen još u doba monarhističke Jugoslavije. Poetika Hrvatske (rabim riječ poetika veoma slobodno u smislu svih mogućnosti i izražajnih raspona) zasniva se na punini njezina veoma složenog bića, na raznolikosti njezinih povijesnih regija koje imaju svoje povijesne i kulturne tradicije, ambicije i komparativne prednosti. Budućnost Dalmacije ne može se graditi tek na gospodarstvu tipa zimmer frei. U našoj regiji posebno je važna znanost o moru i mediteranskoj agronomiji koja bi, dakako, prihvaćala sve znanstvene i tehnološke inovacije.

Zahvaljujući bivšoj vlasti, za potrebe Sveučilišnog kampusa dodijeljen nam je veliki kompleks zemljišta na gradskom području Visoka. Izrađuju se detaljni urbanistički planovi, Ekonomski fakultet financirao je početak zemljanih radova na izgradnji nove zgrade tog fakulteta. Očekujemo potporu za nastavak radova.

Očekivali bismo da novi ministar prihvati ideju izgradnje Sveučilišne knjižnice u sklopu Kampusa. Nova, suvremena, knjižnica pridonijela bi civilizacijskom sazrijevanju Splita i punini Hrvatske, a posebno Dalmacije, kojoj pripada dolično mjesto na razini njezinih kulturnih tradicija.

Očekujemo s obzirom na javno izrečene izjave gospodina ministra, da će se konačno u Splitu osnovati Institut za molekularnu biologiju.

Jasenka Gojšić, ravnateljica CARNeta

Kao građanka ove zemlje i kao ravnateljica CARNeta, od novoga ministra znanosti Hrvoja Kraljevića očekujem da će:

— stvoriti uvjete, ozračje i okolinu u kojima će akademska zajednica, od vrhunskih profesora i znanstvenika do studenata, uspješno ostvarivati ulogu predvoditelja i nositelja društvenih i tehnoloških promjena te napretka društva u cjelini;

— pridonijeti jasnu međunarodnom prepoznavanju i priznavanju hrvatskog obrazovnog i znanstvenog sustava, odnosno pretvaranju njihovih proizvoda, kao što su sveučilišni studiji ili sustavi znanja u pojedinim područjima, u međunarodno priznate i cijenjene proizvode;

— potaknuti izgradnju nacionalne informacijske infrastrukture i uspostave informacijskog društva, jasna, korisna i jednostavno dostupna svakom građaninu Hrvatske, koristeći se pri tome iskustvom i znanjima akumuliranim u Hrvatskoj akademskoj i istraživačkoj mreži CARNet.

Krešimir Pavelić, pomoćnik ravnatelja Instituta »Ruđer Bošković« za znanost

Očekivanja od ministra znanosti možemo svrstati u dvije razine. Prva, tzv. egzistencijalna razina sastojala bi se u osiguravanju osnovnih potreba znanstvenih institucija: redovito održavanje tzv. hladnog pogona instituta te redovito pritjecanje sredstava za programe trajnog istraživanja. Kad je riječ o Institutu »Ruđer Bošković« tada u tu egzistencijalnu razinu spada i održavanje znanstvene infrastrukture, velikih pogona ili opreme koju koriste i druge ustanove, nabavku znanstvenih časopisa itd. Bez ove razine znanost uopće ne može funkcionirati pa je to nužan minimum koji bi novo ministarstvo na čelu s ministrom moralo odmah osigurati.

Druga razina očekivanja odnosi se na unošenje više reda u postojeći sustav znanosti, kako bi se sredstva uložena u znanost racionalnije koristila. Očekujemo jasan stav o novom projektom razdoblju (nastavak ili prestanak financiranja velikih programa). U svezi s tim očekujemo rigoroznu, kritičku i stručnu prosudbu uspješnosti realizacije pojedinih programa i projekata. Očekujemo također i (ukoliko je to potrebno) međunarodni peer review proces. To bi pomoglo da se izdvoje najkvalitetniji programi i skupine znanstvenika u Hrvatskoj a i bio bi važan pokazatelj pri odobravanju novih programa. Prije svega sredstva za znanost bi se preraspodijelilo na kvalitetnije i međunarodno relevantne sredine. Danas je takve sredine vrlo lako prepoznati jer je u znanosti sve transparentno.

