CD mozaik

Perfekt Music (čitaj Siniša Škarica) kao podetiketa Hrvatske naklade zvuka i slike ili, kako se to hrvatski zove, Croatia Recordsa nastavlja svoj posao vađenja starih snimaka i prebacivanja vrijednih izdanja na kompaktne diskove, dakle sigurniju podlogu, da bi ih sačuvali od zaborava. Golem posao, veliki trud, ali i odlični rezultati. Tri kompilacije posljednje su što je Škarica uredio, ali on već kopa po arhivima i slaže nova izdanja. Možda će se nekomu učiniti čudnim što pišem o tzv. zabavnjacima, kojima je karijera različito vrludala, no vrijednost izdanja svakome koji suzdrži animozitet prema bilo kojem od ovih izvođača bit će potvrđena kada ih čuje. Ako ni zbog čega, iz nostalgije. Zamislite, na primjer, da ste iz ormara izvadili svoje najbolje odijelo ili haljinu u kojima ste se vjenčali. Jest da su demode, ali imaju svoju vrijednost, važnost, sjećanje i nikako da ih podarite Caritasu.

Krunoslav Kićo Slabinac, Rock'n'roll abc..., 18 pjesama/42 min.

Na početku šezdesetih godina Kićo je pjevao u raznim osječkim rock grupama od kojih je najvažnija bila Dinamiti, rasadniku velikih glazbenika kao što su Josip Boček, Ratko Divjak, Alberto Krasnići, Dado Topić... (Treba li još?) Tada počinje pjevati standarde rock'n'rolla Rock Around the Clock, Be-Bop-A-Lula, Summertime Blues, Great Balls of Fire i druge. Sjetite se bilo kojeg rock-evergreena. Poslije je njegova karijera zaplahutala drugim, profitabilnijim smjerovima i pojavile su se domaće pjesme od kojih su najpoznatije ostale Plavuša (nije nikakav novi vic) ili Zbog jedne divne crne žene. Rock je ostao postrani. No 1981. i 1985. godine Kićo objavljuje albume Rock And Roll 1 i Rock And Roll 2 na kojima se vratio u mladost i grleno, kao pravi baja, otpjevao svoje omiljene pjesme s osječkih plesnjaka. S tih albuma skinuto je i ovih osamnaest pjesama. I, vraćam se otrcanoj frazi, to dobro zvuči. Na nekim snimkama sviraju s njim i neki od najpoznatijih glazbenika hrvatskoga rocka: bubnjar Srećko Antonioli, basist Janko Mlinarić Trooly, gitarist Željko Kovačević Pes i nažalost preminuli saksofonist Miroslav Sedak Benčić. Album nosi prikladan naslov. Ovo zaista jest rock'n'roll početnica. Za mlađe da uče, za starije da se sjećaju, a za ostali svijet priliku za usporedbu s originalnim snimkama. Ne bojte se zavrtjeti ovaj CD. A WOP BAMA LOOMA A WOP BAM BOOM!

Zdenko Runjić, Prozor kraj đardina (1962-1999) (2 CD-a), 20/20 pjesama — 74/71 min., Perfekt Music — Croatia Records

Za početak nagradno pitanje: Gdje je rođen Zdenko Runjić? Možete zamisliti svaki dalmatinski grad, selo, kalu, valu, škoj, odgovor će uvijek biti pogrešan. Runjić se rodio u Slavonskom Brodu. Doduše, tamo je proživio samo tri godine, ali je ipak taj slavonki gradić njegovo rodno mjesto. Za razliku od dva prethodnika Runjić nije pjevač već skladatelj. Jedan od najuspješnijih u nas. I po broju prodanih nosača zvuka i po broju izvođenja. Na ovoj zbirci pjesama nalaze se njegovi gotovo najuspješniji radovi. Razlog tomu gotovo je, činjenica da je većinu svojih najuspješnijih skladbi načinio u suradnji s Oliverom Dragojevićem (Zdenkov alter ego!), a ta se zbirka već prije pojavila na tržištu. Ovdje je obuhvaćen Runjićev rad s raznim izvođačima od njegovih početaka 1962. godine do 1999, kada je izmislio Gorana Karana. Na pločicama se pojavljuju Lado Leskovar, koji izvodi Potraži me u predgrađu, Vice Vukov i Pismo ćali, Kapetane moj i Oluja možda ponajbolje pjesme Josipe Lisac koje nije napisao Karlo Metikoš, Dani ća i' nima i Maruška Šinković, Čovjek od soli i Arsen Dedić te za one starije Trio Tividi i Ferali. Album zatvara Runjićev zaštitni znak i jedna od naših ponajboljih zabavnoglazbenih pjesama, koja je zasigurno prerasla tako uske okvire, Galeb i ja u izvedbi Simfonijskog orkestra i Zbora HRT. Posvema iznimna karijera zabilježena je u fragmentima na ovom dvostrukom CD-u. Nisu sve pjesme tako jake kao već spomenute, ali svjedoče o skladateljevu umijeću da pjesmu priredi i prilagodi izvođaču. Kada to znate, onda ste dobar zanatlija, a kada imate i inspiracije, onda možete načiniti rijetko dugu i uspješnu karijeru kao što je to uspio Runjić.

