O lektoriranju

Stalnica hrvatske jezične kulture i hrvatske kulture jest lektor — lektor koji nije samo čitač, nego lektor koji zapravo piše tekst čovjeku koji ne umije pametno pisati.

Naravno, nije uvijek tako; daleko od toga da bi svi oni na čijim tekstovima lektori rade — bili nepismeni. Ali mnogi ljudi ipak jesu nepismeni, kako god shvatimo značenje toga pridjeva, nepismen.

Komu bi zapravo trebao lektor? Onomu autoru koji bi rado poboljšao svoj jezični izraz. A koji lektor može u tome pomoći? Za nepismene, mnogi lektor. Za zahtjevnijega pisatelja, dobar lektor.

Kakav bi trebao biti dobar lektor?

Široko obrazovan, da se lako snalazi u tekstu na kojem radi. On ne mora poznavati područje o kojemu govori tekst — jer ako se radi o stručnom tekstu, podrazumijeva se da autor dobro barata pojmovima svoje struke. Lektor bi trebao pomagati u izglađivanju teksta, u poboljšanju čitljivosti teksta.

Lektor mora biti samomisleći čovjek, gibak u svojem poslu. Ne piše sve u gramatikama, rječnicima i drugim priručnicima. Ponekad do nekih rješenja lektor mora doći sam — a moći će dobro zaključivati samo ako stalno uči, a uči čitajući i starine i novine.

Čitač — lektor — mora mnogo čitati da bi mogao čitati za lektoriranje.

Alemko Gluhak