Nužno je načiniti pospremanje u znanosti. Prije svega riješiti se u znanstvenim institucijama ljudi koji ne zadovoljavaju kriterije međunarodnog znanstvenog vrednovanja, koji ne napreduju (ne doktoriraju ili ne napreduju u zvanjima), koji nisu motivirani za rad. Očekujemo da se u vrhunskim znanstvenim institucijama napravi mjesto nezaposlenim nadarenim mladim ljudima. Očekujemo od ministra da posveti brigu darovitim studentima i mladim znanstvenicima. Potrebno je stipendirati najbolje studente i općenito zapošljavati najbolje.

Očekujemo u novom projektnom razdoblju definiranje prioriteta te odobravanje onih znanstvenih programa koji privlače znanstvenike u Hrvatsku. Očekujemo obnovu znanstvene infrastrukture, nabavku kapitalnih uređaja koje mogu koristiti više korisnika. Očekujemo jasno definiranje javnih, državnih instituta. Ministarstvo mora jasno i nedvosmisleno precizirati ulogu i mjesto javnih instituta poput Instituta »Ruđer Bošković«. Institut »Ruđer Bošković« ne može nositi status javnog (državnog) instituta i biti prepušten samom sebi. Mora se precizirati stupanj dopuštene samouprave ako je to uopće moguće u državnim institutima.

Institut »Ruđer Bošković« jedan je od rijetkih instituta u Hrvatskoj koji može imati razvojne znanstvene projekte a istovremeno kvalitetne fundamentalne istraživačke programe. Institut »Ruđer Bošković« spreman je ponuditi državi neke od usmjerenih projekata čija realizacija vodi prema finalnom proizvodu. Ministarstvo i Vlada se moraju izjasniti da li će pomoći realizaciju tih projekata i kada?

Očekujemo pomoć i podršku u selektivnijem i rigoroznijem odabiru lidera pojedinih znanstvenih punktova. O znanstvenim liderima najviše ovisi prosperitet znanstvene sredine. S globalnog aspekta svjedoci smo nezaustavljivog trenda meneđersko-tehnokratskog pristupa rukovođenju znanstvenim punktovima. Suvremeni lider određene znanstvene sredine mora biti inteligentan, otvoren, dobro obaviješten čovjek s posebnim sluhom za menedžment, koji najveći dio svog vremena provodi na putu, u stvaranju dobrih veza sa srodnim institucijama, industrijom i sl., koji ne propušta važne međunarodne skupove. Takva osoba nužno mora biti suverena na svom znanstvenom području, svjetski prepoznatljiva i ugledna. Nisu dakle mali zahtjevi postavljeni pred znanstvenog lidera. Zamisao o grupiranju istraživanja u budućim nacionalnim centrima izvrsnosti nije za odbaciti; treba je samo dosljedno i pošteno provesti. Nužno je internacionalizirati znanstvene ustanove, prije svega uvesti institucije međunarodnih savjeta. U takvim bi savjetima bili vrhunski svjetski znanstvenici, a imali bi savjetodavnu ulogu. U zatvorenoj je sredini ponekad teško uočiti greške ili sagledati probleme bez pomoći izvana. Takav je korak prijeko potreban za male znanstvene sredine u kojima nema kritične mase znanstvenika, a takva je upravo naša.

Slavko Krajcar, dekan Fakulteta elektrotehnike i računarstva u Zagrebu

Vaše pitanje Što očekujete od novoga ministra znanosti?, proširio bih dodatkom i hrvatske znanosti na prijelazu u 21. stoljeće. Naime, nisam uvjeren da samo jedan čovjek, iako na čelu važnog ministarstva, može učiniti značajne korake bez načela suradnosti na svim razinama. Dakle smatram, ali i uvjeren sam u to da je put u promjene naša zajednička zadaća, stoga će ovo moje mišljenje biti mali prinos tom cilju.