Mate Mišo Kovač, Rane godine 1964-1969 / Ostala si uvijek ista (2 CD-a), 21/10 pjesama — 61/32 min.

Ako je netko kontroverzan u našoj popularnoj glazbi, onda je to Mate Mišo Kovač. Vjerojatno se pitate otkuda njegovo izdanje u ovoj rubrici. Odgovor je jednostavan. Zato što se početak njegove karijere poklapa s vremenom rađanja pop glazbe na našim prostorima i zato što je prodao toliko ploča (spominju se dva milijuna) da, ma što mislili o njemu, zaslužuje pozornost. Osim toga prvi CD na kojem su probrane njegove stare snimke mahom su prepjevi velikih pjesama koje su na taj način dopirale i do naših ušiju. Do originala, daje se na znanje, nekada je bilo jako teško doći. »Ako dođeš u San Francisko, stavi cvijet u kosu svoju ti...« Što smo mi znali tko je Scot McKenzie i kako zvuči prava verzija. Ali jako smo dobro znali Mišinu izvedbu uz pratnju rokera Crvenih koralja. Za mene osobno bio je to jedan od prvih dodira s rockom, ili pop-glazbom.

Mišu Kovača je, nakon uporna uvjeravanja, prvi ozbiljno shvatio eminentni dirigent, skladatelj, aranžer i prvi pravi diskografski urednik Pero Gotovac. O njemu je Gotovac napisao: »...glas pomalo opor, djelomično i sirov, nosi u sebi specifičan šarm i unutrašnju ekspanziju...« Tko bi danas pomislio da je Mišo pjevao Vrijeme plakanja ili Crying Time te I Can't Stop Loving You, u prijevodu, Ne mogu prestati da te volim, pjesme iz standardnog repertoara Raya Charlesa. Osim toga Mišine izvedbe stranih pjesama podsjećaju vas i na zaboravljene ili one hit wonder ljude kao što je bio novozelanđanin John Rowles, čiju pjesmu If I Only Had Time Mišo pjeva kao Da je duži moj dan. Iskreno, kada sam ponovno čuo tu kompoziciju potražio sam Rowlesovu izvedbu među zbijenim singlicama. I to je još jedan adut ove ploče. Čujete prepjev pa poželite čuti i original.

Drugi CD, na kojem su ponovno snimljeni Mišini rani radovi, prilagođeni ukusu i produkciji 1985. godine, ipak je promašaj. Mislim da se trebalo zadržati samo na prvom CD-u, koji ima vrijednost. Spomenut ću još jednu vrijednost ovoga CD-a, a to je odličan popratni tekst Siniše Škarice, koji je nadahnuto opisao vrijeme rađanja rocka i zabavne glazbe u nas, naravno s posebnim osvrtom i komentarom na Mišu Kovača, koji je sada postao Mate. Zato za kraj Mišina izjava o snimanju njegove prve ploče: »U studiju su me čekali Miljenko Prohaska, Silvije Glojnarić, Ozren Depolo, Bojan Hohnjec, Marijan Makar, Branko Kenda... najbolji glazbenici tadašnje države.« Možda je vrijeme da ih ponovno posjeti...

Krešimir Blažević