Album za obrasle

Album za obrasle

Porno/graphics: Dejan Kršić & rutta d.d., Igor Mandić: Prijapov problem, izdavač: Arkzin

Igor Mandić je, između ostaloga, pojava koja na našoj sceni najbrže reagira i uvažava nove medije, te, bilo izravno bilo neizravno — teoretskim razlaganjem — eksploatira njihove mogućnosti. Njegove posljednje dvije knjige, Za našu stvar i Prijapov problem zorno pokazuju kolika je adaptabilnost i sklonost medijskom promiskuitetu njegove malenkosti. Ukratko, Mandić se ekipirao tako da je iskoristio i dodatne izražajne mogućnosti medija knjige. Obje knjige su dizajnirali neki od naših najuspješnijih grafičkih dizajnera. Grafički dizajn se donedavno uglavnom tretirao kao nužno zlo pri proizvodnji knjige, sve dok energija informatičke eksplozije nije vizualno oživjela prvo stranice periodike, a potom i knjiga. Tiskovine su opet postale zavodljive, poželjna roba, po potrebi komentar i estetski objekt.

Knjigu Za našu stvar grafički je osuvremenio i komentatorski popratio isticanjem Mandićeve karakteristične, odlučno stisnute, vilice na poleđini korica Nedjeljko Špoljar, dizajner koji je za svoj dizajnerski rad za »Godine nove« dva puta uvršten u godišnji pregled prestižnog američkog magazina »Print«. Isto je uspio i oblikovanjem knjige Konclogor na Savi Ilije Jakovljevića.

Knjigu Prijapov problem, podnaslovljenu s vulgarni eseji ili eseji o vulgarnosti, grafički su sjajno doradili Dejan Kršić & rutta d.d.. Naslovnicu Prijapova problema čini i naslovu i Mandićevu povijesnom praćenju razvitka fenomena sukladna antička freska Vaganje falosa iz Kuće Vettija u Pompejima. Pogleda li se cijela omotnica, zajedno sa zadnjom stranicom, vidi se trijadna kompozicija. Freska je tri puta semplirana s postupnim izvlačenjem i povećavanjem (erekcijom) falosa u središte svake slike.

Unutarnja stranica naslovnice nudi crno bijelu sliku gole sisate ljepotice opružene na nekakvom kauču a uspaljena pogleda uprtog u objektiv promatrača. Knjižni blok sliku nasilno reže nešto ispod dobrostojećih sisa. Očito, na unutarnjoj strani poleđnice (?) je nastavak slike. Tamo nas čeka iznenađenje: pohotna plavuša je vrlo lijepo razvijeni hermafrodit koji prima partnera u anus. Reakcija je predvidljiva; mmmmm-fuj-hahahaha!

Nadalje, budući da se radi o podebeloj knjizi, njezin opseg iskorišten je za tri mini animacije. Tako, pročešljavajući palcem marginu knjižnog bloka, u nekoliko sličica možemo vidjeti mušku i žensku masturbaciju, te lice čovjeka pri vrhunskom sladostrašću. Ostatak obilnih margina ukrašen je udžbenički iscrpno, nizom prigodnih, uglavnom porno, crteža i sličica i izvučenim vršnim vrijednostima teksta. Naravno, pornografija i jest udžbenik, »višak« transparentnosti.

Svaki Mandićev esej je ograđen i najavljen crno-bijelom ilustracijom preko cijele stranice. Na ključnom mjestu ilustracije, gdje ruka pristojnosti ucrtava, paradoksalno, kao i u prirodi, crnu traku (trokut, četverokut), ili bolje gdje dakle pojačava božansku cenzuru, dizajnerski dvojac čini isto stavljajući preeksponirane prema ostatku ilustracije, četverokute. Na tom nježnom mliječnom cenzurskom filteru koji podsjeća na veo, u taj zblajhani četverokut, upisana je brojka. Zadnje četiri stranice Prijapova problema čine naljepnice u full coloru označene brojevima. Tako je ova knjiga postala i album za obrasle. Kao nekad u djetinjstvu, kad smo po brojevima znali sve sličice, posegnut ćemo rukom za njima i zalijepiti ih na njihova mjesta, broj po broj u ustroj. Radi se dakle o ludičkoj i interaktivnoj komponenti za kojom svi psiholozi i marketing meštri toliko žude. No, subverzija se ne nalazi toliko u dobnom miješanju djetinjstva i zrelosti, tj. konceptu albuma za obrasle, koliko u anticenzorskom stavu. Ono što je običajnim pravom cenzurirano ovdje se nalazi u svoj svojoj punini, od diskretnog, tek naznačujućeg, erotskog potencijala tekstilnog golicanja mašte opnom mliječnog vela preraslo u hiper-porno-realističko izvlačenje skrivenog u prvi psihički plan i full color. Silina anticenzorskog stava pojačana je izravnim čitateljevim sudjelovanjem, kao i njegovim taktilnim prinosom. Zapravo, može se reći da kompletna knjiga ima nešto terapijsko, oslobađajuće u sebi. Ima u njoj nešto od slobode i finoće (svi pristojno i tiho razgovaraju i rado, uz smiješak, izmjenjuju iskustva) koja se može osjetiti u porno shopu. Zadivljenost je to seksualnošću, naravno i vitalnošću, usporediva s Da Vincijevom koji je tvrdio da bi spolne organe trebalo obući u stakleno zvono.

Ukratko, sjajan dizajn, knjiga koja se može čitati jednom rukom, s obje ruke, knjiga za animiranje, učenje, izlaganje pod staklenim zvonom, savršen poklon ljubavnici/ku, ženi, muškarcu, vojniku, od knjige viševiševiševi...

Kruno Lokotar