Kako držim da su evolutivne promjene bolje od revolucionarnih, vjerujem da će u budućem radu ministar polaziti od načela poštivanja svih pozitivnih tečevina, od načela učenja od povijesti — a ne njezine nekritičke negacije, te da će se tečevine iz razvijenih zemalja, na koje se svakako moramo ugledati, prije primjene prilagoditi našim uvjetima.

Odnos Fakulteta spram Ministarstva znanosti i tehnologije, iako primjeren u dosadašnjem vremenu, može se unaprijediti na načelima argumentiranih zahtjeva, argumentiranih prijedloga, stvaranja prijateljskog okruženja, odnosa partnerstva uz načelo supsidijarnosti.

Osnovna sučelja našeg zajedničkog rada mogu se podijeliti u tri područja: nastavna djelatnost, znanstvenoistraživačka i stručna djelatnost te studenti i zaposlenici.

Prije svega moramo definirati našu zadaću u obrazovnom procesu za sljedeće razdoblje poštujući kritički saznanja zemalja u koje se ugledamo. Proces obrazovanja u svijetu, koji se danas radije naziva proces učenja, temelji se na tri načela: autonomija, sposobnost, odnosno stručnost, i odgovornost pojedinca. Pritom je važno izbjeći neka ponašanja koja su imanentna društvima u razvoju, a to su: sindrom siromaštva, paternalistička tradicija i traženje poslušnosti. Što nas u ostvarenju tog cilja očekuje: stalno vrednovanje i prilagođavanje nastavnih programa i planova svjetskim trendovima, poticanje odnosa nastavnik — student na načelu znanog spram znanog kao i poticanje mentorskog rada, stvaranje uvjeta za gostujuće profesore, uvođenje studija i na engleskom jeziku gdje je to moguće, materijalna i kadrovska obnova, društveni status sveučilišnoga nastavnika, nabavka svjetske literature, ali i pisanje udžbenika na hrvatskom jeziku ili prevođenje, nastavni materijal na Internetu, virtualni udžbenici, nastavni planovi za life-long learning, potpora učenju stranih jezika za sve — ponajprije engleskog, uvođenje ECTS-sustava radi mobilnosti studenata, informatizacija sustava visoke naobrazbe na državnoj razini i sl.

U znanstvenoistraživačkoj djelatnosti treba poticati sljedeće principe: znanstveni je rad obveza svakoga sveučilišnog nastavnika; sveučilišni je nastavnik osim istraživača i odgovoran menedžer znanosti koji oko sebe okuplja znanstvene potencijale omogućujući im napredovanje u struci, zadovoljstvo u radu i očitost rezultata; veća protočnost mladih znanstvenika — dajući im potporu za dalji razvoj i izvan sveučilišta i instituta (centri izvrsnosti, centri za transfer tehnologije, gospodarstvo i sl.); potpora kompetitivnosti hrvatskoga znanja na svjetskim tržištima; ustanovljenje fondova za novac kojih se konkurira prema tržišnim načelima (projekt — rokovi — očitost rezultata) u tri faze: idejni projekt — potpora fonda, izvedbeni projekt — dodatna potpora fonda, ali za očekivana korisnika, prototipno rješenje — potpora fonda + potpora znanog korisnika; poticaj poduzetničkom duhu nositelja znanja (primjerice patenta), ali izvan sustava znanosti i sl.

U studenata valja poticati: viši stupanj odgovornosti za razvoj fakulteta njihovim uključivanjem u samoupravu, stvaranje partnerskog odnosa, motiviranje za redovito i kvalitetno studiranje (npr. uvođenjem sustava besplatnog školovanja za prve na rang-listi svake godine, a ne samo pri upisu), poticanje njihove mladenačke kreativnosti, potpora njihovu slobodnom vremenu u raznim oblicima izražavanja (sport, kultura, tiskovine), potpora razmjeni i mobilnosti.

Zaposlenicima u sustavu visoke naobrazbe treba ostvariti uvjete za kvalitetan rad i život, plaćanje rada iznad norme, sigurnost unutar zakonskih okvira, omogućiti napredovanja, ostvariti sa sindikatom partnerske odnose, omogućiti paralelizam nastavnicima starije dobi radi kontinuiteta i kadrovske obnove.

