Samo jednom se ljubi

Samo jednom se ljubi

Gospodin Morgen živi

Ne sjećam se više koja je prigoda bila kada sam se našao u prilici biti u blizini gospodina Ive Robića. Bilo je mnogo glazbenika, mlađih i starijih. Prolazeći pokraj njega pozdravio sam ga jednostavno: »Dobar dan«. On je isto tako odvratio i to su bile jedine riječi koje sam izmijenio s bardom hrvatske zabavne glazbe. Prijatelj koji je bio sa mnom upitao me: »Otkada ti poznaješ Robića?« »Ne poznam ga«, odvratio sam. »Zašto ga onda pozdravljaš?« uslijedilo je. Pomalo zatečen, odgovorio sam: »Pa, zato što ga poznam.« Iza toga paradoksa krila se potpuna istina. Tko nije znao Ivu Robića taj nije nikada slušao radio niti gledao televiziju. Taj je, najvjerojatnije, bio i gluh i slijep.

Vratit ću se još malo u prošlost. Kada sam bio dijete, Ivo Robić već je bio glazbena konstanta. Bez njega nije mogao proći ni jedan glazbeni festival, kojih u onoj državi, a i u ovoj, nikada nije bilo malo. Osim toga prepjevi stranih pjesama treštali su nedjeljom iz radija marke RIZ ili Čajavec i kroz otvorene prozore nama klincima koji smo se klikerali podarivali zvuke Robićevih hitova. Svi smo se trudili da što glasnije i jače zaderemo Ay, ya, ya, ya, yaaaaaa (koji je duže izdržao ovaj a bio je faca, gotovo pjevač s radija) paloma. Mexico, Mexiiiiico bio je pretežak pa se rijetko tko usuđivao ponavljati tu pjesmu. A onda je naglo u naše živote, danas četrdesetogodišnjaka ušao rock i, gospodina s velikim g, Robića pomalo smo zaboravili. No sada, kada se osvrnem unatrag, nakon svih tih godina, čini mi se da nikada Ivu Robića nismo prepustili zaboravu. Gotovo u svakom razgovoru o glazbi netko bi se na bilo koji način dotaknuo njega i njegove karijere. Jer nitko, osim možda Karlo Metikoš a.k.a. Matt Collins, nije napravio karijeru u inozemstvu. Mnogo ih je pokušavalo — nitko drugi nije uspio.

Ivo Robić rodio se u Garešnici, a odatle preko Bjelovara došao u Zagreb. Godine 1943. položio je audiciju za pjevače na Radiju Zagreb pjevajući skladbu Marija Kinela Sniježi. Možete li si zamisliti, iz današnje perspektive kada svako grlo koje se malo jače dere pjeva i snima ploče, da je Robić morao proći audiciju. Najveći uspjeh Ivo je postigao s pjesmom Morgen, koja je prodana u dva milijuna primjeraka. Pjesma je polučila uspjeh i u Americi, gdje je nastupio u vrlo popularnom Perry Como Showu, kada je i dobio nadimak Mr. Morgen. To ni jednom hrvatskom pjevaču, a rijetki su i primjeri iz ostaloga dijela svijeta, nije uspjelo. U cjelokupnoj karijeri Ivo je prodao šest i pol milijuna ploča. Malo je glazbenika na svijetu koji se mogu podičiti takvom popularnošću. Osim što je bio sjajan pjevač ugodna glasa i besprijekorne dikcije, Robić je svirao violinu, klarinet, saksofon, kontrabas i klavir. Skladao je malo, ali pažljivo. Srce, laku noćizvode mnogi orkestri, a za našu glazbenu scenu više nego Morgen znači Samo jednom se ljubi, zimzelena i vječna pjesma koja ima mjesto u bilo kojoj antologiji hrvatske glazbe.

Ivo Robić više neće pjevati uživo, ali Ivo Robić će pjevati zauvijek. Žao mi je što nije dočekao objavljivanje izdanja svojih probranih djela na kompaktnom disku koje već dulje vrijeme minuciozno prikuplja i slaže Siniša Škarica za Perfekt Music Croatia Records. No, poznavajući Škaricu, znam da će napraviti dostojan glazbeni spomenik najpopularnijem pjevaču u Hrvata.

Nije Ivo Robić bio hrvatski Frank Sinatra. Sinatra je bio američki Ivo Robić. Poslušajte malo jednog pa malo drugoga i siguran sam da ćete uočiti razliku. Gospodin Robić bio je jedan od najboljih pjevača svoga doba. Zato sam sretan, u tužnom trenutku kada se moram oprostiti s njim, da sam mu mogao reći »Dobar dan«. A još sam sretniji što mi je odgovorio. Jer bio je, jednostavno ili za današnje vrijeme nevjerojatno, gospodin pjevač i glazbenik. Gospodine Robiću, najljepša Vam hvala što ste me pozdravili, a u ime svih onih koji nisu doživjeli tu čast, hvala Vam što ste nam pjevali više od pedeset godina.

Krešimir Blažević