Znajući da smo društvo u tranziciji i znajući da za te ciljeve treba i financijska potpora, ova moja razmišljanja potpora su optimizmu — koji je potreban društvu u razvoju, ali i definiranju putova za budućnost. Stoga vjerujući da će ministar Kraljević, ali ne samo on, prihvatiti dio mojih razmišljanja i uvesti ih u svoj program prioriteta, želim mu mnogo uspjeha.

Boris Vukonić, dekan Ekonomskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu

Svaka nova vlada, pa i svaki novi ministar, uvijek dočekuju kao nagovještaj novoga i boljeg vremena, što je u ljudskoj naravi. Tako, barem što se mene osobno tiče, i novog hrvatskog ministra znanosti i tehnologije dočekao sam s novim nadama, pogotovo kad je riječ o području u kojem je mnogo neriješenih pitanja, a rekao bih i mnogo problema. Moja očekivanja idu u dva smjera. Jedan se odnosi na opće probleme i potreba njihova sređivanja, a drugi na probleme koji su bliži mom Ekonomskom fakultetu, odnosno, bolje rečeno, na opće probleme koji se intenzivnije reflektiraju na moj fakultet.

Najviše pozitivnih promjena očekujem od novog ministra u aktualnom zakonodavstvu, a i ministar Kraljević nastupnim je govorima upravo te promjene označio kao urgentne. Presuda Ustavnog suda kojom je osporen sadržaj i pravni validitet više članaka Zakona o visokom školstvu dobar su povod da se korigiraju i mnogi drugi članci tog zakona ili promjene stajališta koja su se već odavno pokazala neprimjerenim. Posebno se to odnosi na upravo apsurdno rješenje kakvo nudi sadašnji zakon, a po kojem se zapošljavanja mladih stručnjaka (novaka) vezuje uz znanstvene projekte. Uz restrikcije koje su nastupile prije više godina, time smo zapravo zaustavili priljev mladih stručnjaka na naše fakultete. Ima i onih zakonskih odredbi koje zadiru u organizacijska pitanja visokoškolskih i znanstvenih institucija, a koja su riješena u najmanju ruku čudno. Na primjer, izbor i trajanje mandata rektora i dekana. Sada rektor u svom četverogodišnjem mandatu i sastavu Senata Sveučilišta promijeni i po četiri dekana iz istog fakulteta, što sasvim sigurno ne pomaže upravljanju ni Sveučilištem ni fakultetima. Očekujem da će se naš novi ministar ozbiljno suočiti s institucijama kakvo je, na primjer, Nacionalno vijeće, koje je i samim svojim dosadašnjim postojanjem, sastavom članova, ali i brojnim odlukama koje je donosilo u praksi, stvaralo goleme teškoće u radu visokoškolskih i znanstvenih institucija, ali i izravno pokazivalo da se barem u ovom specifičnom području država nije odrekla izravnih intervencija kojima je dovodila u pitanje opća demokratska načela i samostalnost akademskih institucija.

Velik broj pitanja povezan je s financiranjem učilišta i, rekao bih, vrlo strpljivo čeka na rješenje. Naravno, tu su i očekivanja od ministra najveća, iako, barem po mom sudu, na tom planu ministar ima najmanje mogućnosti da samostalno djeluje, jer je financiranje znanosti i visokog obrazovanja dio općeg sustava financiranja u zemlji, a to znači i dio općih vladinih odluka. Ipak mislim da nije pretjerano od ministra očekivati da se u svakom trenutku zalaže za stabilnije financiranje toga područja i za mnogo adekvatniji ekonomski status svih zaposlenika u znanosti i visokom obrazovanju od onoga kakvog danas imamo. Između mnogo pojedinačnih financijskih pitanja navest ću samo jedno. Naime, općenito smatram da bi u situaciji kad država nema dovoljno novca da financira sve potrebe visokog školstva, kad je god to moguće, trebalo dati pojedinim učilištima veću poslovnu samostalnost. Time bi se država financijski odteretila, a pojedinim učilištima omogućilo bi se da organiziraju kvalitetniju nastavu i znanstveni rad. Na mom fakultetu to bi riješilo mnoge aktualne probleme.

Mislim da je jedno od vrlo urgentnih pitanja i konačno zauzimanje stajališta o veleučilišnom studiju u Hrvatskoj i odnosu tog studija sa sveučilišnim studijima. To je pitanje koje muči i moj fakultet, pa je i za mene kao dekana to iznimno važno pitanje. Ako mogu ovim putem sugerirati ministru Kraljeviću, mislim da bi trebalo slijediti odluke koje su u tom smislu donesene u mnogim europskim zemljama koje su veleučilišne studije, nakon nekoliko neuspješnih godina u kojima su djelovali samostalno, vratile pod okrilje sveučilišnih institucija. Danas zapravo tako u praksi i funkcioniramo na Zagrebačkom veleučilištu, a što je posljedica nastojanja da se zadrži tradicionalni stručni studij na fakultetima i da se održi odgovarajuća kakvoća nastave i uopće kvalitetna organizacija studija.

Čitav ekonomski fakultet pa i ja osobno u funkciji dekana očekujem da će gospodin ministar Kraljević odvojiti nešto vremena i posjetiti Ekonomski fakultet u Zagrebu. Mi smo veliki fakultet, jedan od najvećih u Hrvatskoj, po broju studenata i zaposlenika fakulteta, ali i po ukupnoj veličini našeg fakultetskog prostora pa su utoliko i naši problemi različiti, pa i veći od problema mnogih drugih. Zbog toga da ne opterećujem čitatelje, a ni prostor u vašem cijenjenom listu, neću detaljnije ulaziti u specifične probleme s kojima se susreće naš fakultet, nego ću još jednom izraziti želju za što skorijim izravnim susretom s ministrom Kraljevićem.

Josip Jerković, dekan Pedagoškog fakulteta u Osijeku

Očekujem ponajprije mogućnost zapošljavanja u nastavi tamo gdje na Fakultetu postoje studiji, a nema ni približno dovoljan broj stalno zaposlenih profesora i asistenata.

To je najkrupniji i središnji problem. Očekujem od gospodina ministra zastupanje stajališta da je sve apele koji ne probijaju i ne povećavaju prihvaćeni državni proračun za znanost i uobičajeni standard moguće ostvariti. Ništa za što se jasno matematički može dokazati da čuva državne financijske mogućnosti ne bi smjelo biti sporno učiniti. Zapošljavanje, barem do 70 posto potreba pojedinih studija, omogućilo bi bolja kadrovska rješenja, smanjilo preveliko honoriranje vanjskih suradnika, učvrstilo postojeće studije, fakultete i Sveučilište, stvorilo bi budućnost mladim i kvalitetnim znanstvenicima, a studentima omogućilo redoviti znanstveno-nastavni kontakt s profesorima.

Ukoliko tu ne bude pomaka, sav dosadašnji višegodišnji trud i strpljivo razumijevanje bit će uništeni, a mnoge generacije ostat će i dalje zakinute za urednost stjecanja i unapređenja svoga znanja.

Drugo, očekujem da se pri promjenama stajališta i odluka u visokom školstvu ne dovodi u pitanje bilo koje područje ili kategorija. Jesam čak i za davanje prednosti ponekomu i ponečemu, ali ne uništenjem i posvemašnjom zapuštenošću drugih ili preskakanjem sadašnjosti. Nema budućnosti bez dobre sadašnjosti. Mislim da će razložno gledanje na stručnjake uspjeti sačuvati znanost i umjetnost, a opravdati postojanje visokog školstva.

Nadam se da će materijalno i financijsko praćenje znanosti, odnosno praćenje potreba visokog školstva sigurno biti ispravno rješavano. To ne znači da će biti dovoljno, ali je važnije da bude uravnoteženo, vodeći računa o svemu, a posebno o ljudima.

Mislim da će Hrvoje Kraljević biti i ostati ugledan, kompetentan i razborit ministar znanosti i tehnologije Republike Hrvatske.